"LOGOS POSTADE TIJELO I NASTANI SE MEĐU NAMA": Šta tačno Biblija kaže o rođenju Isusa Hrista (FOTO)

HRISTOS SE RODI! Vernici pomesnih crkava Pravoslavne katoličanske crkve koje slede julijanski kalendar slave danas Božić — Rođenje Hristovo. Po važnosti za sve hrišćane, ovaj je praznik drugi po redu; prvi je naravno Vaskrs.

Brojni filmovi i serije snimljeni su o životu, smrti i vaskrsenju Isusa Hrista, ali je nažalost malo vernika u Srbiji ikada čitalo Novi zavet, pa makar i koji bilo njegov deo.

Preporučujemo

Imajući u vidu važnost današnjeg dana, i uzimajući u obzir da većinu ljudi ovo zanima ali da ne poseduju Bibliju, da ne znaju gde da pogledaju na internetu ili da se jednostavno sami ne sete, odlučili smo da se pozabavimo ovim događajem, koja za vernike predstavlja godišnjicu otelovljenja Boga u telu čoveka.

I to smo odlučili da se njime pozabavimo odlaskom direktno na najvažniji izvor — sam Novi zavet. Prevod koji smo koristili delo je posebne komisije Svetog arhijerejskog sinoda Srpske pravoslavne crkve, pa stoga predlažemo svima kojima se ne dopada korišćenje ijekavice (a bilo je i takvih koji su se zbog toga žalili na tekst o Besedi na Gori) da svoje stručno mišljenje o srpskom jeziku izraze na toj visokoj adresi.

Nekanonski prikaz arhanđela Gavrila dok Bogorodici objavljuje da nosi Isusa Hrista, na slici Henrija Osave Tenera. Foto: Wikimedia Commons/freechristimages.org

Jevanđelje po Mateju, nakon celovitog nabrajanja pokolenja između Avrama i Isusa, veli sledeće: "Svega, dakle, koljena od Avraama do Davida, koljena četrnaest, a od Davida do seobe vavilonske koljena četrnaest, i od seobe vavilonske do Hrista, koljena četrnaest. A rođenje Isusa Hrista ovako bi: Kad je mati njegova Marija bila obručena Josifu, a prije nego što se bjehu sastali, nađe se da je zatrudnila od Duha Svetoga.

A Josif muž njezin, budući pravedan i ne hoteći je javno izobličiti, namisli je tajno otpustiti. No kad on tako pomisli, gle, javi mu se u snu anđeo Gospodnji govoreći: Josife, sine Davidov, ne boj se uzeti Mariju ženu svoju; jer ono što se u njoj začelo od Duha je Svetoga. Pa će roditi sina, i nadjeni mu ime Isus: jer će on spasti narod svoj od grijeha njihovih. A sve se ovo dogodilo da se ispuni što je Gospod kazao preko proroka koji govori: Eto, djevojka će začeti, i rodiće sina, i nadjenuće mu ime Emanuil, što će reći: S nama Bog.

Ustavši Josif od sna, učini kako mu zapovjedi anđeo Gospodnji i uze ženu svoju. I ne znadijaše za nju dok ne rodi sina svojega prvenca, i nadjenu mu ime Isus. A kada se Isus rodi u Vitlejemu judejskome u dane Iroda cara, gle, dođoše mudraci od Istoka u Jerusalim i rekoše: Gdje je car judejski koji se rodi? Jer vidjesmo njegovu zvijezdu na Istoku i dođosmo da mu se poklonimo.

Bezgrešno Srce Marijino, slika Leopolda Kupelvizera u Petrovoj crkvi u Beču. Tako katolici zovu Bogorodičino telesno srce koje je simbol kreposti, ljubavi prema Bogu i majčinske ljubavi prema čoveku. Foto: Wikimedia Commons/Diana Ringo

Kada to ču car Irod, uplaši se, i sav Jerusalim sa njim. I sabravši sve prvosveštenike i književnike narodne, pitaše ih gdje će se Hristos roditi. A oni rekoše: U Vitlejemu judejskome; jer je tako prorok napisao: I ti Vitlejeme, zemljo Judina, ni po čem nisi najmanji među kneževima Judinim; jer će iz tebe izići Vođa koji će napasati narod moj Izrailja.

Onda Irod, tajno dozvavši mudrace, saznade od njih kada se pojavila zvijezda. I poslavši ih u Vitlejem, reče: Idite i raspitajte se dobro za dijete, pa kada ga nađete, javite mi, da i ja dođem da mu se poklonim. A oni, saslušavši cara, pođoše, i gle, zvijezda, koju su vidjeli na Istoku, iđaše pred njima dok ne dođe i stade odozgo gdje bješe dijete. A kad vidješe zvijezdu, obradovaše se veoma velikom radosti. I ušavši u kuću, vidješe dijete sa Marijom materom njegovom, i padoše i pokloniše mu se, pa otvorivši riznice svoje prinesoše mu dare: zlato, tamjan i smirnu. I primivši u snu zapovjest da se ne vraćaju Irodu, drugim putem otidoše u zemlju svoju.

A kad oni otidoše, a to anđeo Gospodnji javi se Josifu u snu i reče: Ustani, uzmi dijete i mater njegovu, pa bježi u Egipat, i budi ondje dok ti ne kažem: jer će Irod tražiti dijete da ga pogubi. I on ustavši, uze dijete i mater njegovu noću i otide u Egipat. I bi tamo do smrti Irodove – da se ispuni što je Gospod rekao preko proroka koji govori: Iz Egipta dozvah sina svojega.

Sveta porodica (Marija, Josif i beba Isus) sa Svetom Anom i Svetim Jovanom Krstiteljem. El Grekova slika iz 1600. godine. Foto: Wikimedia Commons/cdnprado.net

Tada Irod, vidjev da su ga mudraci prevarili, razgnjevi se veoma i posla te pogubi svu djecu po Vitlejemu i po svoj okolini njegovoj od dvije godine i niže, po vremenu koje je tačno doznao od mudraca. Tada se ispuni što je rekao prorok Jeremija govoreći: Glas u Rami ču se, plač i ridanje i naricanje mnogo, Rahilja oplakuje djecu svoju, i neće da se utješi, jer ih nema.

A po smrti Irodovoj, gle, anđeo Gospodnji javi se u snu Josifu u Egiptu. I reče: Ustani, uzmi dijete i mater njegovu i idi u zemlju Izrailjevu; jer su pomrli oni koji su tražili dušu djeteta. A on ustavši, uze dijete i mater njegovu, i dođe u zemlju Izrailjevu. Ali čuvši da Arhelaj caruje u Judeji umjesto Iroda, oca svojega, poboja se onamo ići, nego, primivši u snu zapovijest, otide u krajeve galilejske. I došavši nastani se u gradu zvanom Nazaret, da se ispuni što su rekli proroci da će se Nazarećanin nazvati" (1:17-2:23).

Jevanđelje po Marku ništa nam ne govori o okolnostima pod kojima je Isus Hrist došao na svet, o misterioznoj trudnoći, o mudracima sa Istoka, o bekstvu i povratku. Ono pak počinje, sa svoje strane, moćnim rečima koje glase:

"Početak jevanđelja Isusa Hrista, Sina Božijega. Kao što je pisano kod proroka: Evo ja šaljem anđela svojega pred licem tvojim, koji će pripremiti put tvoj pred tobom. Glas vapijućeg u pustinji: Pripremite put Gospodnji, poravnite staze njegove.

Sveti Jovan Krstitelj na slici El Greka, oko 1600. godine. Foto: Wikimedia Commons/digibis.com

Pojavi se Jovan krsteći u pustinji, i propovijedajući krštenje pokajanja za oproštenje grijehova. I izlažaše k njemu sva Judejska zemlja i Jerusalimljani; i krštavaše ih sve u rijeci Jordanu, i ispovijedahu grijehe svoje. A Jovan bijaše obučen u kamilju dlaku, i imaše pojas kožni oko sebe: i jeđaše bilje i divlji med. I propovijedaše govoreći: Dolazi za mnom jači od mene pred kim ja nisam dostojan sagnuti se i odriješiti remena na obući njegovoj. Ja vas krstih vodom, a on će vas krstiti Duhom Svetim.

I dogodi se u one dane da dođe Isus iz Nazareta Galilejskoga, i krsti ga Jovan u Jordanu. I odmah izlazeći iz vode vidje nebesa gdje se otvaraju i Duh kao golub silazi na njega. I glas dođe s neba: Ti si Sin moj ljubljeni koji je po mojoj volji. I odmah ga Duh izvede u pustinju. I bi ondje u pustinji dana četrdeset, kušan od satane, i bi sa zvjerinjem, i anđeli mu služahu. A pošto predadoše Jovana, dođe Isus u Galileju propovijedajući jevanđelje o Carstvu Božijemu. I govoreći: Ispunilo se vrijeme i približilo se Carstvo Božije; pokajte se i vjerujte u jevanđelje" (Mk 1:1-15).

Sveti apostol Luka u svome jevanđelju daje najlepši opis ovih događaja, ali su oni toliko dubuko u tom spisu uvezani sa rođenjem Svetog Jovana Preteče, još dublje i opširnije nego kod Marka, da ćemo ovom prilikom tek okrznuti to svedočanstvo. Luka — nakon priče o načinu na koji je začela ostarela Jelisaveta Zaharijina, kako bi rodila Jovana koji će najaviti put Isusu — piše:  "A u šesti mjesec poslan bi od Boga anđeo Gavrilo u grad galilejski po imenu Nazaret, djevojci zaručenoj za muža, po imenu Josif, iz doma Davidova; i djevojci bješe ime Marija. I ušavši k njoj anđeo reče: Raduj se, blagodatna! Gospod je s tobom, blagoslovena si ti među ženama! A ona vidjevši ga, uplaši se od riječi njegove i mišljaše: kakav bi ovo bio pozdrav? I reče joj anđeo: Ne boj se, Marija, jer si našla blagodat u Boga! I evo začećeš i rodićeš sina, i nadjenućeš mu ime Isus. On će biti veliki, i nazvaće se Sin Višnjega, i daće mu Gospod Bog prijesto Davida oca njegova; i carovaće nad domom Jakovljevim vavijek, i carstvu njegovu neće biti kraja.

Arhanđel Gavril, detalj sa Ticijanove slike iz 1522. godine. Foto: Wikimedia Commons/wga.hu

A Marija reče anđelu: Kako će to biti kad ja ne znam za muža? I odgovarajući anđeo reče joj: Duh Sveti doći će na tebe, i sila Višnjega osjeniće te; zato i ono što će se roditi biće sveto, i nazvaće se Sin Božiji. I eto, Jelisaveta rođaka tvoja, i ona zače sina u starosti svojoj, i ovo je šesti mjesec njoj, koju zovu nerotkinjom. Jer u Boga je sve moguće što kaže. A Marija reče: Evo sluškinje Gospodnje — neka mi bude po riječi tvojoj! I anđeo otide od nje.

A Marija ustavši onih dana otide hitno u gorski kraj, u grad Judin. I uđe u dom Zaharijin, i pozdravi Jelisavetu. A kad Jelisaveta ču pozdrav Marijin, zaigra dijete u utrobi njezinoj, i Jelisaveta se ispuni Duha Svetoga, i povika uzvišenim glasom i reče: Blagoslovena si ti među ženama, i blagosloven je plod utrobe tvoje! I otkud meni ovo da dođe mati Gospoda mojega meni? Jer gle, kada glas pozdrava tvojega dođe u uši moje, zaigra dijete od radosti u utrobi mojoj. I blago onoj koja vjerova, da će se izvršiti što joj je kazao Gospod.

I reče Marija: Veliča duša moja Gospoda; i obradova se duh moj Bogu, Spasu mojemu, što pogleda na smjernost sluškinje svoje; jer gle, od sada će me zvati blaženom svi naraštaji; što mi učini veličinu Silni, i sveto ime njegovo. I milost je njegova od koljena do koljena onima koji ga se boje. Pokaza silu mišicom svojom; razasu gorde u mislima srca njihova. Zbaci silne sa prijestola, i podiže ponižene. Gladne napuni blaga, i bogate otpusti prazne. Prihvati Izrailja slugu svojega da se opomene milosti; kao što govori ocima našim, Avraamu i sjemenu njegovu do vijeka" (Lk 1:26-55).

Blagovesti, El Grekova slika nastala na samom kraju XVI veka. U pitanju je događaj u kome je arhangel Gavrilo saopštio Mariji vest da u utrobi nosi Sina Božijeg. Foto: Wikimedia Commons/wga.hu

Zatim Luka nastavlja priču o Jovanu, pa se potom vraća na rođenje Isusa i kaže: "A u dane one iziđe zapovijest od ćesara Avgusta da se popiše sva vaseljena. Ovo je bio prvi popis za vrijeme Kirinijeve uprave Sirijom. I iđahu svi da se popišu, svako u svoj grad. A tada pođe i Josif iz Galileje iz grada Nazareta u Judeju u grad Davidov koji se zove Vitlejem, jer on bijaše iz doma i plemena Davidova, da se zapiše s Marijom, zaručenom za njega ženom, koja bješe trudna. I kad ondje bijahu, ispuniše se dani da ona rodi.

I rodi sina svojega Prvenca, i povi ga, i položi ga u jasle; jer im ne bijaše mjesta u gostionici. I bijahu pastiri u onome kraju boraveći u polju i čuvajući stražu noću kod stada svojega. I gle, anđeo Gospodnji stade među njih, i slava Gospodnja obasja ih; i ispuniše se strahom velikim. I reče im anđeo: Ne bojte se; jer vam, evo, javljam radost veliku koja će biti svemu narodu. Jer vam se danas rodi Spas, koji je Hristos Gospod, u gradu Davidovu. I ovo vam je znak: naći ćete dijete povijeno gdje leži u jaslama. I ujedanput sa anđelom se pojavi mnoštvo vojske nebeske, koji hvaljahu Boga govoreći: Slava na visini Bogu, i na zemlji mir, među ljudima dobra volja.

A kad anđeli otidoše od njih na nebo, ljudi pastiri rekoše jedan drugome: Hajdemo, dakle, do Vitlejema, da vidimo to što se dogodilo, što nam objavi Gospod. I pohitavši, dođoše i nađoše Mariju i Josifa i dijete gdje leži u jaslama. A kad vidješe, objaviše sve što im je kazano za to dijete. I svi koji čuše diviše se tome što im kazaše pastiri. A Marija čuvaše sve riječi ove i slagaše ih u srcu svojemu. I vratiše se pastiri slaveći i hvaleći Boga za sve što čuše i vidješe kao što im bi kazano" (Lk 2:1-20).

Ipak, premda najlepše reči nalazimo kod Luke, najsnažnije nalazimo kod Svetog Jovana Bogoslova, u njegovom jevanđelju koje je u pravoslavnim redakcijama Novoga zaveta uvek poslednje po redu, jer je na neki način stavljanje tačke na i.

Isus Hrist kao pastir sa stadom ovaca i jagnjetom u naručju. Foto: Wikimedia Commons/allposters.com

Počinje ovako: "U početku bješe Logos (Riječ), i Logos bješe u Boga, i Logos bješe Bog. On bješe u početku u Boga. Sve kroz njega postade, i bez njega ništa ne postade što je postalo. U njemu bješe život, i život bješe svjetlost ljudima. I svjetlost svijetli u tami, i tama je ne obuze.

Bi čovjek poslan od Boga, po imenu Jovan. Ovaj dođe za svjedočanstvo, da svjedoči o svjetlosti, da svi vjeruju kroz njega. On ne bješe svjetlost, nego da svjedoči o svjetlosti. Bješe svjetlost istinita koja obasjava svakoga čovjeka koji dolazi na svijet. U svijetu bješe, i svijet kroz njega postade, i svijet ga ne pozna. Svojima dođe, i svoji ga ne primiše. A onima koji ga primiše dade vlast da budu čeda Božija, onima koji vjeruju u ime njegovo; koji se ne rodiše od krvi, ni od želje tjelesne, ni od želje muževljeve, nego od Boga.

I Logos postade tijelo i nastani se među nama, i vidjesmo slavu njegovu, slavu kao Jedinorodnoga od Oca, pun blagodati i istine. Jovan svjedoči o njemu i viče govoreći: Ovo je onaj za koga rekoh: koji za mnom dolazi ispred mene je, jer prije mene bješe. I od punoće njegove mi svi primismo, i blagodat na blagodat. Jer se Zakon dade preko Mojseja, a blagodat i istina postade kroz Isusa Hrista. Boga niko nije vidio nikad: Jedinorodni Sin koji je u naručju Oca, on ga objavi" (Jn 1:1-18).

(O. Š.)