Na današnji dan ubijena je Milica Rakić: Spremala se sa mamom za spavanje, a onda je pala NATO bomba
Poštovani čitaoci,
Molimo vas da se pridržavate sledećih pravila za pisanje komentara:
- Neophodno je navesti ime i e-mail adresu u poljima označenim zvezdicom, s tim da je zabranjeno ostavljanje lažnih podataka.
- Komentari koji sadrže psovke, uvrede, pretnje i govor mržnje na nacionalnoj, verskoj, rasnoj osnovi ili povodom nečije seksualne opredeljenosti neće biti objavljeni.
- Prilikom pisanja komentara vodite računa o pravopisnim i gramatičkim pravilima.
- Tekst komentara ograničen je na 1500 karaktera.
- Nije dozvoljeno postavljanje linkova odnosno promovisanje drugih sajtova kroz komentare, te će takve poruke biti označene kao spam, poput niza komentara istovetne sadržine.
- Komentari u kojima nam skrećete pažnju na propuste u tekstovima neće biti objavljeni, ali će biti prosleđeni urednicima, kao i oni u kojima nam ukazujete na neku pojavu u društvu, ali koji zahtevaju proveru.
- NAPOMENA: Komentari koji budu objavljeni predstavljaju privatno mišljenje autora komentara, to jest nisu stavovi redakcije Telegrafa.
<% message.text %>
Buki
Strasno je kako u ratovima strada svet ni kriv ni duzan, a pogotovo mala deca. Sećam se i oko hiljadu sarajevske dece stradale od vatre sa okolnih brda. Sve mali kao Milica.
Biljana
Eto vam verske ironije. Freska sa ubijenim detetom, a oko njega oslikani tzv svetitelji. Stradanje u redu, toliko je ljudi već ubijeno u ratovima. Ali, Patrijarh (samo crkveni čin) Pavle... bio je običan čovek, možda malo skromniji od drugih, i sad je proglašen za sveca. Ima svoju ikonu, ljudi ga drže u kući, ljube njegovu sliku na ikoni. Ili, recimo, neki Sava, tj. Rastko Nemanjić. Bio je kralj, vodio ratove, maltretirao vojnike, imao sluge, pa se onda zamonašio. I sad se on slavi, celivaju se ikone, poštuju se običaji. Trideset ljudi ljubi istu sliku na slavi, ikonu čoveka koji je, nekoliko vekova pre njih, živeo raskalašno, sa ženama, slugama i sluškinjama