"Što je ne date u ustanovu": Slatka Anastazija, rođena zdrava, ne hoda, ne priča. Roditelji prvo ovo primetili

 
 
 ≫ 
  • 3

Neophodan joj je odlazak u inostranstvo na genetsko ispitivanje kako bi se došlo do konačne dijagnoze, zbog boljeg i adekvatnijeg daljeg lečenja

Anastazija Kostić (6) je miljenica u porodici. Iako boluje od cerebralne paralize i slabovidosti, za svoje roditelje, brata i sestru predstavlja izvor radosti i pozitivne energije. Prognoze lekara nisu optimistične, ali njen osmeh daje nadu da će jednog dana uspeti da stane na svoje noge i samostalno jede.

Rođena je 2016. godine kao zdravo dete. Kako njeni roditelji kažu za Telegraf, ništa nije ukazivalo na to da će samo nekoliko meseci po rođenju njihove devojčice krenuti borba koja i danas traje.

- Imamo troje dece. Dakle, Anastazija ima brata od 16 i sestru od 14 godina. Svi su rođeni kao zdrava deca. Pošto smo već prošli kroz njihovo odrastanje, nije bilo nikave naznake da će biti bilo kakvih problema. Na ultrazvuku se nije pokazalo ništa, da bismo u trećem mesecu njenog života otkrili problme, što nam nije bilo ni na kraj pameti - priča za Telegraf Anastazijin otac Zoran.

Kako navodi, prvo što su primetili jeste da Anastazija ima problem sa vidom.

- Tada smo otišli kod lekara i tako je sve počelo. Krenuli smo na gomilu pregleda gde smo otkrili da ona ima dijagnozu - lizencefaliju tj. da joj mozak nije dovoljno razvijen, da je ravan i smanjen - navodi on.

Majka ove preslatke devojčice Milena Kostić objašnjava da je Anastazija prvi epileptični napad dobila sa devet meseci.

- U devetom mesecu je imala prvi napad, drugi dva meseca nakon toga i od tad je krenula da uzima medikamente. Jedno vreme su je držali lekovi, a ona je utvrđeno da je farmakorezistentna. Od tada se na par meseci menjaju lekovi koje pije da ne bi imala napade, jer je svaki napad i potencijalno novo oštećenje mozga.

"Zašto baš mi?", bilo je pitanje koje je roditeljima naviralo od kako su saznali za dijagnozu svog deteta.

- Verovatno se svi koji se nađu u ovoj situaciji to pitaju. Ali mi smo našu Anastaziju prihvatili takvu kakva jeste. Ona je takvo dete da ne možete biti tužni kad ste pored nje. Toliko vam daje pozitivnu energiju i toliko vas diže u svemu da ne možete da klonete. Imali smo situacije da nam pojedini ljudi kažu: "Što je ne date u neku ustanovu". U životu to ne bih mogla da uradim. Toliko sam sa njom bila po bolnicama, svega sam se nagledala i ojačala sam kroz to. Budeš tužan u trenutku, ali kada je vidiš, da ti nadu i volju da se boriš.

Tako, pozitivan duh male Anastazije obasjava čitavu porodicu.

-  Ona je kod nas predmet obožavanja. Bata može da je nosa, za seku je malo teža, ali igra se sa njom, peva joj... Potpuno se svi ponašamo kao da je sve u redu.

Ipak, da bi dan za ovu devojčicu mogao da bude koliko toliko normalan, potrebno je izdvojiti velika sredstava za terapije, preglede, pomagala.

- Razmišljali smo da je vodimo na lečenje matičnim ćelijama, što je u inostranstvu oko 40.000 evra. Nama je hirurg rekao da njenog kompletnog izlečenja nema, ali ne odustajemo od borbe. Trenutno joj pomažu sva ta banjska lečenja i fizioterapeuti. Pokušavali smo da naručimo neku stajalicu iz engleske, ali nam nije uspelo. I to je sa popustom oko 2.000 evra. Novca treba za sve. Ne mogu da verujem da svaka stvar koja ti treba za dete sa invaliditetom mora biti 10 puta skuplja nego za drugu decu - dodaje Milena.

Anastazija se trenutno leči u Specijalnoj bolnici za cerebralnu paralizu i razvojnu neurologiju. Jednom godišnje ide na banjsku rehabilitaciju, ali je to za njeno stanje nedovoljno, a kako bi napredak bio vidljiv neophodno je da rehabilitacije u banjskim uslovima budu učestalije. Anastazija ne hoda, ne jede sama, ne priča.

Potrebno joj je dosta pomagala, kao što je stajalica za vertikalizaciju, hodalicu, invalidska kolica, stolica za sedenje, ortoze i anatomske cipele. Takođe su joj neophodna sredstva za oftalmološke specijalističke preglede, kontrole, naočare, kao i za operaciju.

Neophodan je i odlazak u inostranstvo na genetsko ispitivanje kako bi se došlo do konačne dijagnoze, zbog boljeg i adekvatnijeg daljeg lečenja. Anastazija i dalje ima potrebu za medicinskim potrošnim materijalom i dodatnim suplementima i medikamentima zbog sporijeg metabolizma. Sredstva su potrebna i za terapije matičnim ćelijama u inostranstvu, fizikalne terapije po Doman metodi, kao i za putne troškove i smeštaj.

Naše malo Anastaziji znači sve! Budimo humani!

Pomozimo Anastaziji!

Slanjem SMS poruke: Upišimo 764 i pošaljimo SMS na 3030

Slanjem SMS poruke iz Švajcarske: Upišimo human764 i pošaljimo SMS na 455

Uplatom na dinarski račun: 160-6000000006116-34

Uplatom na devizni račun: 00-540-0004323.3

IBAN: RS35160005400004323387

SWIFT/BIC: DBDBRSBG

Uplatom platnim karticama putem linka: E-doniraj

Uplatom sa vašeg PayPal naloga putem linka: PayPal

(Telegraf.rs)

Video: Pravilna ishrana je osnova zdravlja: U kojim količinama možete koristiti šećer, a da se ne ugojite

Podelite vest:

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

Telegraf.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Komentari

  • Natasa

    15. mart 2022 | 10:03

    Na ultrazvuku mozete videti samo fizicke anomalije, jedino neurolosko oboljenje koje se moze videti na ultrazvuku je Daunov sindrom ako se beba tako namesti da joj se lepo vidi glavica i ako je ginekolog dovoljno strucan da primeti anomalije-visoko celo i sl. Celebralna paraliza kao i sve druge neuroloske bolesti se razvijaju u trudnoci, dete se tako rodi, nije bas da je dete rodjeno zdravo...Rodi se dete koje nema nikakvu fizicku anomaliju, dete ko dete, a onda vremenom roditelji uvidjaju da nije bas tako. Postoje prenatalni testovi koji pokazuju u trudnoci da li je beba "mentalno" zdrava ili ne.

  • hakuna matata

    15. mart 2022 | 23:25

    To je od prokletih vakcina!

Da li želite da dobijate obaveštenja o najnovijim vestima?

Možda kasnije
DA