Goran je pio svežu krv i gledao kako bičuju žene: Živeo je sa ovim plemenima, koje mi nikad nećemo videti, i otkrio nam sve (FOTO)
Za Gorana Jovića bi se moglo reći da prosto zna za šta živi. Ovaj fotograf, reporter, lični trener, profesor i snimatelj iz Hrvatske konstantno putuje širom sveta i beleži životne priče domorodačkih naroda iz nama dalekih zemalja. Pojedine njegove misije su i humanitarnog karaktera, jer se on trudi da kroz volonterski rad pomogne plemenima kojima je to potrebno. Na tim putovanjima Goran obilazi "skrivene" predele ove naše lepe planete i trudi se da što verodostojnije prikaže način života nama nepoznatih naroda.
Preporučujemo
Ribari iz Jadranskog mora izvukli retku RIBU ZVER i ubrzo shvatili da su na pragu velikog otkrića (FOTO)
Ovo selo u Italiji će vam platiti 2.000 evra ako se preselite tamo!
Dao je otkaz i poslednja 93 evra uložio u svoj san: Danas zarađuje 40.000 evra mesečno (FOTO)
U takvim situacijama kako bi iskazao poštovanje prema nekom plemenu morao je da na neki način prigrli njihov način života, pa je tako pio životinjsku krv, jeo slepe miševe, ali i pio njihova domaća pića.
Ništa mu nije padalo teško, ali i kada mu se dešava da klone i da poželi da se vrati kući, uvek je preovladala želja da vidi koju će mu avanturu doneti novi dan.
Moglo bi se reći da su putovanja za njega više od posla i da je sve posle toliko godina više postalo način života koji mu uvek daje pozitivnu energiju.
Ekskluzivno za Telegraf.rs. Goran Jović je opisivao svoja putovanja, predele koje imao prilike da vidi , narode i njihove običaje koje je upoznao. Otvorio je dušu o tome šta ga u ovom poslu toliko ispunjava i odakle crpi energiju za nove poduhvate.
Čime se bavite? Kako ste došli na ideju da počnete da se bavite fotografijom i da krenete da putujete po neobičnim destinacijama širom sveta?
Od profesora, rukometnog i nogometnog trenera, pa i osobnog trenera sve do fotografa vjenčanja, reportera, a sada i snimatelja. Ne znam kako ide sljedeći stavak u biografiji, neka me iznenadi. Spomenuo bi sve drage ljude koje sam upoznao, koji su mi kritičari, dobri prijatelji i logistika za dosadašnje pothvate.
Putovanja i nagrade koje sam osvojio kroz foto-natječaje su priznanja, ali pravo bogatstvo su ljudi koje imam uz mene. Zahvalio bi ovom prigodom ekipi IN Magazina posebno Svjetlani Matić, Ivani Mandić i Maruši Stamać koji su mi dali priliku da pokažem svoj rad i koji su mi potpora već niz godina.
Početkom 2011. godine pridružio sam se volonterskoj humanitarnoj misiji udruge "Kolajna Ljubavi" za pomoć siromašnima u plemenima Nacionalnog Parka Ngorongoro u Tanzaniji.
Tijekom posjete i volonterskog doprinosa sirotištima, školama, i domorodačkim obiteljima uspio sam zabilježiti naročite običaje u svakodnevnim životima Maasai plemena.
S tog putovanja sam se vratio sa izvanrednim materijalom, koji sam kasnije obradio i iskoristio za izložbu u svrhu prikupljanja sredstava za još jedan misijski pokret i doprinos plemenima koji su me primili.
Tijekom naredne humanitarne misije u Tanzaniji krajem 2011. godine već sam bio lakše priznat od strane domorodaca, te sam na taj način uspio dokumentirati neke posebne doživljaje ovih naročitih nacija.
Šta Vam je tačno cilj da prikažete kada posećujete narode dalekih zemalja, a nama dalekih u svakom pogledu?
Motiv su mi uvijek ljudi i njihove životne priče. Nevjerojatni običaji gdje se uvijek iznova zapitam jeli moguće da smo toliko različiti, a opet isti. Izdvojio bi Mentawai narod koji je pronašao balans, te živi u skladu s prirodom.
Mentawai za biljke i životinje kažu da su njihove braća i sestre, a džungla njihov vrt, pa se tako i odnose prema njemu. Svaki Mentawai ima obavezu zasaditi novu biljku na mjesto gdje je posječeno stablo.
Mentawai izrazitu pažnju posvećuju svojoj djeci. Mentawai narod pridaje veliku pažnju higijeni jer smatraju da u čistom tijelu ostaje dobar duh koji će im omogućiti dug i zdrav život.
Menatwai ne znaju za vrijeme, kod njih je dan ili noć.Mentawai se nasmiju kad ih pitaš za starosnu dob, star si ili mlad, jednostavno zar ne.
Koje zemlje ste do sada obišli?
Popis je dug, od egzotičnih bih uz Etiopiju, izdvojio Tanzaniju, Namibiju, Indoneziju, Nepal, Ekvador, J. Afriku, Indiju, Brazil...
Koji su Vam najupečatljiviji doživljaji sa putovanja?
Dan tj. trenutak kad sam napuštao sirotište u Songei začujem dvije djevojčice kako viču ''Baba... Baba'', bile su to sestre blizanke Felista i Ane, četverogodišnje curice koje su bile napuštene od oca i majke.
Curice su mi prirasle srcu u tom kratkom periodu i bilo mi je teško napusiti sirotište, posebno nakon što su mi rekli da ''Baba'' u prijevodu znači ''Tata''.
Najčudniji ritual i najneobičnije pleme koje ste do sada imali priliku da upoznate?
Bičevanje žena u Hamer plemenu gdje se one bore za muškarca od kojeg će dobiti šibom je nešto prema čemu ne možete ostati ravnodušni. Žene na taj način dokazuju da su spremne podnijeti žrtvu za svog budućeg muškarca.
Kakav je osećaj probati svežu krv i da li ste imali jos neki gori izazov na koji ste morali da pristanete kako bi se približili nekom plemenu?
Za doživiti narod i pokušati shvatiti zašto rado to nešto treba prevesti vremena s njima, treba kušati njihovu hranu i piće, pa onda tako i probati svježu krv koja navodno daje snagu pripadnicima plemena.
Ne znam, nekome će šišmiši djelovati odbojno kao hrana, ali bili su znatno ukusniji od Chiche, piće koje se priprema u Amazoniji na način da skuhani korijen jedna od žena sažvače zatim ispljune u lonac i ostavi da fermentira, piće koje Wuaruni pleme obožava.
Recite nam nešto o Vašem poslednjem putovanju.
Posjetio sam Surma Narod na jugozapadu Etiopija, na granici s Južnim Sudanom. Surma narod prakticira specifično ukrašavanje tijela stvaranjem ožiljaka i bojenjem Zatim običaj da se vrijednost buduće mladenke mjeri količinom stada koju mladoženja treba dati njenom ocu, kao i poligamija koja je česta u afričkim plemenima.
Žene uz ožiljke obilježava usna ploča po kojoj se mjeri njihova vrijednost/ljepota, a jednako se tako razvlače ušne resice, na kojima su ukrasne naušnice od čiste bronce.
Ljepota ne obilježava muškarca, već njegova snaga i sposobnost da se dokaže tj pobijedi u Donga borbi štapovima. Pobjednik borbe ima čast prvog odabira žena.
Koju sledeću destinaciju planirate da posetite i zbog čega?
Jedna od sljedećih destinacija je Tanzanija gdje cu biti fotograf/snimatelj ambasador humanitarne udruge Africana koja pokrece niz projekata u istočnom dijelu Afrike. Moj zadatak je da zabilježim snimkama sve aktivnosti Africane.
Kako usklađujete putovanja sa poslom, fotografijom, porodicom...? Da li se ponekad umorite od svega i kako regenerišete svoju energiju?
Gotovo uvijek se dogodi trenutak kad se poželite teleportirati kući, ali svjestan sam da ce sljedeci dan donijeti nešto novo zbog čega ćeš poželjeti ostati. Npr. dan kad sam htio baciti svu fotografsku opremu i teleportirati se doma nakon sedmosatnog hodanja kroz Empakai krater u Tanzaniji.
S vodičem sam prešao na drugu stranu kratera na 3.200 metara n/v i onda se otvorilo Naiyobi selo i veličanstveni vulkan Ol Doinyo Lengai (u prijevodu Božja Planina).
Čudesan prizor raštrkanih masai boma (kuća) po valovitoj zelenoj visoravni sa vulkanom u pozadini. Ponekad se i ja pitam kako uskladiti sve, ali stvari se poslože kad nešto dovoljno jako želiš i radiš na tome. Putovanja su zapravo moja regeneracija.
Pošto dosta putujete zanima me da su ovakva putovanja veliki finansijski izdatak i da li postoji pogodan način da se povoljno putuje?
Dobar dio mojih ekspedicija pokriju sponzori kojim bi se i ovom prigodom zahvalio. Inače treba napraviti plan da se budžet troši samo na najbitnije, a to su potrebe za fotkanje i snimanje, sve drugo je manje bitno, spavaš u šatoru, mreži za spavanje ili s plemenima u kolibi.
Najskuplji dio je transport, prije svega let avionom, ali i tu se može uštediti dosta ako ne birate direktne letove i ako ste fleksibilni s vremenom.
Preporučite našim čitaocima destinaciju koju bi prosto morali da obiđu ako budu u prilici.
Kako je George Miller rekao za Namib pustinju (Namibija), to je "najljepše mjesto na planeti" najstarija pustinja na planeti bila je Millerova inspiracija za snimanje posljednjeg Mad Maxa.
- Nisam mogao odoljeti da me ne povuče ludilo iz Fury Roada, "stisnuo" sam Hillux Raider do kraja i uživao u navali adrenalina... Bila je to prava luda vožnja prema Naukluft Parku i dolini Sossusvlei.
- Dolinu Sossusvlei može se opisati dvije riječi: surova i lijepa. Danju temperature prelaze +30°C, a noću znaju padati ispod nule.
Čine je divovske pješčane dine, oblikovane kao da se umjetnik igrao s njima. Tamo se nalazi i Dolina mrtvih stabala gdje se čovjek osjeća kao na nekom drugom planetu.
Naime, ondje je zrak tako suh da su stabla ostala "zamrznuta" u vremenu. Krivolov i opasnost od životinja su razlog zašto je noćenje u Naukluft parku zabranjeno.
No, ja sam ipak ostao, a situaciju s rendžerom sam nekako riješio, uz malu naknadu. Navodno se pouzdana Toyota "pokvarila". Ne znam što je čarobnije; zora ili zalazak sunca uz divovske zlatno-crvene dine!
Pogledajte još Goranovih fotografija:
Više Goranovih fotografija možete da pogledate na njegovom Instagram profilu.
(A. Tašković - a.taskovic@telegraf.rs)
Povezane vesti
Policija iz Kranja: Uhapšeni Slovenci koji su brutalno pretukli Hrvate u Sloveniji
Haos na granici sa Srbijom: Kolona duga čak 22 km, vozila stoje gotovo u mestu, čeka se satima
Vedrana Rudan udarila na ministra posle ubistva dečaka (7) u školi: "Njihovoj deci neće prerezati grlo"
<% post.title %>
Radnica u školi u Zagrebu opisala scenu do detalja: "Zgrabila sam dete i bežala od napadača koji je imao nož"
Video: Srušio se plafon i povredio pacijente: Bizarna nezgoda u bolnici
Telegraf.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.
Komentari
Više sa weba
Priče sa Weba
"DOBAR DAN, JA SAM STEVAN KOJI JE UBIJEN KOD RUME" Policajac je šokirano gledao u čoveka, a onda je brzo uzeo telefon: MISTERIJA KOJA TRAJE DECENIJAMA
Slaviša otišao da raskrči njivu i nije verovao šta vidi USRED DECEMBRA: U žutoj travi pokrivenoj snegom dočekao ga je prizor za nevericu (FOTO)
Bračni par kupio celo selo sa 62 kuće za 349 000 evra, ali nije sve tako bajno kako zvuči
Dusan
Ja bih umro posle jednog dana.
Podelite komentar
Ivaso
Hvala ti Gorane,zrtvujes svoj licni zivot,zarad nekog drugog zivota i donosis nam toliko divnih,novih saznanja,da je naprosto divno sto postojis Ziv i zdrav bio i hvala ti mnogo,hvala..
Podelite komentar
Ljubica
Ovaj covek je velili avanturista ali pre svega junak nad junacima
Podelite komentar