"Ratno stanje" u porodici zbog vaskršnjih jaja: Tast i zet postaju "najžešći neprijatelji", priča je hit

Kiseljačane i Fojničane danas očekuje nesvakidašnji okršaj za koji su se, kako kažu, pripremali cele godine.

Reč je o uskršnjem turniru u tucanju jaja koji, iako ne donosi gotovo nikakvu finansijsku nagradu, pobednicima pruža mnogo više – pravo da se hvale cele godine i provociraju članove poražene ekipe.

Preporučujemo

Reč je o tradiciji koja traje već 25 godina, a da je to jedan od najžešćih rivalstava u ovom delu Bosne i Hercegovine, najbolje znaju Zdravko Bošnjak i njegov zet Dragan Marković. Bošnjak nastupa za ekipu Fojnice, dok je zet Marković kapiten kiseljačke ekipe, prenosi "Fena".

Iako pripreme traju čitavu godinu, uoči Uskrsa intenziviraju se, baš kao i odnosi unutar porodice koji, kako obojica kažu, poprime oblik svojevrsnog "ratnog stanja".

"Do Uskrsa ne pričamo"

"Taj rivalitet ne mogu opisati, toliko se zateglo i kod nas i kod njih. Od kraja rata svake godine organizujemo turnir – jedno vreme Kiseljačani su bili bolji, ali zadnjih godina mi smo uspešniji. Nema tu velike novčane dobiti, ali pravo da se hvališ kao jači i bolji cele godine – to je neprocenjivo. Svako voli da pobedi. Pred turnir mi je zet neprijatelj broj 1. Unuku pokušavam nagovoriti da ukrade nekoliko jaja od tate, a ona mi kaže: ‘Pametan si ti, mi od tebe krademo i nosimo tati’. Pošalje decu da mi kradu jaja, pa ih ja sakrijem“, priča kroz smeh Bošnjak.

Sve to potvrđuje i njegov zet, koji priznaje da mu je tast do Uskrsa "neprijatelj broj jedan“.

"Istina je – do Uskrsa ne pričamo. Posle praznika je sve normalno. U obe ekipe sam nepoželjan zbog tasta – moji Kiseljačani misle da sam ubačeni element jer su mi i žena i majka iz Fojnice. Tast je nekad imao bolja jaja, ali sad sam ga pretekao. Volim ukrasti jaje, priznajem, ali samo ono koje vredi. Kad se tast okrene, ja zamenim jaje“, dodaje Marković.

Obojica uzgajaju vlastite kokoške, godinama pažljivo birane kako bi nosile najtvrđa jaja.

"Jaja nabavljamo i iz drugih delova bivše Jugoslavije, ali najveći je gušt pobediti s vlastitim jajima. Ipak, mislim da su naši krajevi najjači kad su u pitanju tvrda jaja. Kokoši ne puštamo van do Uskrsa da bi jaja bila što tvrđa. Kako ih uzgajamo – to je tajna koju niko ne otkriva“, kaže Bošnjak.

Procjenjuju da se samo za ovaj turnir potroši nekoliko hiljada jaja, a u ovu nesvakidašnju "disciplinu“ uključeni su i mlađi naraštaji. Tako je Klaudija Marković, Draganova kćerka, već s 14 godina osvojila nekoliko turnira u tucanju jaja.

"Procenjivati jaje naučila sam od dede i tate, danas čak i njima pomažem. Prošle godine učestvovala sam na više turnira i neke osvojila. Tata i deda ponekad podmeću jedan drugom, ali ja ne želim da kradem – najradije bih ta tvrda jaja zadržala za sebe“, rekla je Klaudija.

(Telegraf.rs)