Stipo je katolički sveštenik u Kragujevcu: I pravoslavke pred njim govore sudbonosno "da"

U strogom centru Kragujevca, skrivena u mirnoj uličici iza Zastavinog solitera, nalazi se jedna žuta crkvica. Prolazimo, ne obraćamo pažnju, kad nam put preseče stariji čovek sa psom. Otvara kapijicu i tada shvatamo da je sveštenik - rimokatolički. Od 1992. godine tu je i njegov dom.

- Hoćete da uđete? - upitao nas je.

Preporučujemo

Otvorio je vrata, upalio svetla, za tili čas se od obilnog prolaznika transformisao u sveštenika i poprimio nekako svečani izgled. Nema mnogo vernika, rimokatolici su u Kragujevcu manjina, ponekad skriveni, ponekad u mešanim brakovima, ali ima uvek onih koji ne propuštaju misu.

- Ljudi uvijek pitaju smiju li ući unutra? Pa naravno da smiju, ne režemo mi ovdje uši. Baš nedavno umro je čovjek Italijan, žena mu je prasvoslavka. Ona je došla, a njen sin iz prvog braka nije htio ući. Imao sam vjenčanje Srpkinje sa katolikom i njena porodica je bila na vjenčanju u općini, ali nisu došli kod mene u crkvu. Ja sam im prišao na slavlju i rekao sam: "Ako imate što protiv mladoženje, nije trebalo da budete ni u općini. Ja sam vas ispoštivao, trebalo je i vi mene" - govorio je sveštenik Stipo Vinojčić.

Naši ljudi često odmahnu rukom kada se spomenu popovi, pa im verovatno ne godi da upoznaju još i katoličkog. Ima tu, svakako i predrasuda, straha, nepoverenja. A Vinko je običan čovek, kog sigurno ne biste povezali sa crkvom kada biste ga videli u parku sa dugodlakim psom koji mu pravi društvo.

I on voli da prozbori koju reč sa komšijama, prolaznicima, vernicima. Sa njim možete pričati o svemu, a više od četiri decenije rada u Srbiji vezalo ga je za našu zemlju, čije državljanstvo takođe ima.

Malo je onih koji će iz znatiželje ući u crkvu, a to nije ni zabranjeno ni grešno. Možete se prekrstiti sa "tri prsta", a i ne morate.

- Ljudi treba da se prekrste onako kako to inače čine. Ako u crkvu uđu pravoslavni vjernici, volim da znam to, jer se ja tokom službe obraćam i njima.

Akcenat mu je pomalo bosanski, pomalo šumadijski. Promenio je više parohija, tj. župa, a najviše se zadržao u Kragujevcu. Ova crkva spada u Beogradsku nadbiskupiju, koja osim u prestonici Srbije ima još 10 župa u unutrašnjosti zemlje (centralna Srbija). Najlepše mu je, kaže, bilo u Zaječaru, a bio je i u Kraljevu i Ravnoj Reci. Ne vezuje se za mesto, svuda ima onih koji ga lepo prihvataju i onih koji su podozrivi.

Katolici u Srbiji su Hrvati, ali i Slovenci, Albanci, dok uvek ima i nekoga ko se iz neke zapadne zemlje obreo u našim krajevima, venčao ili došao poslom. Svi oni, ako su vernici, odlaze u crkve Beogradske nadbiskupije, na čijem je čelu nadbiskup Stanislav Hočevar.

Stipo kaže da nacionalno nije opterećen, vodi poreklo čak od ruske katoličke porodice, ima i nemačke krvi. Za sebe kaže da je Bosanac.

U mračnim vremenima crkva je bila na meti vandala. Sigurno mu ni sada nije sasvim ugodno, ali kaže da se sa komšijama odlično slaže. Njega niko ne napada, ali stiče se utisak da je pomalo usamljen, da se ljudi klone drugačijeg.

- Vidiš, svi prozori su nejednaki - pričao nam je, ukazujući na to da su kamenice često letele.

- Bili su iz Knina Srbi, njih pedesetak, koji čine neko društvo "Nikola Tesla", pa su onda posetili crkvu pitaju mene kako je meni. Ja kažem: "Odgovoriću vam lako, kako je vama bilo, tako je i meni ovde - i onda sve vam je jasno"- priča Stipo.

Nadamo se da su ta vremena iza nas. Stipo tvrdi da u Kragujevcu ima više katolika od broja onih koji su se tako izjasnili u popisu.

- Ima oko 4.000 ljudi - oficira, prosvetnih radnika, koji za vrijeme komunizma nisu smjeli dolazit i sad je taj neki strah nedolaska, što će svećenik reći, pa su onda malo povučeni. Onda, mješoviti brakovi, to dosta čini svoje, osobito djeca, najgore je sa njima, jer ima u jednoj školi svega jedno-dvoje, ali djeca su nekad surovija nego odrasli - priča Stipo.

Na misi bude nekoliko desetina ljudi, a veronauku drži u prostorijama crkve, jer ni u jednoj školi nema više od osmoro katolika. On ima dvadesetak učenika.

Najmanja katolička crkva u centralnoj Srbiji je u Prijepolju - tu može stati desetak ljudi svega. Postoji i lepa crkva u Kraljevu, koju su podigli Francuzi, a odnedavno crkvicu ima i Jagodina.

Međutim, najlepša rimokatolička crkva u Srbiji je u Ravnoj Reci, između Ćuprije i Despotovca, priča nam Stipo. To je, kaže, zajedno sa Manasijom i Ravanicom jedan od tri bisera Pomoravlja, a bogomolju su podigli Nemci koji su osnovali Senjski Rudnik. Posle Drugog svetskog rata Nemci više nisu prisutni na tim prostorima.

U Kragujevcu, inače, postoji i Adventistička crkva, a Stipo kaže da mu bude krivo kada Kragujevčani tu crkvu pomešaju sa katoličkom, jer to nije ista vera.

Stipo venčava i pravoslavne vernike, kada su u pitanju mešoviti brakovi. Ulazak u brak sa katolikom ne znači odricanje od pravoslavne vere, objašnjava nam. On tvrdi da nema pravo ni da krsti pravoslavnog vernika, jer je reč o svetoj tajni koja je priznata od strane crkve.

- Vjernici mogu da biraju gdje će se vjenčati. Ako se ne mogu dogovoriti, tražimo od druge stranke, koja nija katolička, da napiše nešto kao CV, ta i ta završila je to i to i samo pri dnu da napiše da iz čisto vjerskih razloga pristaje i traži da je primimo u puno zajednistvo katoličke crkve. Ona je tada punopravan član katoličke crkve i ostaje pravoslavka, može vjeru prakticirati i u jednoj i u drugoj crkvi. Malo je pretjerano što govore da postoji pokrštavanje, ne može, ja kad bih znao da si ti kršten i da te ja ponovo krstim, ja sebe isključujem iz vjere, možeš me jedino prevariti - priča sveštenik.

Stipo nikada nije službovao u Beogradu. Najviše mu je u srcu ostalo sećanje na Zaječar.

- Kažu da je uvijek prva parohija prva ljubav. Ja sam prvu parohiju imao u Zaječaru i nekako mi je ostala u najljepšem sjećanju. Kada se penzionišem ići ću kod mojih u rođaka Baranju - priča Stipo.

Želja mu je da se u Kragujevcu konačno podigne veća crkva, jer kaže, imaju dovoljno veliki plac, samo im je potrebna dozvola.

Do tada, možete ga videti na ulicama Kragujevca. Možete ući u crkvu, pogledati kako izgleda bogomolja koja je za nas potpuno drugačija. Dominantni su vitraži koje je sam Stipo oslikao, a nema ikonostasa niti mnogo ikona kao u pravoslavim crkvama. Tu je jedna stara figura anđela, svete knjige, relikvije... Stipo zasigurno neće učiniti nikakav ritual od kog biste se osetili neprijatno. Jer, i on je samo običan čovek, ako ste došli iz znatiželje, on će sa vama pričati kao ravnopravan sagovornik.

(Telegraf.rs)