Najveći monstrumi u Srbiji koji su kraj dočekali iza rešetaka: Zločini za koje su krivi su najgori od najgorih

   
Čitanje: oko 11 min.
  • 0

Monstrumi Ninoslav Jovanović, poznatiji kao "Malčanski berberin", Danijel Jakupek ubica iz Novih Banovaca, Mladen Ogulinac ubica male Marije Jovanović i Goran Ilić, ubica Dušice Ilić, koji su svojim zločinima zaledili krv u žilama, nisu odslužili zatvorsku kaznu do kraja već su iza rešetaka preminuli od bolesti i srca. Njihova imena su sinonim za reč ubistvo i silovanje, pretežno dece, a ti jezivi događaji urezali su se u kolektivno sećanje kao večni podsetnici na najmračnije strane ljudske prirode.

Goran Ilić: Hladnokrvni ubica otkriven na Uskrs

Petnaestogodišnja Dušica Ilić vraćala se kući iz škole tog kobnog 4. aprila 2001. godine kada je postala žrtva nezamislive svireposti svog komšije, Gorana Ilića, čoveka čija je prošlost već bila obeležena krvlju.

Dušica, učenica prve godine frizerske škole, svakog dana je pešačila četiri kilometra mračnim putem od autobuske stanice do kuće. Tog dana, Goran Ilić ju je čekao, sakriven u žbunju. Napao ju je. Devojčica se borila, o čemu svedoči sat koji mu je strgla sa ruke, ali nije imala šanse. Udarao ju je kamenom u glavu dok je nije usmrtio. Njegova monstruoznost nije se tu zaustavila - silovao je njeno beživotno telo pre nego što ga je bacio u kanal pored puta i otišao kući da opere tragove.

Porodica je odmah prijavila nestanak, a potraga je trajala mučnih 11 dana. Na sam Uskrs, 15. aprila, psi lutalice su otkrili telo skriveno u rastinju.

Goran Ilić uhapšen je 19. aprila, što je ubrzo razotkrilo zastrašujuću istoriju zločina. Njegov put počeo je krađama i razbojništvima u maloletničkom dobu, zbog čega je završio u Vaspitno-popravnom domu. Tokom dopusta iz doma, 19. septembra 1984, na Avali je počinio prvo svirepo ubistvo. Ubio je Zoru Radojčić (35), majku dvoje dece. Silovao ju je, otišao, prošetao, pa se vratio i ponovo silovao njeno mrtvo telo. Za ovo višestruko zlodelo osuđen je na samo 15 godina zatvora, što je bio tadašnji maksimum za ubistvo, uprkos pratećim delima.

Dokazalo se da ni zatvor nije mogao da ga zaustavi u nameri da počini ubistvo. U Zabeli je 1987. ubio drugog zatvorenika, zbog čega mu je kazna objedinjena na 20 godina. Međutim, zahvaljujući amnestiji 1990, kazna mu je smanjena za petinu, pa je na slobodu izašao u septembru 2000. godine, četiri godine ranije. Nastanio se u Parcanima, bez ikakvog posebnog nadzora, iako ga je policijski potpukovnik koji je vodio istragu Dušičinog ubistva opisao kao "osnovano pretpostavljenog psihopatu".

Suđenje Goranu Iliću u Beogradskom okružnom sudu postalo je medijski događaj, i javnost je tražila najstrožu kaznu. Sudija Zoran Tatalović je 31. maja 2002. godine ispisao istoriju srpskog pravosuđa. Izričući prvu kaznu od 40 godina zatvora, maksimalnu moguću nakon ukidanja smrtne kazne. Sudija se direktno, povišenim i strogim tonom, obratio Iliću, čoveku koji tokom celog procesa nije pokazao ni trunku kajanja, sedeći hladno i bezizražajno.

- Da li ljudski život za vas nešto predstavlja? Nijednog trenutka se niste pokajali niti oborili glavu. Koja kazna, osim maksimalne, postoji za vas? Vaša rođena majka je na suđenju rekla da je Dušica bila anđeo i da ste zaslužili da vam sečemo parče po parče mesa ako utvrdimo da ste je ubili - izjavio je tada Tatalović.

Ilić je na ove reči ostao nem, ignorišući sudiju, potvrđujući sliku okorelog zločinca oguglalog na sve, pa i na najstrože presude. Izrečena kazna predstavljala je odgovor sistema na nezamislivu brutalnost, ali i priznanje da za neka dela potpuna resocijalizacija jednostavno nije moguća.

Malčanski berberin: Silovanje i prva doživotna robija

Ime Ninoslava Jovanovića (48) iz Malče kod Niša postalo je sinonim za strah, posebno za roditelje devojčica. Njegov zloglasni nadimak, "Malčanski berberin", nije bio slučajan. Proistekao je iz njegovog jezivog rituala - šišanja kose žrtava pre ili tokom seksualnog napada, čina koji mu je, kako je kasnije priznao, donosio bolesno zadovoljstvo.

Jovanovićeva kriminalna karijera bila je zastrašujuće duga i obeležena ponavljanjem najtežih dela protiv dece. Pre poslednjeg zločina, proveo je čak 22 godine iza rešetaka zbog otmica i silovanja. Alarmantno, njegova sklonost ka povratništvu bila je očigledna. Još 2005. godine, samo dva meseca po izlasku iz zatvora, oteo je i silovao dvanaestogodišnjakinju, prethodno je ošišavši. Samo nekoliko dana kasnije, pokušao je otmicu još jedne devojčice. Iako su veštaci još tada upozorili na ogromnu verovatnoću da će ponoviti zločine, a prvostepeni sud mu izrekao maksimalnih 15 godina, Vrhovni sud je kaznu smanjio na 12 godina.

Ninoslav Jovanović, Malčanski berberin, Monika Karimanović, potraga, selo, policija Ninoslav Jovanović / Foto: Facebook, Telegraf/D.K.

Međutim, konačni čin užasa odigrao se 20. decembra 2019. godine. On je, oko 7.25 sati u naselju Brzi Brod u Nišu, obmanom i pretnjom odveo maloletnu devojčicu iz Suvog Dola, u nameri da je obljubi, na taj način što je putničkim vozilom "fiat punto" sustigao oštećenu, zaustavio vozilo i pozvao je da uđe u kola. Kada mu je ona rekla da ne sme, predstavio se kao Bojan iz Niša i rekao da radi kao električar u njenoj školi.

Zatražio je da mu pokaže gde je škola, na koji je način obmanuo i naveo je da uđe u vozilo. Kada je oštećena počela da mu objašnjava gde je škola, kazao joj je da će joj pokazati kraći put. Kada su krenuli dalje, kazao joj je da je oteta, da je njen otac ukrao dijamant od neke babe iz Niške Banje i da ona mora da bude sa njim dok njen otac ne vrati dijamant. Zatim joj je uputio reči pretnje i tako je odveo do mesta zvanog Malčanska petlja, gde je sišao sa glavnog puta i zaustavio vozilo.

Devojčica je pokušala da mu pobegne tako što je potrčala prema kolima, ali je okrivljeni sustigao, udario je po glavi i odsekao joj pramen kose, zatim je odvukao do kolibe i koristeći njen strah, prinudio je na obljubu. Do 29. decembra kada je nađena, dok je devojčica osećala glad, umor, bila iscrpljena i plakala, govorio joj je da mora da nastavi, da ne sme da stane, da mora da hoda.

Ona je plakala i molila je da je pusti kući, jer se plašila, a on je udarao u glavu i stomak i pretio joj da će joj ubiti roditelje, što je oštećenu plašilo jer je verovala da to može da se dogodi. Kada bi nailazili na ljude, da ne bi tražila pomoć, govorio joj je da su oni zli, da mogu da ih ubiju, da mora da trči. Ona se plašila mraka, zvukova koje je čula a okrivljeni joj je dodatno plašio sekući joj kosu, skidao joj je malje i govorio joj je da će joj ubiti roditelje.

Devet dana pakla za dete i agonije za njenu porodicu pokrenulo je jednu od najvećih potraga u Srbiji. Stotine policajaca, vojnika i građana tragalo je za njima.

Devojčica je pronađena iscrpljena i ošišana 29. decembra u napuštenoj vikendici. Jovanović je pobegao, ali je uhvaćen 16 dana kasnije, 5. januara 2020. godine, na groblju u rodnoj Malči.

Za otmicu i produženo silovanje devojčice, Ninoslav Jovanović je postao prva osoba u Srbiji osuđena na kaznu doživotnog zatvora, prema novim izmenama zakona. Njegov život okončan je iza rešetaka. Pozlilo mu je u ćeliji u Zabeli 7. jula 2022, a preminuo je nekoliko sati kasnije u bolnici od srčanog udara. Vest o njegovoj smrti donela je pomešana osećanja - olakšanje za porodicu žrtve, ali i gorku spoznaju da ni smrt počinioca ne može izbrisati pretrpljenu patnju.

Danijel Jakupek: Nezampaćeni masakr u Novim Banovcima

Avgust 2007. godine ostaće upamćen po jednom od najmonstruoznijih zločina u Srbiji. U Novim Banovcima, Danijel Jakupek je počinio nezamislivo - ubio je svog prijatelja Vasilija Trbovića (26) i njegovog petogodišnjeg sestrića Luku Opačića.

Dosije Jakupeka je jedan od najmračnijih u arhivi Višeg suda u Sremskoj Mitrovici, jer je tada posle zločina Jakupek priznao masakr.

Izjavio je da je pozvao svog prijatelja Trbovića da 27. avgusta 2007. godine uveče dođe u njegovu kuću i gledaju film na DVD-u, dok mu je majka bila kod brata u Nemačkoj. Tada je namamio Vasilija u kupatilo, zaklao ga, kao i petogodišnjeg dečaka, sestrića Trbovića, koji je te večeri došao sa ujakom. Istražitelje je sledila njegova izjava da je, kako je objašnjavao, sekao njihova tela i uživao u tome, pa je na kraju delove tela bacio u Dunav, koji protiče neposredno pored dvorišta.

Danijel Jakupek Danijel Jakupek Foto: MUP Srbije

Istraga nije utvrdila kakav je motiv imao Jakupek da počini ovako monstruozan zločin, jedan od najtežih na ovim prostorima. Kada su Vasilijevi roditelji Vesna i Dragan Trbović prijavili nestanak sina i unuka, u potrazi za njima pridružio im se i Jakupek, kako bi im pomogao da ih pronađu. Hladnokrvo, ni jednim gestom nije pokazao da je odgovoran ili kriv.

Nakon četiri dana potrage za njima pecaroš je u travi kraj reke zatekao obezglavljeni trup dečaka, bez nogu i jedne ruke, a sutradan u Dunavu pronađen je i Vasilijev leš, bez glave i jedne ruke. Porodice su, u agoniji, morale da sahranjuju svoje najmilije čak šest puta, kako su novi delovi tela isplivavali.

Poznanici su Jakupeka opisivali kao "čudnog" još iz školskih dana, opsednutog horor filmovima, ali niko nije mogao ni naslutiti čudovište koje se krije iza te fasade. Umesto zatvorske kazne, Jakupeku je izrečena mera obaveznog psihijatrijskog lečenja i čuvanja u ustanovi zatvorenog tipa.

Sudbina je htela da Danijel Jakupek premine u Specijalnoj zatvorskoj bolnici u Beogradu 7. jula 2024. godine, posle duge i teške bolesti. Jeziva koincidencija - preminuo je na isti datum kao i Ninoslav Jovanović, tačno dve godine kasnije.

Kako kažu meštani Novih Banovaca, Marica Jakupek majka monstruma, preminula je a Danijel je i za vreme majčine sahrane bio u Specijalnoj zatvorskoj bolnici. Majka je bila jedina osoba koja ga je posećivala. Kuća u kojoj je Jakupek izvršio zločin je prodata.

Mladen Ogulinac: Ubistvo Marije promenilo zakon

Ime osmogodišnje Marije Jovanović postalo je simbol borbe protiv zla koje vreba najnevinije. Njena tragična sudbina, 26. juna 2010. godine u Starim Ledincima, zauvek je promenila Srbiju. Tog kobnog dana, Marija je bila kod kuće sa svojim četvorogodišnjim bratom, čuvajući ga dok su roditelji bili na poslu. Komšija Mladen Ogulinac (52), čija je kuća bila udaljena samo 200 metara, znao je da su deca sama. Pokucao je na prozor.

- Rekao sam joj: "Ajmo kod mene da se igramo" - ispričao je kasnije Ogulinac istražiteljima. Kada je devojčica pristala, našao je ključ, zaključao vrata ostavljajući malog dečaka samog unutra, i odveo Mariju. U svojoj kući, pustio joj je filmove za odrasle, a zatim ju je brutalno silovao. Kada je devojčica zaplakala i rekla da će sve ispričati majci, Ogulinac ju je ugušio, gurnuvši joj krpu u usta. Njeno beživotno telo zakopao je u svom dvorištu, prekrio lišćem i pobegao.

Mladen Ogulinac Mladen Ogulinac Foto: MUP

Tvrdio je da je bio "mrtav pijan" i da se "otreznio posle dva-tri sata hodanja". Shvativši šta je uradio, navodno je pokušao da se ubije, ali nije uspeo. Proveo je noć u šumi, a ujutru su ga, dok se približavao selu čuvši viku i lavež pasa, opkolili meštani i Žandarmerija.

Svi su odmah posumnjali na Ogulinca. Tokom potrage po njegovom dvorištu, dogodio se jeziv trenutak. Marijin otac, policajci i još jedan meštanin primetili su mačku kako uporno mjauče na jednom mestu. Kada je policajac razgrnuo zemlju i lišće, ugledali su dečiju ručicu.

Užas je bio veći kada se saznalo da Ogulinac nije nepoznat pravdi. Već je bio osuđivan za seksualne delikte nad decom. U to vreme, Srbija nije imala registar pedofila, a sistem očigledno nije prepoznao ili adekvatno pratio opasnost koju je predstavljao. Ogulinac nije dočekao presudu za Marijino ubistvo, pronađen je mrtav u ćeliji Okružnog zatvora u Novom Sadu dva meseca nakon zločina. Umro je od srčanog udara, ironično, tačno na dan kada bi Marija slavila svoj rođendan. Sahranjen je u strogoj tajnosti, bez ikoga prisutnog, na delu novosadskog groblja predviđenom za neidentifikovane osobe i beskućnike, pod betonskim krstom bez imena.

Marijin zakon: Borba protiv pedofila

Neizmerna bol Marijinog oca, Slobodana Jovanovića, pretočena u odlučnu borbu za promenu, dovela je to toga da se uvede "Marijin zakon".

Njegova inicijativa, podržana je ogromnim odjekom u javnosti i političkim konsenzusom i "Marijin zakon" uveden je 2013. godine. Ovaj zakon doneo je ključne promene: ukidanje zastarelosti za pedofiliju i silovanje maloletnika, strože mere nadzora počinilaca i do 20 godina nakon izdržane kazne, kao i obavezan registar osuđenih sa DNK podacima. Marijina žrtva nije bila uzaludna, postala je temelj za snažniju zakonsku zaštitu dece u Srbiji.

Marija Jovanović Marija Jovanović Foto: Privatna arhiva

Za one koji ne poštuju mere predviđene zakonom, a to je da se svakih 15 dana jave nadležnim institucijama, predviđene su zatvorske kazne od 30 do 60 dana. Velike novčane kazne propisane su za sve institucije ukoliko bi zaposlile nekog od ovih osoba, dok je kazna za osnovni oblik silovanja minimum tri, umesto ranije dve godine zatvora, a maksimum 12 godina.

Ako je žrtvi naneta teška povreda, ako je delo izvršilo više osoba ili ako silovanje ima za posledicu trudnoću, predviđena je kazna od pet do 15 godina zatvora. Ukoliko je obljubljena žrtva preminula silovatelju preti i do 40 godina zatvora.

Slučajevi Ninoslava Jovanovića, Danijela Jakupeka, male Marije Jovanović i Dušice Ilić ostaju urezani u svest srpskog društva i njihove priče ne smeju biti zaboravljene. Sećanje na ove događaje nije samo dug prema žrtvama, već i obaveza da kao društvo ostanemo budni i posvećeni borbi protiv nasilja u svim njegovim oblicima.

(Telegraf.rs)

Video: Tramp krenuo na sahranu pape u Rim

Podelite vest:

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

Telegraf.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Komentari

Da li želite da dobijate obaveštenja o najnovijim vestima?

Možda kasnije
DA