PRAVA ISTORIJA O BRATSTVU SRBA I RUSA: Od prvog cara do Putina, ovo je priča o velikim izdajama i još većim žrtvama (FOTO) (VIDEO)

 ≫ 
  • 30

Gavrilo Princip ispred suda. Foto: Wikipedia/Nepoznat autor Gavrilo Princip ispred suda. Foto: Wikipedia/Nepoznat autor

Uglavnom, ovaj razvoj događaja direktno je doveo do Sarajevskog atentata. Austrougarska objavljuje rat Srbiji, a Rusija ulazi u sukob da bi zaštitila nas; Rusija nas takođe pomaže i materijalno i u ljudstvu (ali ne više nego Engleska i Francuska). Međutim, nakon našeg sloma 1916. godine, Englezi i Francuzi odugovlače sa prihvatom naše vojske kod Skadra, dok Rusi daju ultimatum: ili ćete zbrinuti srpsku vojsku, ili Rusija izlazi iz rata u koji je i ušla zbog Srbije.

Ovo je svakako najviša tačka naših odnosa ikada, koja je došla četrdeset godina nakon što su ti odnosi dotakli dno. Spomenici caru Nikolaju II koji u poslednje vreme niču po srpskim zemljama svakako su najsmisleniji spomenici koje trenutno dižemo.

Ipak, kao (moramo to priznati) rusofili, dužni smo da postavimo jedno pitanje: da li je realnije da je Rusko carstvo ušlo u samoubilački rat sa Austrougarskom i Nemačkom zbog Srbije, ili da bi sačuvalo svoj sopstveni obraz? Ceo svet je znao da je Rusija zaštitnica Srbije. Kako bi svet, posebno nakon one katastrofe u ratu s Japanom deceniju ranije, gledao na Rusiju da Rusija nije uskočila za Srbiju? Da li bi ih iko više uzimao za ozbiljno, ili bi počeli da ih tretiraju kao vreću za udaranje i rasparčavanje, kao što su Rusi i druge evropske sile tretirale Osmanlijsko carstva u prethodna dva veka? Da li je Ruska imperija sebi uopšte smela da dopusti da ne stane u odbranu Srbije?

Nikolaj II u Carskom selu neposredno nakon abdikacije. Foto: Wikipedia Commons/Library of Congress Nikolaj II u Carskom selu neposredno nakon abdikacije. Foto: Wikipedia Commons/Library of Congress

To su legitimna pitanja koja ni na koji način ne nipodaštavaju spasilački efekat koji su oni po nas imali. Ovo su pitanja, nisu tvrdnje, a odgovorima na njih treba da se pozabave istoričari.

Uglavnom, srpsko-ruski odnosi na političkom nivou prestaju 1917. godine sa Februarskom a posebno sa Oktobarskom revolucijom. Ni pre toga, tokom 1916. godine, nakon onog ultimatuma, Rusija nije igrala presudnu ulogu u oporavku naše vojske na Krfu i kojekude jer nije bila u mogućnosti zbog borbi na Istočnom frontu, pa smo se od toga trenutka oslanjali praktično isključivo na naše zapadne saveznike; ipak, nakon dolaska boljševika na vlast zamiru svi zvanični odnosi, a ulazak Carske Rusije u rat zbog nas, koji god stvarni razlog bio, pokazuje se kao samoubilački čin za dinastiju Romanov, što oni nisu mogli znati u datom trenutku.

Srbija će prihvatiti ogroman broj ruskih belih imigranata koji su bežali pred komunističkim terorom, a oni će nas zauzvrat obogatiti i dati neprocenjivi doprinos kulturnom životu naše zemlje. Pomenimo tek neke "bele": arhitektu Nikolaja Krasnova, akademika Teodora Taranovskog, generala Petra Vrangela, vizantologa i slaviste Aleksandra Solovjeva, vizantologa Georgija Ostrogorskog, stripadžije Konstantina Kuznjecova i Sergeja Solovjeva, i tako dalje.

O našem odnosu sa Rusima tokom ere Sovjetskog Saveza teško je govoriti, jer postoji neslaganje da li je to Rusija ili nije. Međutim, ako SSSR nije Rusija i pored toga što su Rusi bili brojčano dominantni i živeli u ogromnom broju u većini svih sovjetskih republika, ako su osim Staljina dali sve lidere te zemlje, onda ni Engleska ne može da se izjednači sa Velikom Britanijom, a to uvek radimo.

Pripadnici Crvene armije ispred palate Albanija nakon oslobođenja 20. oktobra 1944. godine. Foto: Wikipedia/Свифт/Вечерњe новости Pripadnici Crvene armije ispred palate Albanija nakon oslobođenja 20. oktobra 1944. godine. Foto: Wikipedia/Свифт/Вечерњe новости

Bilo kako bilo, poznat je sukob između jugoslovenskog komunističkog rukovodstva sa Staljinom krajem četrdesetih, a nakon što je Crvena armija skupa sa NOVJ oslobodila Beograd i Srbiju 1944. godine. Suština sukoba je bila u tome da je Moskva htela da Beograd bude satelit na istoj liniji kao i ostale novopečene socijalističke prestonice Istočne Evrope, a Beograd je hteo da bude nezavisan. Zategnuti odnosi su otopljeni tek šezdesetih godina, ali pošto je SSSR bio predvodnik Varšavskog pakta a mi Pokreta nesvrstanih, ne može se govoriti o savezništvu; uostalom, ni mi nismo bili Srbija već Jugoslavija.

U nastavku pogledajte šta se desilo sa rusko-srpskim odnosima s raspadom SSSR i Jugoslavije 

Video: Čeda Jovanović pokazao kako uživa u hladnim danima, evo ko mu pravi društvo

Podelite vest:

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

Telegraf.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Više sa weba

Komentari

  • Srbin

    26. oktobar 2016 | 12:18

    I znači vi hoćete da nas ubedite da nam je EU veći prijatelj od Rusije!? E pa gospodo domaći izdajnici i prodane duše to neće proći kod ovog naroda!

  • Дејан

    26. oktobar 2016 | 18:12

    Све је ствар математике:Руса има 20 пута више од Срба а територија им је 200 пута већа.Онај ко води Русију има огромну одговорност и њему Србија и Срби мало значе у односу на ове његове огромне бројеве.Поставља се питање шта би било да Русија није сила,ко би онда држао нашу страну?Руси нас нису довољно помогли кроз историју али су једина брана од германске,исламске и англо-америчке агресије на наше просторе.

  • Pazi sad...

    26. oktobar 2016 | 13:21

    Znate kada kazu Koga Rusija brani i Kina hrani taj moze da se obesi... Mozda nas nisu branili, mozda nas nisu ni hranili ali definitivno nas nisu NAPADALI i sistematski unistavali ovu zemlju(citaj Yugu) pocevsi prvenstveno od bombardovanja pa do finansiranja raznoraznih ne vladinih organizacija(citaj Otpor za pocetak) . Gospodo ko razume shvatice a kao logican zakljucak celokupne price jeste to da cu uvek biti u zagrljaju onoga ko me nikada nije napao!

Da li želite da dobijate obaveštenja o najnovijim vestima?

Možda kasnije
DA