Skoro niko ne zna da je iz pera Ive Andrića izašlo i mnogo pesama: "Jedan Novembar" napisao je davne 1918. godine

Bio je jedan od najvećih srpskih romanopisaca, a malo ko zna da je počeo kao pesnik. Još kao gimnazijalac Ivo Andrić počinje da piše poeziju i 1911. godine u "Bosanskoj vili" objavljuje svoju prvu pesmu "U sumrak". Uopšte, prva faza Andrićevog delovanja u književnosti obeležena je upravo lirikom i pesmama u prozi.

Pogled Ive Andrića na razrušeni Beograd: Poslednja ratna fotografija našeg nobelovca (FOTO)

Preporučujemo

Zatim je usledela pesma "Blaga i dobra mesečina", takođe objavljena u "Bosanskoj vili". Pred Prvi svetski rat, u junu 1914. godine, u zborniku Hrvatska mlada lirika objavljeno je šest Andrićevih pesama u prozi: "Lanjska pesma", "Strofe u noći", "Tama", "Potonulo", "Jadni nemir" i "Noć crvenih zvezda".

Prvu knjigu stihova u prozi, "Ex Ponto", Andrić je objavio 1918. godine u Zagrebu, zbirku "Nemiri" štampao je u Beogradu 1920. godine, a iste godine objavio je i i ciklus pesama "Šta sanjam i šta mi se događa". "Nemiri" (1920) nastaju delom u zatvoru i internaciji, piše Opanak.rs.

Foto: Knjiga "Kainov ožiljak / Dejan Stojiljković

Pročitajte njegovu pesmu Jedan Novembar koju je napisao 1918.

Studen. Duboka noć.

Zdaleka prozori kuća

svijetle.

Svjetlost se stazama toči,

ko mnogo tihih sreća

vezenih na platnu noći.

Vidim kako je dobro imati noćas svoj kut,

sporo i bez svrhe idem,

gola mi stabla bilježe put –

O dobri ljudi, gorko je meni

kad blješte oči vaših sreća

na moje mrtvo polje,

pa ipak sumnjam i ne znam ni noćas

ni šta je dobro, ni šta li je bolje.

Sam svojim dahom grijem smrzle ruke

i slušam kako vrijeme neumrono

okreće točak,

vječno i sumorno,

svjetlost i tamu hiteć da sjedini,

i prede pokrov, velik i jedini,

za moju sumnju i za vašu vjeru,

za vašu sreću, ko i za moj bol.

(Telegraf.rs)