Nevidljivi migranti u Hrvatskoj: Za njih znaju samo retki, za sobom ostavljaju dečija kolica, pelene, odeću...

Hrvatska je prva država članica EU-a na severozapadnom kraju Balkanske rute. Ukoliko žele na zapad i sever Evrope preko Hrvatskoj susednih zemalja, Bosne i Hercegovine ili Srbije, moraju da pređu teritoriju države koja je članica Šengena od januara 2023. godine. Analizu donosi Deutsche Welle.

"Ukupno 26.534 ilegalnih prelazaka granice registrovano je u prvih deset ovogodišnjih meseci (2024.)", kaže za DW portparol Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Hrvatske. Većina migranata državljani su Avganistana, Sirije, Turske, Ruske Federacije i Egipta.

Preporučujemo

Međutim, dok su migranti vidljivi na ulicama Bosne, jugoistočne Austrije i severne Italije, u Hrvatskoj je doduše sve više i više "stranih radnika" – ali ne i ljudi iz ratom i krizama pogođenih područja kao što su Avganistan ili Sirija. Ipak, činjenicu da se u Hrvatskoj nalazi popriličan broj migranata ili onih koji samo prolaze njenom teritorijom, dokazuju fotografije onoga što ostavljaju za sobom na planinama i graničnim prelazima s Italijom i Austrijom, a na što nailaze planinari ili šetači.

Migranti moraju da se skrivaju

"Odeća, obuća, rančevi, dokumenti, fotografije, naočare, dečja kolica i dečje pelene na koje planinari nailaze, nisu smeće već tragovi brutalnosti evropskog graničnog režima u Hrvatskoj", poručuju u izjavi za DW iz nevladine organizacije Gradovi utočišta. "Dokle god migranti budu prisiljeni da se skrivaju, nailazićemo na njihove tragove na planinama i šumskim putevima", kažu iz ovog udruženja. Gradovi utočišta spajaju lokalne inicijative i aktiviste u Hrvatskoj koji na terenu pomažu migrantima.

"Vidljivost migranata i njihov kontakt s lokalnim stanovništvom raste i pada u zavisnosti od njihove veze s kriminalnim i ilegalnim radnjama", objašnjava Izvor Rukavina, aktivista udruženja Gradovi utočišta i sociolog na Univerzitetu u Zagrebu.

"U Italiji i Bosni migranti se lakše pojavljuju u javnosti bez bojazni da ugrožavaju svoje dalje putovanje. U Hrvatskoj i Sloveniji, rizik od zatvora i nasilnog vraćanja (pushback) puno je veći, posebno kada razgovaraju s novinarima.

"Sedmodnevna propusnica": osnova za moguće buduće povratke

Nije to oduvek bilo tako. Do pridruživanja Hrvatske Šengenu, vlasti su migrantima izdavale "sedmodnevnu propusnicu" koja im je omogućavala da u nedelju dana pređu hrvatsku teritoriju. Taj dokument, zajedno s ličnim podacima koje sadrži, temelj su za moguću deportaciju u budućnosti, ali i mogući povratak iz drugih EU zemalja.

"U to vreme, na primer, u Rijeci je postojao humanitarni punkt za migrante, na kojem su stotine ljudi svakodnevno opskrbljivane osnovnim namirnicama pre nego nastave putovanje", govori Rukavina. Projekt je završen početkom 2024. godine jer migranti više nisu stizali u Rijeku. "Ipak, nebrojeni migranti nastavljaju prolaziti Hrvatskom, te sada možemo govoriti o nevidljivoj migraciji".

Između nasilnog vraćanja i utapanja

Razlog spominjanje migranata u hrvatskim medijima obično su izveštaji o hapšenjima krijumčara tokom policijskih kontrola ili saobraćajnih nesreća u kojima su povređeni migranti u vozilima, što je i razlog kako su otkriveni. To nisu izveštaji s granica već sa saobraćajnica koje spajaju EU zemlje (Italiju, Sloveniju i Austriju) s graničnim područjima u Bosni i Srbiji. Godinama od tamo dolaze izveštaji o nasilnom vraćanju s granice između Hrvatske i Bosne, koje je nedopušteno zakonskim regulativama EU-a.

Prema izveštajima, hrvatska policija koristi bespilotne letelice kako bi otkrila migrante prilikom prelaska spoljnih granica EU-a. Pre toga, migranti su morali proći kroz Bosnu, gde je još uvek puno mina zaostalih iz rata. To je samo jedna od opasnosti koje prete migrantima. Humanitarne organizacije, poput " SOS Balkanroute" iz Austrije, izveštavaju kako se širom granica Bosne, Srbije i Hrvatske otkriva sve više i više posmrtnih ostataka nepoznatih ljudi.

U druge zemlje odlazi 96,4 posto

"Od onih koji su iskazali potrebu za međunarodnom zaštitom u Hrvatskoj, službeni zahtev je podnelo samo njih 3,6 posto, kažu iz MUP-a za DW. "Nemamo informacija u koje zemlje su ostali otišli".

Trenutno je 1.012 osoba evidentirano kao migranti, uključujući tri palestinska i 23 ruska državljanina. Gotovo 25.000 Ukrajinaca uživa privremenu zaštitu zbog rata odnosno od ruske agresije. Prema MUP-u, takve osobe mogu očekivati "smeštaj u prihvatnom centru, odeću i obuću, osiguran besplatan javni prevoz zbog osiguravanja međunarodne zaštite te finansijske podrške koja iznosi 20 evra mesečno".

Iz Nemačke čak 16.000 deportacija

U budućnosti bi se potreba za takvom pomoći mogla drastično povećati. DW je krajem novembra 2024. izvestio o 16.000 migranata koje Nemačka želi vratiti u Hrvatsku. Naime, Nemačka želi ubrzati deportaciju osoba koje nemaju pravo na azil. To je u skladu s odlukom EU-a odnosno Uredbe Dublin III, koja definiše da je za konkretnog tražioca azila odgovorna zemlja članica Unije u koju je osoba prvo došla i u kojoj je prvi put registrovana.

Još 2023. godine Nemačka je želela u druge EU države vratiti 74.622 tražioca azila. Najviše zahteva išlo je prema Italiji (15.749) i Hrvatskoj (16.704.). I dok su italijanske vlasti to odbile, u Hrvatskoj su bili spremniji na saradnju. Prema rečima ministra unutrašnjih poslova Davora Božinovića, Nemačka je najavila 1.519 deportacija u Hrvatsku u 2024. godini, od kojih je samo 401 zaista i izvršena.

"Imamo dogovor s nemačkom stranom o povratku još 182 osobe do kraja godine", rekao je Božinović na konferencije za medije, koja je 27. novembra održana u Zagrebu.

(Telegraf.rs)