Biti čovijek u pravom smislu, pa tek liječnik. Da je moja prijateljica imala sreću biti u društvu pametnog liječnika, bez obzira što je psihoterapeut, sigurno danas nebi imala odbojnost prema liječnicima. Naime, zdravi, vitalni suprug odjednom oboli i ne sluteći od čega, zahvaljujući požrtvovanoj inaće teže pokretnoj osobi, poradi poslijedica op. tm na mozgu proživi teške tri godine. Živio je relativno dobro, ali povremene hospitalizacije su pomagale. Kada je bolest uznapredovala i on postajao sve nemočniji, liječnici ga nisu htjeli, pa je "vlasnik" državne sobe u velikoj Bolnici izjavio" NEĆU GA PRIMITI IAKO STE SAZNALI DA IMA SLOBODAN LEŽAJ, NEĆU DA GLEDA I PODIGAO JE GLAVETINU KAKO BI SUPRUZI REKAO U NEBO ILI ZRAK. Suprug je bio najbolji pacijent koji nije nikoga gnjavio, već bi strpljivo čekao da mu priključe drugu flašu infuzije, iako bi čekao više od pola sata. Nakon nekoliko teških dana,
jedva da je došla liječnica s hitne pomoći koja je pozvana, jer je teško disao. Upozorena od čega boluje i da on nezna, ona je jednostavno supruzi rekla ispred njega"Vidite on je mrtav, nema smisla voditi ga u bolnicu, to je teška bolest". Oči su mu bile pune suza, jer iako intelektualac nije znao da je teško obolio, jer je vjerovao supruzi i izliječenju, iako bi rekao da je stariji i da se teže oporavlja. Jedva je supruga uspijela da ga odvedu u bolnicu gdje je ostavljen da premine od nesavjesnog drugog" vlasnika" sobe u drugoj bolnici Istina iz Hrvatske!
Lako je to sve reči i preporučiti kada si psihoterapeut. Moraš znati da je sve to u takvom psihičko stanju teško izvesti. I šta raditi ako je ćerka ta koja je bolesna? Što je sve češći slučaj.
Silva
Biti čovijek u pravom smislu, pa tek liječnik. Da je moja prijateljica imala sreću biti u društvu pametnog liječnika, bez obzira što je psihoterapeut, sigurno danas nebi imala odbojnost prema liječnicima. Naime, zdravi, vitalni suprug odjednom oboli i ne sluteći od čega, zahvaljujući požrtvovanoj inaće teže pokretnoj osobi, poradi poslijedica op. tm na mozgu proživi teške tri godine. Živio je relativno dobro, ali povremene hospitalizacije su pomagale. Kada je bolest uznapredovala i on postajao sve nemočniji, liječnici ga nisu htjeli, pa je "vlasnik" državne sobe u velikoj Bolnici izjavio" NEĆU GA PRIMITI IAKO STE SAZNALI DA IMA SLOBODAN LEŽAJ, NEĆU DA GLEDA I PODIGAO JE GLAVETINU KAKO BI SUPRUZI REKAO U NEBO ILI ZRAK. Suprug je bio najbolji pacijent koji nije nikoga gnjavio, već bi strpljivo čekao da mu priključe drugu flašu infuzije, iako bi čekao više od pola sata. Nakon nekoliko teških dana, jedva da je došla liječnica s hitne pomoći koja je pozvana, jer je teško disao. Upozorena od čega boluje i da on nezna, ona je jednostavno supruzi rekla ispred njega"Vidite on je mrtav, nema smisla voditi ga u bolnicu, to je teška bolest". Oči su mu bile pune suza, jer iako intelektualac nije znao da je teško obolio, jer je vjerovao supruzi i izliječenju, iako bi rekao da je stariji i da se teže oporavlja. Jedva je supruga uspijela da ga odvedu u bolnicu gdje je ostavljen da premine od nesavjesnog drugog" vlasnika" sobe u drugoj bolnici Istina iz Hrvatske!
Podelite komentar
Ja
Lako je to sve reči i preporučiti kada si psihoterapeut. Moraš znati da je sve to u takvom psihičko stanju teško izvesti. I šta raditi ako je ćerka ta koja je bolesna? Što je sve češći slučaj.
Podelite komentar