"Zaboravićemo da pričamo, jedno drugom smo dosadili": U Lještaru ostalo 5 Srba, i Albanci odlaze sa Kosmeta

Sela Lještar, Oraovica, Građanik, Vaganeš, Carevce, Kriljevo, Jasenovik i Boževce sa još desetak zaseoka na razmeđu opština Novo Brdo i Kosovska Kamenica polako se gase pošto ih napuštaju i Srbi i Albanci. U ovom području je, do juna 1999. godine, živelo više hiljada Srba a danas na kućama starim po nekoliko desetina godina zub vremena čini svoje, raspadaju se i poput nemani svedoče o nestajanju stanovništva.

Pisani tragovi svedoče da su Srbi u Strezovcu i Ajnovcu nekadašnjim centrima Kameničke opštine doseljeni oko 1350. godine i da je Ajnovce najstariji srez na Kosovu i Metohiji u kome su Srbi naseljeni.

Preporučujemo

U selu Lještar, od 75 domaćinstava u kome je živelo blizu 400 Srba, čiji su domaćini radili u obližnjem rudniku magnezijuma u Strezovcu, danas preživljava petoro Srba i desetak albanaca.

Mladenovići, Radojica i njegov brat Gradimir sa majkom Stanom, uz bračni par Stanu i Jordana Cenića su jedini Srbi koji kako tako čuvaju srpstvo u ovom selu u kome je o trošku države Srbije obnovljeno 14 kuća. Preživljavaju, i kako reče Stana Cenić, ostaje im da sačuvaju razum, da ne podivljaju, da ih jednog dana, putnici namernici ili lovci ne nađu kako izgubljeni i bez svesti tumaraju po šumama.

"Zaboravićemo da pričamo, jer smo jedno drugom dosadili, nema o čemu da zborimo, niti ima s kim da reč progovorimo", započinje Stana svoju ispovest i kroz suze kaže da joj najteže pada to što ne može ni o zadušnicama otići do groblja u Kriljevu udaljenog oko tri kilometra da upali sveće dvojici sinova.

Veli da razgovor vodi s njima, čije fotografije iz detinjstva čuva u spavaćoj sobi u kojoj, kako kaže više, toči suze nego li san snije.

Sreća je, dodade ona, što je Gradimir Mladenović, "devojka za sve" i što je dovoljno da sa terase vikne njegovo ime i eto ga za tili čas, da pritekne u pomoć i prinese drvo ili džak brašna, koji kupuju u prodavnici kod komšije Albanca. Lještar je bilo selo u kome su do juna 1999.godine u slozi živeli Srbi sa nekoliko albanskih porodica.

Ispomagali su jedni druge i u zlu i u dobru ali danas ni jedni ni drugi ne mogu pomoći ni sebi jer je omladina otišla.

"Sve je opustelo i da s vremena na vreme u selo ne dođe neko od raseljenih da obiđe dom, te da nije nas petoro, Lještar bi bio selo u kome prebivaju divlje životinje", reče ona dodajući da su se u podrumima kuća u delu sela oslonjenom na planinu uselile lisice.

Mladenovići udaljeni oko dvesta metara od Cenića opstaju, kako veli Radojica, jer nemaju rezervne lokacije niti želje da porodično domaćinstvo ostave da zarasta u trnje.

"Mogli bi da živimo lagodnim životom ali lopovi dušu uzeše. Zbog njih ne smemo da čuvamo stoku jer je preča glava i zato čuvamo samo svinje i kokoške", veli on navodeći da je s bratom Gradimorom posejao dva tri hektra pšenice i da bi mogao da čuva stotine krava samo kada bi se stalo na put lopovima i kriminalcima.

Živeli su nekadašnji domaćini od poljoprivrede i stočarstva. Svako domaćinstvo imalo je po stado ovaca ili krava, a nije bilo odraslog lica koje nije imalo "državnu službu" ili nije bio zaposlen u obližnjem Rudniku „Magnohrom“ u centru Strezovca povezanog sa Kamenicom asfaltnim putem dugim 12 kilometara.

Njegova teško bolesna majka Stana, iako je nepokretna, drži braću Mladenović na okupu i nada se da će se bar jedan od njih oženiti.

"Čemu moj život. Što smo se mučili i trpeli kad će za neku godinu ako se ne oženi bar jedan od njih ovo biti pustećija", progovori ona plačući zbog prerane smrti ćerke udate u Lipljanu kojoj nije mogla otići na sahranu.

Rekoše Mladenovići da se plaše da će se ugasiti srpska škola, sa manje od 20 učenika, koja je smeštena u objektu koji je grad Beograd 2006. godine sazidao na privatnom placu u srpskom delu Strezovca u zaseoku Populanci pošto su srpski učenici i njihovi nastavnici juna meseca 1999.godine prognani iz stare škole građene posle Drugog svetskog rata.

Mladenovići zamoliše da neko od odgovornih svrati do Lještara,koje je od prošle godine uvezano asfaltnim putem sa Kosovskom Kamenicom,i pokrenu akciju povratka raseljenih makar to bili i penzioneri jer bi s njihovim povratkom stvorili uslovi za kakvo takvo oživljavanje sela u rejonu Strezovca.

Poručiše im da bi im hranu dopremala Narodna kuhinja "Majka Devet Jugovića" koja je ove godine Mladenovićima poklonila prase kako bi narednu zimu dočekali sa parčetom mesa u tanjiru i kako bi "zapatili" svinje.

(Telegraf.rs/N.Zejak)

.