ISPRAVKA: Dečak sa plavom kosom nije izbeglica iz Oluje

Napomena: Portal Telegraf.rs je, usled tehničke greške, u tekst o hrvatskoj akciji Oluja postavio fotografiju mališana sa plavom kosom, predstavljajući ga kao jednog od izbeglica. U pitanju nije srpsko dete izbeglo iz akcije Oluja. Fotografija koja prikazuje uplakanog dečaka u plavoj majici nastala je u avgustu 1992. godine, snimio ju je fotograf Pascal Le Segretain i prikazuje “bosanske izbeglice”, ukazuje analiza portala Raskrinkavanje. Izvinjavamo se što smo čitaoce nenamerno doveli u zabludu.

Potpredsednik Vlade iz redova SDSS-a Boris Milošević, zadužen za ljudska prava, odlučio je da ode u Knin. U svom postu na Fejsbuku objasnio je zašto je tako odlučio.

- U Knin idem otvorena srca, iskreno, s nadom da ova Vlada može napraviti taj tako važan korak, korak prema budućnosti, boljem društvu, društvu razumevanja, poštovanja i tolerancije i da možemo izaći iz rovova u kojima smo ukopani. Nakon 25 godina potrebno je prestati s mržnjom, prestati s ratom - napisao je u postu na Fejsbuku.

Naime, premijer Plenković kazao je da je s SDSS-om i predstavnicima srpske manjine dogovoreno da će na proslavi "Oluje "u Kninu 5. avgusta učestvovati potpredsednik Vlade Boris Milošević. Tu odluku komentarisali su i građani Srbije.

Post Borisa Miloševića na Fejsubku prenosimo u celosti.

- Priča jednog Srbina iz Hrvatske

U Knin dolazim kao potpredsjednik Vlade Republike Hrvatske zadužen za ljudska prava. Kao član Vlade, Srbin iz Hrvatske, svjestan opterećenja ratnog nasljeđa u društvu koje osjećaju Srbi u Hrvatskoj, ali ne samo oni, nego i svi građani Republike Hrvatske, moram razmišljati racionalno i odgovorno te pokušati doprinijeti boljem društvu i građenju kulture mira.

Nije mi bilo lako donijeti ovu odluku kako zbog privatne obiteljske tragedije, tako zbog svih onih Srba koji su u Oluji nekog izgubili, onih koji su u izbjeglištvu kao i onih koji su se vratili iako im je proces povratka opstruiran. Sudbinu tih ljudi dobro znam jer skoro cijeli profesionalni i politički staž, proteklih 18 godina, pomažem u rješavanju njihovih problema.

Ovih dana dok sam razmišljao što učiniti prisjetio sam se svojeg doživljaja Oluje. Samu Oluju sam dočekao u rodnom Šibeniku, brinući tih dana za oca koji je bio mobiliziran kao hrvatski vojnik, za svoje prijatelje koji su bili u Hrvatskoj vojsci, kao i za rodbinu koja je bila na drugoj strani.

Zahvaljivao sam tih dana Bogu što se otac vratio živ i zdrav i što su svi koje sam poznavao bili dobro.

Nakon što je otac demobiliziran odlazili smo na selo Bribirske Mostine gdje sam svjedočio pljački napuštenih srpskih kuća. Obilazili smo babu, očevu majku koja je ostala nakon Oluje tamo živjeti. Nije htjela napuštati svoju kuću, nije htjela poći ni k nama u Šibenik.

Početkom rujna otišao sam u Rijeku zbog fakultetskih obaveza. Sedmog rujna kasno popodne nazvala me sestra. Išla je s ćaćom obići babu.

Našli su je mrtvu, bila je ubijena vatrenim oružjem iz neposredne blizine. Ubojica je pronađen slučajno zbog vlastitog bahaćenja, smatrajući da nitko neće istraživati ubojstvo 'četnikuše', kako je sam rekao. Osuđen je na 7,5 godina, da bi izašao za 3,5 godine, nakon što je dobio predsjednikovo pomilovanje.

S teretom ove obiteljske tragedije, pa i kroz bol mojeg pokojnog oca, odluku da idem na obilježavanje Oluje u Knin mi je bilo još teže donijeti. Meni, koji sam dobio Domovnicu tek nakon Oluje premda sam rođen i cijeli život živio u Šibeniku.

U Knin idem otvorena srca, iskreno, s nadom da ova Vlada može napraviti taj tako važan korak, korak prema budućnosti, boljem društvu, društvu razumijevanja, poštovanja i tolerancije i da možemo izaći iz rovova u kojima smo ukopani. Nakon 25 godina potrebno je prestati s mržnjom, prestati s ratom.

A rat za mnoge u društvu, nažalost, nije gotov, i to najbolje znaju djeca srpske nacionalnosti koja u svojim školama moraju trpjeti stigmu zbog nečeg s čime ni njihovi roditelji nemaju veze, i koja moraju osjećati krivnju samo zato što su Srbi. Baš kao što je to osjećala moja generacija tijekom i nakon rata.

Idem, jer želim olakšati njihovu budućnost. Idem jer mislim da je sazrio trenutak da politika razumijevanja i poštovanja drugog pobijedi politiku mržnje.

Oluja nije samo vojno-redarstvena akcija, ona je i golema kolektivna trauma. Za Hrvate je ona simbol početka dugo žuđenog mira i prestanka okupacije, za Srbe je ona trauma početka novog egzodusa, stradanja, straha, neizvjesnosti i nemogućnosti povratka u svoje domove.

Svjestan sam da moj dolazak u Knin neće kod većine promijeniti dva različita pogleda na Oluju, ali sam voljan prihvatiti svaku gestu koje ide ka tome da zajedničkom tolerancijom i uvažavanjem sami sebe potvrdimo kao demokratsko društvo koje može ostvariti suživot i prosperitet, bez obzira na svaku razliku, pa tako i onu u tumačenju zajedničke povijesti.

Od mog odlaska u Knin, puno je važnije graditi atmosferu pomirenja i dijaloga u kojem kao društvo moramo priznati i prihvatiti sve žrtve bez obzira na nacionalnost  - napisao je na Fejsbuku.

Aleksandar Vučić: Ne mogu da podržim, ali ni da osudim

Predsednik Srbije Aleksandar Vučić rekao je danas da lično ne može da podrži prisustvo političkih predstavnika srpskog naroda na proslavi "Oluje" u Kninu, ali da će se truditi da ih razume ako takvu odluku donesu.

- To za nas nije traumatično iskustvo, već težak zločin etničkog čišćenja - rekao je Vučić i dodao da se Srbija zalaže za bolje odnose sa Hrvatskom, ali da oni ne smeju da budu ponižavanje Srba i srpskog naroda.

- Ne znam kakvu odluku će doneti, ali naše je da kazemo da ne mozemo taj gest da podržimo - rekao je Vučić povodom poziva srpskim predstavnicima od strane hrvatskih zvaničnika.

- Trudiću se da ih razumem i nastavićemo da radimo sa njima i na pomirenju sa Hrvatima i Hrvatskom, ali to može samo uz postovanje svih žrtava - poručio je.

Kako je istakao, ne može da podrži naše ljude na "proslavi Oluje", ali da ih nikada neće optužiti da su izdajnici i da će se truditi da razume odakle takva odluka.

(Telegraf.rs)