
Ovaj četnički izdajnik stoji iza hvatanja i predaje Nemcima narodnog heroja kojem u Valjevu skrnave spomenik!
Građane Srbije je veoma uznemirilo skrnavljenje spomenika narodnom heroju Stjepanu Filipoviću u Valjevu, koji je pre nekoliko dana išaran užasnim simbolima.
Nepoznati vinovnici, koji su na ovaj način pljunuli na uspomenu Filipovića, ali i svih rodoljuba koji su dali živote u borbi protiv okupatora u Drugom svetskom ratu, još nisu uhvaćeni, a žrvljotine sa spomenika su u međuvremenu uklonjene.
Ipak, nesoji koji su ovo učinili izgleda da su se vratili na mesto zločina, pa je jutros u spomeniku pronađen zaglavljen metak. Nema sumnje, jeziva poruka izdajnika upućena rodoljubima.
Jedna činjenica u vezi sa Filipovićem možda nije poznata svima, i trebalo bi je spomenuti.
Njega su nemačkim okupatorima, nacistima koji su napravili genocid u Srbiji i Jugoslaviji, predali četnici ozloglašenog izdajnika, četnika Koste Pećanca, u pokušaju da se dodvore hitlerovcima.
A evo ko je bio Pećanac, poznati izdajnik srpskog naroda:
Konstantin Milovanović, poznatiji kao Kosta Pećanac, bio je srpski četnički vojvoda tokom balkanskih ratova, Prvog svetskog rata i Drugog svetskog rata. Pećanac je učestvovao u borbama na strani Srbije tokom balkanskih ratova i Prvog svetskog rata, kada se pridružio snagama Koste Vojinovića Kosovca tokom Topličkog ustanka 1917. godine. U međuratnom periodu bio je značajan vođa četničkih veteranskih udruženja, a takođe je bio poznat i po snažnom neprijateljstvu prema KPJ, što ga je učinilo popularnim u konzervativnim krugovima. Tokom Drugog svetskog rata, Pećanac je sarađivao sa nemačkom vojnom upravom i njihovom marionetskom vladom u okupiranoj Srbiji.
Pred samu invaziju sila Osovine na Jugoslaviju u aprilu 1941. jugoslovenska vlada je dala Pećancu novac i oružje da organizuje gerilske jedinice u južnoj Srbiji, Makedoniji i Kosovu. Pećanac je u dolini reke Toplice obrazovao četu od oko 300 ljudi, koja je izbjegla uništenje tokom invazije. U prva tri meseca od kapitulacije, Pećanac je okupio još trupa od srpskih izbeglica iz Makedonije i Kosova. Međutim, njegovi četnici su se borili samo protiv albanskih grupa u ovoj oblasti i nisu se borili protiv Nemaca. Nakon izbijanja ustanka na okupiranoj teritoriji početkom jula 1941. Pećanac je ubrzo napustio borbu protiv sila Osovine i krajem avgusta je sklopio sporazume sa nemačkim okupacionim vlastima i marionetskom vladom Milana Nedića u cilju saradnje u borbi protiv partizana predvođenih KPJ. U julu 1942. godine, vođa suparničkog četničkog pokreta Draža Mihailović je uredio da ga Vlada u izbeglištu osudi kao izdajnika. Pećančeva dalja saradnja sa Nemcima je uništila i ono preostalog ugleda koji je stekao u balkanskim ratovima i Prvom svetskom ratu.
Nijemci su brzo shvatili da Pećančevi četnici čiji je broj narastao na 8.000, nisu efikasni i pouzdani, pa čak ni Nedićeva vlada nije imala poverenja u njih. Pećančevi četnici su potpuno raspušteni do marta 1943. Samog Pećanca je na neko vreme internirala Nedićeva vlada, a ubili su ga Mihailovićevi četnici u maju ili junu 1944. godine.
Stjepan Steva Filipović bio je učesnik Narodnooslobodilačke borbe i narodni heroj Jugoslavije. Odrastao je u Mostaru, gde je završio osnovnu školu i dva razreda gimnazije, a potom je u Kragujevcu učio električarski i bravarski zanat. Godine 1937, kao mladi radnik je pristupio revolucionarnom radničkom pokretu. Učestvovao je u mnogim demonstracijama, radničkim štrajkovima i drugim akcijama, zbog čega je bio uhapšen i proteran u rodno mesto. Oktobra 1940. postao je član ilegalne Komunističke partije Jugoslavije.
Isticao se hrabrošću i u drugim borbama valjevskih partizana, a posebno prilikom napada na Krupanj i Šabac, septembra 1941. godine. Bio je postavljen za komandira čete, a potom i za komandanta Kolubarskog bataljona. Krajem septembra je prebačen u Podrinski partizanski odred, gde je vršio dužnost političkog komesara odreda. Nakon Prve neprijateljske ofanzive i povlačenja glavnine partizanskih snaga u Sandžak, krajem 1941. ostao je na terenu zapadne Srbije.
Nakon reorganizacije preostalih partizanskih snaga bio je imenovan za komandanta Tamnavsko-kolubarskog bataljona.
Filipović je s još dvojicom partizana zarobljen 24. decembra 1941. u selu Trbosilje, kod Loznice. Četnici Koste Pećanca su ga potom sproveli u Šabac i predali žandarmima, koji su ga potom predali Nemcima. Izvesno vreme je bio u zatvoru Gestapoa u Beogradu. Tokom istrage u zatvoru bio je strašno mučen i zlostavljan, s namerom da oda ostale partizane na terenu, kao i njihove saradnike. Pošto je ostao uporan u odbijanju saradnje, okarakterisan je kao „nemoguć slučaj” i premešten u Valjevo, gde je javno obešen 22. maja 1942. godine.
Za narodnog heroja proglašen je 14. decembra 1949. godine. U Valjevu je 1960. podignut monumentalni Spomenik borcima Revolucije, rad vajara Vojina Bakića, koji predstavlja Filipovića neposredno pred vešanje.
(Telegraf.rs)
Video: Ovo je snimak male Dunje minut pre nego što joj se izgubio trag
Telegraf.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.
Милутин
Било би лепо и да напишете колико је српских домаћина тај хрват поклао заједно са својом другарицом Драгицом Правицом. И да напишете да су оскрнавили и уништили српско војничко гробље да би подигли споменик свом “ хероју” .
Podelite komentar
Oldtajmer®
O našoj istoriji neprijatelji mnogo lepše pišu nego mi sami. Eto vi jednog Srpskog heroja iz dva balkanska rata i prvog svetskog rata proglašavate izdajnikom a nekog Stjepana koji je sprovodio kolonu Srba na streljanje nazivate herojem?! To je to Srpsko prokletstvo.
Podelite komentar
Gong
Čista laž komunističke propagande koja je u Srbiji pustila najduže korenje...
Podelite komentar