≫ 

SVAKI ČOVEK 72 SATA PRE SMRTI govori iste stvari. Ove rečenice su znak da će umreti

 ≫ 

Upravo ljudi na samrti razumeju smrt puno bolje nego mi i mogu nam pružiti utehu, samo kad bismo mi mogli da čujemo ono što pokušavaju da nam kažu

Poštovani čitaoci,
Molimo vas da se pridržavate sledećih pravila za pisanje komentara:

  • Neophodno je navesti ime i e-mail adresu u poljima označenim zvezdicom, s tim da je zabranjeno ostavljanje lažnih podataka.
  • Komentari koji sadrže psovke, uvrede, pretnje i govor mržnje na nacionalnoj, verskoj, rasnoj osnovi ili povodom nečije seksualne opredeljenosti neće biti objavljeni.
  • Prilikom pisanja komentara vodite računa o pravopisnim i gramatičkim pravilima.
  • Tekst komentara ograničen je na 1500 karaktera.
  • Nije dozvoljeno postavljanje linkova odnosno promovisanje drugih sajtova kroz komentare, te će takve poruke biti označene kao spam, poput niza komentara istovetne sadržine.
  • Komentari u kojima nam skrećete pažnju na propuste u tekstovima neće biti objavljeni, ali će biti prosleđeni urednicima, kao i oni u kojima nam ukazujete na neku pojavu u društvu, ali koji zahtevaju proveru.
  • NAPOMENA: Komentari koji budu objavljeni predstavljaju privatno mišljenje autora komentara, to jest nisu stavovi redakcije Telegrafa.
Odgovor na komentar korisnika s56k
Ime je obavezno
E-mail adresa je obavezna
E-mail adresa nije ispravna
*otkucano <%commentCount%> od ukupno <% maxCommentCount %> karaktera
Komentar je obavezan

<% message.text %>

Komentari

  • Aleksandra

    08. novembar 2020 | 17:44

    Na današnji dan, pre 6 meseci, preminuo je moj pradeda u 96 godini života. Par dana pred smrt, stalno je govorio kako hoće da ide kući, pakuje stvari, a već je bio kod kuće. Jako sam bila vezana za njega, i stalno sam volela da slušam njegove priče kako je bilo kad je on bio mlad. Dva dana pred smrt, kad je već bio na izmaku snage, tražio je da mu napišem broj telefona na ceduljici, što sam i uradila. Rekao mi je, dedino ako ja odem i izgubim se, ja ću zvati da se spasi. Nije dao nikome da baci taj papir dok nije preminuo. Veče pre njegove smrti, sedela sam kraj njegove postelje i držala ga za ruku kako bi se osećao sigurno, on je bio u nekom bunili, kao da je pričao sa nekim, u jednom trenutku je rekao, vidi oče ovo je moja praunuka. Suze su mi letele kao lude, znala sam da se bliži kraj. Te noći kada je ispušta poslednji uzdah, gledao je u mene i ispušta dušu sa suzom u očima. Verujem da postoji nešto. Verujem da čovek zaista bude sa svojim dragim osobama posle smrti. I znam da ću i ja za mnogo septembar opet biti sa njim, i slušati opet njegove priče. A kada mi je umro rođeni deda pre 11 godina, sanjala sam ga stalno svako veče. Sanjam ga još uvek, ali malo ređe. Teši me činjenica što ih makar u snovima viđam.

  • Mira

    20. septembar 2018 | 19:17

    Moje prijateljice sin je bolovao od teske bolesti.Par dana pred smrt bilo je dosta familije pored njega i u jednom momentu rekao je majci "Mama ,po mene dolaze u cetvrtak ujutro".U cetvrtak u 9:00 am je umro ..

  • Aleksandar

    02. oktobar 2017 | 17:05

    Ja sam mog kuma sanjao pred smrt kako ima izgorelo lice i kako mu crvi izlaze i prstiju i to vece je umro,imao je rak jezika

Da li želite da dobijate obaveštenja o najnovijim vestima?

Možda kasnije
DA