Šta reći nekome kome majka umire od raka? Dr Đurić dao najbolji savet za sve koji se bore sa bolešću
Poštovani čitaoci,
Molimo vas da se pridržavate sledećih pravila za pisanje komentara:
- Neophodno je navesti ime i e-mail adresu u poljima označenim zvezdicom, s tim da je zabranjeno ostavljanje lažnih podataka.
- Komentari koji sadrže psovke, uvrede, pretnje i govor mržnje na nacionalnoj, verskoj, rasnoj osnovi ili povodom nečije seksualne opredeljenosti neće biti objavljeni.
- Prilikom pisanja komentara vodite računa o pravopisnim i gramatičkim pravilima.
- Tekst komentara ograničen je na 1500 karaktera.
- Nije dozvoljeno postavljanje linkova odnosno promovisanje drugih sajtova kroz komentare, te će takve poruke biti označene kao spam, poput niza komentara istovetne sadržine.
- Komentari u kojima nam skrećete pažnju na propuste u tekstovima neće biti objavljeni, ali će biti prosleđeni urednicima, kao i oni u kojima nam ukazujete na neku pojavu u društvu, ali koji zahtevaju proveru.
- NAPOMENA: Komentari koji budu objavljeni predstavljaju privatno mišljenje autora komentara, to jest nisu stavovi redakcije Telegrafa.
<% message.text %>
Silva
Biti čovijek u pravom smislu, pa tek liječnik. Da je moja prijateljica imala sreću biti u društvu pametnog liječnika, bez obzira što je psihoterapeut, sigurno danas nebi imala odbojnost prema liječnicima. Naime, zdravi, vitalni suprug odjednom oboli i ne sluteći od čega, zahvaljujući požrtvovanoj inaće teže pokretnoj osobi, poradi poslijedica op. tm na mozgu proživi teške tri godine. Živio je relativno dobro, ali povremene hospitalizacije su pomagale. Kada je bolest uznapredovala i on postajao sve nemočniji, liječnici ga nisu htjeli, pa je "vlasnik" državne sobe u velikoj Bolnici izjavio" NEĆU GA PRIMITI IAKO STE SAZNALI DA IMA SLOBODAN LEŽAJ, NEĆU DA GLEDA I PODIGAO JE GLAVETINU KAKO BI SUPRUZI REKAO U NEBO ILI ZRAK. Suprug je bio najbolji pacijent koji nije nikoga gnjavio, već bi strpljivo čekao da mu priključe drugu flašu infuzije, iako bi čekao više od pola sata. Nakon nekoliko teških dana, jedva da je došla liječnica s hitne pomoći koja je pozvana, jer je teško disao. Upozorena od čega boluje i da on nezna, ona je jednostavno supruzi rekla ispred njega"Vidite on je mrtav, nema smisla voditi ga u bolnicu, to je teška bolest". Oči su mu bile pune suza, jer iako intelektualac nije znao da je teško obolio, jer je vjerovao supruzi i izliječenju, iako bi rekao da je stariji i da se teže oporavlja. Jedva je supruga uspijela da ga odvedu u bolnicu gdje je ostavljen da premine od nesavjesnog drugog" vlasnika" sobe u drugoj bolnici Istina iz Hrvatske!
Ja
Lako je to sve reči i preporučiti kada si psihoterapeut. Moraš znati da je sve to u takvom psihičko stanju teško izvesti. I šta raditi ako je ćerka ta koja je bolesna? Što je sve češći slučaj.