ŠĆIPERIA, OSTERAJH, SVERIJE: Kako drugi narodi zovu svoje zemlje, i zašto? (FOTO)

U etnolingvistici, endonim ili autonim je ime koje neka etnička grupa koristi da nazove svoj sopstveni geografski entitet, onaj koji ona nastanjuje, dok je egzonim naziv koji za taj isti prostor koriste drugi narodi, bilo da su u neposrednom okruženju bilo da su dalje.

Preporučujemo

Što se tiče nas i naše istorije, najbolji primer je svakako onaj koji je ujedno i opštepoznat: Nemačka je ime koje za državu o kojoj je reč koristi većina slovenskih naroda, u svojim jezičkim varijacijama, Alemanija je takođe dosta čest, kao i Germanija, ali je termin koji koriste sami Nemci - Deutschland. Prvi primeri su egzonimi, ovo potonje je endonim. Etimologija, poreklo reči Deutschland, dolazi od proto-germanske reči koja znači "narod".

Ovo je, međutim, daleko od usamljenog primera. Krenimo od našeg okruženja. Albanija je naziv za našeg južnog suseda koji koristi dobar deo sveta, ali sami Albanci sebe i svoju zemlju ne zovu tako, pošto koriste reč Shqipëria (čita se: Šćiperija). Njeno poreklo se romantizuje među tamošnjim nacionalistima pa se tvrdi da znači "zemlja orlova" ili "deca orlova", ali ovo nije tačno: ispravno tumačenje je da znači "oni koji se razumeju". Inače, poreklo imena Albanija dolazi od ilirskog plemena Albana koji su nastanjivali tu teritoriju u antici, sa gradom Albanopolisom kao centrom, pa se ono u srednjem veku ustalilo i kao naziv sa današnje žitelje tog predela. Nije poznato kako su Albani zvali sami sebe, ali "albus" na latinskom znači "belo" dok na albanskom ne znači ništa.

Bugari svoju zemlju zovu Bâlgariya; izgleda da je to prvobitno označavalo "ljude sa Bolge", odnosno reke Volge, gde je ovaj originalno turkijski narod imao i svoju prvu poznatu državu, čak i nakon što se jedna grana naselila na istoku Balkana. Vremenom su pokoreni od sebi srodnih Mongola te su se utopili u njih; njihovi današnji potomci su kazanski Tatari. Rumuni svoju zemlju zove Romania, smatrajući da su potomci antičkih Rimljana koji su se naselili na tom podneblju nakon Trajanovog osvajanja Dakije, premda su ranije koristili i varijantu koju mi danas koristimo. Njima susednu ali bratsku Moldaviju Moldavci (i Rumuni) zovu Moldova, po reci Moldi; legenda kaže da je knez Dragoš ovu reku tako nazvao nakon što mu se voljeni pas Molda udavio u njoj tokom lova.

Mađare smo praktično sve do 20. stoleća zvali Ugrima, a njihovu zemlju Ugarskom; ovo verovatno dolazi od imena turkijskog plemenskog saveza Ugura u kome su Mađari izgleda postali većina i dominantna sila u 10. veku nakon uspona dinastije Arpadovaca, i vremenom nametnuli svoje ime ostalim, sebi srodnim plemenima. Smatra se da ime Mađara dolazi od protougarskih reči "mäńć" što znači "čovek" i "férj" što znači "muž". Savremeni romantičari misle da dolazi od imena kneza Muagerisa koji je vladao ovim narodom dok se on nalazio na području Krima. Danas, ovaj veliki narod svoju zemlju zove Magyarország: u pitanju je složenica od "magyar+ország" - zemlja Mađara.

Helenska Republika, odnosno Helenska Demokratija, Elada, kako kažu sami Grci, naredna je država kojom ćemo se baviti. Uz manje varijacije, praktično svi narodi Evrope ovu zemlju zovu kao i mi; poreklo ovog termina je latinsko, zbog helenskog plemena koje je živelo u Epiru i Italiji sa kojim su se Rimljani prvo susreli, premda ovo nije posve sigurno tumačenje. Ne postoji zadovoljavajuće objašnjenje porekla helenskog imena, te će etimologija imena naroda koje su Srbi nekada zvali Jelinima ili Jelenima ostati misterija.

Nemački naziv za državu koju mi zovemo Austrija je Österreich, i doslovno znači "istočni rajh" odnosno "istočno carstvo, istočno kraljevstvo". U vremenu u kome je nastala ova posebna politička jedinica unutar Svetog rimskog carstva, bile su to najistočnije teritorije naseljene Germanima. Švajcarska dolazi od toponima Schwyz (prvobitno: Suittes), jednog od konfederalnih kantona ove zemlje, čiji je naziv verovatno povezan sa rečju "suedan" što znači "spaliti, spaljeno" a odnosi se na šumski prostor koji je spaljivanjem očišćen kako bi se na njemu podiglo naselje. Oni sami svoju zemlju, u zavisnosti od (četiri službena) jezika zovu Schweiz (na nemačkom: Švajc), Suisse (na francuskom: Suis), Svizzera (na italijanskom: Svicera) i Svizra (na romanškom: Svicra).

Rusi ime svoje države izgovaraju Rasija; etimološki, ovo je snažno povezano sa našim toponimima Ras i Raška, ali osim labavih germanskih etnocentričnih etimoloških hipoteza ne postoji neka koja je opšteprihvaćena. Postoji mogućnost da ima veze sa iranskom rečju "ras", što znači "glava"; to bi moglo da objasni činjenicu da se termin Rus prvobitno koristio samo za Kijev i okolinu gde je bila prestonica u kojoj je sedela glava države, baš kao i kod nas Ras/Raška gde je sedela glava naše države. Poljaci svoju državu zovu Polska, iz očitih geografskih razloga: ovo je zemlja kojom dominiraju polja i niska brda.

Litvanci svoju otadžbinu nazivaju Lietuva, ali poreklo nije potpuno sigurno. Možda je povezano sa proto-indo-evropskim izvorom latinske reči "litus" što znači "obala", a možda je istinito i opšterašireno uverenje da naziv dolazi od litvanske reči "lyti" što znači "liti", u smislu "kišiti". Njihovi susedi Letonci svoju državu zovu Latvija, a ime dolazi od imena Latgalijanaca, jednog od četiri baltička plemena od kojih je nastao ovaj narod. Litvanci i Letonci su dva po poreklo jako slična naroda, a njihove istorije su potpuno isprepletane.

Estonija, koja se sa njima graniči, u originalu se zove Eesti; Estonci su narod koji govori ugro-finskim jezikom, ali su srodniji sa Fincima nego sa Mađarima. Jedna hipoteza kaže da je rimski istoričar Tacit verovatno njih opisivao u svojoj "Germaniji" kada je pričao o narodu Aesti. Finci svoju domovinu zovu Suomi, ali poreklo te reči nije sigurno; možda dolazi od baltičke reči "źemē" što znači "zemlja" i koja je etimološki povezana sa tom našom rečju. Njihovo ime je vrlo verovatno povezano i sa Laponcima, koji su takođe ugro-finski narod, a koji sebe zove Sami. Što se tiče naziva "Finska", on takođe ima nejasno poreklo: Fini se pominju još u prvom veku, ali se ne zna na koga se tačno misli.

Švedi Švedsku zovu Sverige (čita se: Sverije), što doslovno na starom norsu znači "kraljevstvo Šveda"; što se tiče njihovog imena postoje sporenja, ali pojam Šved verovatno dolazi od proto-germanskog "Swihoniz", što znači "srodnici". Norvežani svoju državu zovu Norge; verovatno je originalno značilo "severni put". Danska se u originalu zove Danmark, ali naučnici ne mogu da se dogovore šta ovo tačno znači; "Dan" možda dolazi od legendarnog kralja Dana, dok "mark" znači "močvara". "Dan" može da bude i naziv za ravnu zemlju, a postoje i slovenski etimologičari koji tvrde da naziv zemlje dolazi od "belih noći" odnosno dana koji ne prestaje.

Stanovnici Smaragdnog ostrva svoju republiku zovu Éire. Autentično ime Irske svoje poreklo vuče od proto-indo-evropske reči "arya", što znači "plemenit, uzvišen". Velšane drugi narodi tako zovu zbog proto-germanske reči "walhaz" što znači "stranac", ali oni sami svoju zemlju zovu Kimri. Škoti pišu Alba a čitaju Alva, ali takođe i Albanija i Albani; naziv Škoti prvobitno je značilo tamni, dok Albani opet dolazi od proto-indo-evropskog za reč "belo". Holanđani kažu za svoje kraljevstvo da je Nederland, što doslovno znači "niska zemlja, nizozemska". Holandija je samo jedna regija; to što mi celu zemlju zovemo po toj regiji bi bilo kao kada bi Srbiju drugi narodi zvali Šumadija. Valonski Belgijanci kažu Belgique (čita se: Belžik), dok Flamanci svoju državu zovu België (čita se: Belgije); ime dolazi od keltskog plemena Belga koje je u antičko vreme nastanjivalo taj prostor. Francuzi kažu France (čita se: Frans), a ime doslovno znači "franačka zemlja, zemlja Franaka". Službeni naziv države je République française (čita se: republik fransez). Ime Franaka možda dolazi od proto-germanske reči "frankon", što u prevodu znači "koplje", ili možda i od same reči "frank" što znači "slobodan".

Ime Španije u kastiljanskom originalu se kaže España (čita se: Espanja), i predstavlja alteraciju latinskog imena za provinciju Hispaniju, koja je obuhvatala čitav prostor Iberijskog poluostrva. Postoji nekoliko mogućnosti što se tiče značenja ovog imena, a dve vode ka drevnom punskom jeziku: moguće je da znači "zemlja zečeva", ali je takođe moguće i da znači "udaljena zemlja". Treća mogućnost je da u pitanju iskrivljeni grčki, na kome "hesperia" znači "zapadna zemlja". Postoji i verovatnoća da ime dolazi od baskijske reči "ezpanna", što znači "granica, ivica"; poznato je da su Baski staroevropski narod, pa stoga ovo ne treba potpuno isključiti.

Jermeni svoju zemlju ne zovu Jermenijom, kao što to radimo mi i mnogi drugi narodi; oni kažu Hayastán. Ime dolazi od mitskog heroja i kralja Hajka, koji se smatra ocem nacije. Ime koje mi koristimo za ovu državu dolazi iz antike, a hipoteze o njegovom poreklu su brojne ali valja izdvojiti samu jermensku koja govori o Aramu, direktnom potomku samog Hajka. Sa Gruzinima je sličan slučaj: oni svoju domovinu zovu Sak'art'velo odnosno "zemlja Kartvelijana", kako sebe zovu. Njihov endonim, tvrde srednjevekovne hronike, dolazi od čoveka po imenu Kartlos, praunuka biblijskog Jafeta. Ime Gruzini dolazi možda od perso-arapske reči "gurg" koja sa svoje strane dolazi od srednjepersijske reči "varkâna" što znači "zemlja vukova"; naziv Georgijanci nose zbog posebnog poštovanja Svetog Đorđa.

Prelazimo sa evropskog na azijski kontinent. Liban se originalu zove Lubnan, a ime potiče od semitskog korena LBN što znači "belo"; u pitanju je verovatno referenca na snežne vrhove planine Liban. Susedna Sirija se zove Suriyah, a poreklo reči je od drevne Asirije. Sama Asirija vuče poreklo od proto-indo-evropske reči "sura" što znači "sunce, božanstvo". Izrael se na hebrejskom zove Yisrā'el, "onaj koji se rve sa bogom". Ime Palestine na arapskom je Filastin, od drevnih Pelazga koji su bili deo široke koalicije tzv. Naroda sa mora koji su izvršili krajem drugog milenijuma pre nove ere veliku invaziju na Bliski istok i državu kojom ćemo se sledećom baviti. Egipćani svoju državu uopšte ne zovu onako kako biste očekivali; oni koriste pojam Misr, kao Misir, što je drevno ime ovog kraljevstva. Znači "dva moreuza", a odnosi se na podelu na gornji i donji Egipat. Takođe, u drevno doba ova je reč imala konotaciju "metropole, civilizacije, zemlje".

Zvanično ime Indije je Bharat Ganrajya, u prevodu Republika Indija; Bharat (čita se: Barat) dolazi od imena legendarnog indijskog cara (čakravarti je hindu pojam za imperatora) čije se potomstvo sukobljava za nasledstvo u glasovitom i spektakularnom epu Mahabharati. Reč Indija, sa druge strane, dolazi od imena reke Ind. Kinezi svoju domovinu nazivaju Zhōngguó; u pitanju je izrazito etnocentrični naziv, pošto ovo doslovno znači "središnja zemlja, središnja nacija, središnja država", u smislu da se nalazi u centru sveta.

Ime Japan nije endonim i dolazi od kineskog iskrivljenja originalnog imena; Japanci svoju državu zovu Nippon, ili narodski Nihon (službeno: Nippon-koku, Država Nipon), što znači "sunčano poreklo", a ponekad se tumači i kao "zemlja izlazećeg sunca" što je najčešći opis ove zemlje. Ovde valja naglasiti i da, po japanskoj tradiciji i šinto verovanju, carska dinastija koja već neprekidno (iako najčešće nominalno) vlada već preko 2600 godina poreklo vuče od boginje sunca Amateratsu. Trenutni, kao i svi prethodni, japanski carevi njeni su direktni potomci. Američki je general Daglas Mekartur koji je de fakto vladao okupiranim Japanom posle Drugog svetskog rata pokušao da primora cara Hirohita da se odrekne ovog verovanja, i premda je car to naizgled uradio, zbog igre reči u japanskom u kome ono što je javno izjavio ima dvostruko značenje, zapravo je uspeo da nadigra američkog vojskovođu.

Konačno, stižemo do dve Koreje. Severna sebe zove Choson (čita se: Čoson) što znači "zemlja jutarnjeg mira", ili Joseon (čita se: Đoseon) što dolazi od imena dinastije koja je vladala do početka 20. veka, dok ih Južna zove Bukhan, što znači "severni han".

Južna se oficijelno naziva Daehan Minguk, što znači Velika Republika Hana (gde reč "han" znači "veliki" a verovatno je povezana i sa pojmom "kan" koja u drugim azijskim zemljama označava vođu; zanimljivo je i da dominantna etnička grupa unutar kineske nacije sebe zove Han), ali takođe se koriste i termini Goryeo (odakle dolazi i naziv za ovu zemlju koji se poslednjih vekova ustalio u Evropi), Hanguk i Nam-joson. Zvuči komplikovano? Radi se o različitim imenima za istu državu koji su se pojavljivali kroz istoriju.

(V. V.)