Iskopali smo nešto zanimljivo: Poternica za „gospodinom doktorom Pavelićem” iz 1929. godine

Šta je Ante Pavelić radio tokom Drugog svetskog rata, dobro je poznato našoj javnosti, a za ono što se pouzdano ne zna, posebno s kraja rata, o tome se nagađa; manje-više je javnosti poznato, barem u okvirnim crtama, i njegovo bivanje u emigraciji tridesetih godina, pre svega u Italiji, Austriji i Mađarskoj.
Šta je bilo dvadesetih s Pavelićem, to je bilo maltene nepoznato ovdašnjem svetu, sve dok se lik Pavelića, u interpretaciji Bojana Navojeca, nije pojavio u seriji „Senke nad Balkanom” — mada je u pitanju fikcija, utemeljena je u stvarnosti.
Jer, do iseljenja iz zemlje budućeg ustaškog poglavnika, nije došlo slučajno. On je u stvari pobegao. Bila je to prirodna posledica njegovog delovanja od kraja Velikog rata pa sve do zavođenja Šestojanuarske diktature.

I pre rata hrvatski nacionalista i pristalica pravaške ideologije, „frankovac”, posle rata postao je on sekretar i potpredsednik Hrvatske stranke prava, nastale ujedinjenjem bivših pripadnika Čiste stranke prava i elemenata obične Stranke prava, koja u celini nije bila dovoljno radikalna mnogim pravašima.
HSP se isticao po odbijanju jugoslovenskog ujedinjenja; već 1. marta 1919. usvojen je njihov „Republikanski program”, u kojem se kaže da hrvatski narod ne prihvata novu državu i da nastavlja borbu za svoju vlastitu i samostalnu.
1921. godine postao je predsednik stranke i zagrebački gradski zastupnik, i bio uhapšen zbog protivdržavnog delovanja; nakon što je pušten, branio je na sudu svoje „drugove” koji su ostali u zatvoru, čini se uspešno, mada to već zavisi od izvora do izvora.
Tih godina se mešao i u sukob Centralističke partije i Hrvatske seljačke stranke, i stupio u brak sa Marijom Lovrenčić, koja je po majci bila Jevrejka, a po ocu Martinu „pravaškog” porekla (venčanje se odigralo u Crkvi Svetog Marka na Markovom trgu u zagrebačkom Gornjem gradu).

Postao je i potpredsednik Hrvatske advokatske komore, a onda posle izbora 1927. i narodni poslanik, kao pripadnik Hrvatskog bloka. Iste godine predstavljao je Zagreb na Evropskom kongresu gradova u Parizu.
Tada je preko svojih austrijskih konekcija, tačnije preko Hrvatskog komiteta koji je u Beču okupljao bivše austrougarske habzburgofilske oficire, uhvatio vezu s vladom fašističke Italije; krajem te iste godine branio je Makedonce optužene za terorizam (prikazano u „Senkama”).
Ta veza će kasnije biti, iz terorističkog ugla gledanja, plodna — iz ugla gledanja svih ostalih zla. 1928. godine je osnovao paravojnu formaciju, ili prosto oružanu grupu, „Hrvatski domobran”, koja je stavljena van zakona i čije je delovanje zabranjeno.
To je verovatno bilo nakon Atentata u Narodnoj skupštini, kada je Puniša Račić (čovek o čijem se moralu jedva može govoriti), skrivajući se iza patriotizma, 20. juna 1928. pucao u nenaoružane ljude, štaviše, narodne poslanike iz redova Hrvatske seljačke stranke, dvojicu ubivši na mestu a teško ranivši Stjepana Radića, koji je mesec dana kasnije preminuo.
Pavelić je tada bio prisutan u skupštinskoj sali; izvesno je intenzivirao protivjugoslovensko delovanje nakon toga, jer je odmah posle zavođenja Šestojanuarske diktature 1929. izašao iz zemlje, prešao u Italiju, i potom u Beč.
Gde se nalazio u petak 3. maja 1929. godine, kada je u broju 7545. dnevnog lista „Politika” izašla na naslovnoj strani vest o „poternici za g. dr. Pavelićem”, ne znamo pouzdano. Ispod slike, na kojoj se Pavelić jedva prepoznaje, novinar koji je bio u blaženom neznanju u pogledu sudbine tog čoveka i zločina koje će početi da čini samo 12 godina kasnije, napisao je:
„Državni sud za zaštitu države u Beogradu izdao je poternicu za g. Antom Pavelićem, advokatom i g. Gustavom Perčecom, biv. novinarom iz Zagreba, koji imaju da se sprovedu u istražni zatvor, pošto su optuženi po zakonu i zaštiti javne bezbednosti i poretka u državi.”
(Telegraf.rs)
Video: Pogledajte kako slonovi ŠTITE MLADUNCE tokom zemljotresa u San Dijegu
Telegraf.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.