Održana komemoracija stradalom narodnom poslaniku, ženi i ćerki: Prisutni lili suze na priču o njegovom životu

Komemoracija tragično nastradalom narodnom poslaniku RS Srđanu Todoroviću, njegovoj supruzi Biljani Skopljak i ćerki Ani održana je u Banskom dvoru u Banjaluci, a prisustvovao je veliki broj osoba.

Oni su poginuli u stravičnoj saobraćajnoj nesreći na autoput "9. januar" kod Prnjavora dan uoči Vaskrsa, piše Avaz.

Preporučujemo

Tokom komemoracije otkriveni su detalji iz porodičnog života Todorovića. Niko nije mogao ostati bez emocija kada je krenula priča koju javnost nije znala, jer se radilo o ljudima koji su prije svega bili posvećeni porodici.

Tako se moglo čuti da su Srđan i Biljana srednjoškolsku ljubav krunisali sa troje dece, najstarijom Anom, te Ivanom i Nemanjom.

Vedran Gligorić dugogodišnji prijatelj i član Gradskog odbora Socijalističke partije u Doboju, izjavio je da je Srđan bio čovek bez kalkulacija, bez maski, pouzdan i mnogo više od imena i funkcije, posvećen svakome, otišao je prerano, ostavljajući prazninu.

"Branio je reč običnog čoveka", izjavio je u emotivnom govoru Gligorić. Obećao je da će prijatelji sve učiniti da dvoje dece koja su preživela tešku nesreću izvedu na pravi put.

Težak zadatak

Komemoraciji je prisustvovalo političko rukovodstvo Republike Srpske predsednik Milorad Dodik, predsjednik Narodne skupštine RS Nenad Stevandić, premijer Radovan Višković, te predsjednici Socijalističke partije Petar Đokić, SPS Goran Selak i drugi iz političkog i javnog života kao i prijatelji porodice.

Snežana Paunović, potpredsjednik Socijalističke partije Srbije izjavila je da nikada teži zadatak nije imala.

"Nismo se ovako dogovarali. Dogovor je bio da dođem drugim povodom, ne sa ovolikim bolom u duši. Bio si isuviše dobar čovek za ova zla vremena. Možda je zato Bog odlučio da te sa puta prema roditeljima odvede sebi. Prerano je i za tebe i za tvoju Bilju i za tvoju Anu. Ti si bio brat koji je išao pre nas, pa ćeš i nebeske staze da pripremiš za nas. U ime predsednik SP Srbije, celog rukovodstva ne postoji reč koja bi opisala sve. Nekim čudom si znao da dođeš kada je najpotrebnije da staneš u prvi red, onda kada su drugi bežali", govorila je Paunovićeva dok su njene riječi prekidali jecaji.