Plinska industrija i dalje neometano zagađuje

Foto: #CutMethaneEU

Plin je ogroman kamen spoticanja u donošenju europskih, ali i svjetskih ekoloških politika. Obično ga lobisti ove branše pokušavaju “brendirati” kao manje štetan i manje prisutan od sagorijevanja nafte, što dakako nije baš točno. Kako bi se dokazalo puštanje metana u atmosferu neprofitna organizacija Clean Air Task Force (CATF) pokrenula je projekt #CutMethaneEU za kojega je nabavila posebnu infracrvenu kameru vrijednu 100.000 eura s kojom je snimala 123 nalazišta nafte i plina u Austriji, Češkoj, Njemačkoj, Mađarskoj, Italiji, Poljskoj i Rumunjskoj.

Preporučujemo

O važnosti ove kampanje pitali smo Mariju Miletu iz Zelene akcije koja godinama upozorava na štetnosti LNG projekta na Omišlju: “S jedne strane, po prvi put imamo vizualizirano zagađenje iz plinskih elektrana, LNG terminala i plinovoda, nešto što nije vidljivo ljudskom oku poput zagađenja ugljenom ili naftom. Cilj je javnosti predočiti i osvijestiti je kako to izgleda jer je teško komunicirati zagađenje vezano uz plin, kao i utjecaj njegova korištenja na klimu i zdravlje ljudi.”

Također dodaje kako se “ovom kampanjom želi potaknuti Europsku komisiju da konačno sustavno regulira emisije metana koje su godinama ignorirane, a pravi je utjecaj vjerojatno puno veći nego što mislimo. Industrija je dosad uspješno eskivirala odgovarati za takve emisije, no nadamo se kako tome sada dolazi kraj.”

Video snimke koje se mogu vidjeti na CATF-ovoj stranici i na Youtubeu a pokazuju da plinska infrastruktura u cijeloj Europi ispušta metan u atmosferu. Podsjetimo, metan je otrovan staklenički plin koji je višestruko štetniji i opasniji od CO2. Mileta naglašava da je “metan najveći uzročnik klimatskih promjena nakon ugljičnog dioksida (CO2), glavna je komponenta plina – fosilnog goriva – i preko 80 puta snažniji od CO2 tokom prvih 20 godina u atmosferi. Stoga, plin se nikako ne može smatrati tranzicijskim odnosno prijelaznim gorivom u niskougljičnu budućnost, ili bolje rečeno, budućnost bez fosilnih goriva.”

Radi se dakle o toliko ozbiljnom zagađivaču, da će vegetarijanskoj moralnoj panici skloni pojedinci pozivati cijeli svijet da prestane jesti meso, jer goveda proizvode ogromne količine CO2. Svo to vrijeme, dok su oči javnosti fokusirane na mesnu industriju, plinska infrastruktura neometano zagađuje planet. Štoviše, ni EU ali ni brojne druge zemlje nemaju zapravo zaštitu tj. zabranu emisija od LNG-a i drugih plinskih pogona. Nije da makar nekakvi filteri ne postoje, nego ne postoji politička volja koja bi bila snažnija od lobističkih isplata, i omogućila da se problem (ne sanira nego) počne znanstveno adresirati.

Jednostavnije rečeno, EU ne regulira emisije metana u energetskom sektoru, što znači, piše Reuters, da firme koje imaju koncesije na lokacijama na kojima je CATF snimio emisije metana ne krše nikakve zakone zbog curenja opasnog stakleničkog plina. To bi se ove godine trebalo promijeniti te se očekuje da EU uvede zakone i kazne za ovakve postupke. CATF je izbrojao 271 ovakav incident – namjernog ili slučajnog ispuštanja metana u atmosferu. Preko 90 posto posjećenih lokacija u Češkoj, Mađarskoj, Italiji, Poljskoj i Rumunjskoj emitira metan, dok je broj lokacija koje emitiranu metan u Njemačkoj i Austriji bila nešto niža.

Foto: #CutMethaneEU

Aktivisti i novinari posebno su apostrofirali problem izostanka sanacije rupa u npr. hrđavim tankovima u kojima se čuva metan, i druge propuste u održavanju infrastrukture, koje možemo možda pripisati manju strogih propisa i penala za takvo postupanje. Ukratko, to znači da se rupe ostavljaju, jer je jeftinije nego ih popraviti. O globalnim posljedicama takvog poslovnog ponašanja, tek se počinje voditi računa. Nova pravila napravit će nered u plinskoj branši, ali nered koji je i nužan i zakasnio. S obzirom na sporost birokracije, nova pravila počet će se primjenjivati tek 2023. godine, no prije toga bi trebalo nekim penalima kazniti sve firme koje puštaju metan u atmosferu. MOL i OMV su primjerice istaknuti u CAFT-ovom izvještaju kao firme koje imaju brojne emisije metana na svojim poljima. Na upite Reutersa iz OMV-a su odgovorili da podržavaju nova energetska pravila EU i da će otkloniti rupe u svojoj infrastrukturi, ali reagirali su tek nakon što je priča došla u javnost.

Globalno, koncentracija metana u atmosferi raste. UN je u aprilu priopćio da će bez značajnog smanjenja emisija metana u ovom desetljeću cilj Pariškog sporazuma, ograničenje zagrijavanja na 1.5 Celzija, ostati izvan dosega. Jednom kad se metan nađe u atmosferi, gotovo je nemoguće ponovno ga uhvatiti i zarobiti što znači da je sve ove slobodne emisije nemoguće sanirati, ali i da svako prolongiranje rješenja znači dodatna, svjesna ali nepotrebna zagađenja.

Marija Mileta ističe kako je bitno naglasiti da “regulacija emisija metana i kratkoročne sanacije njegova istjecanje nikako ne smiju biti glavno rješenje, već ono leži u postupnom ukidanju korištenja plina, a trenutno desetljeće je prema relevantnim znanstvenim izvještajima ključno. Kompromisne politike koje teže održavanju plinske infrastrukture na životu i davanju daljnjih subvencija za projekte na fosilna goriva zbog snažnog utjecaja industrije nisu prihvatljive. Jednostavno je – živimo u klimatskoj krizi i nema prostora za novu potporu za plinsku infrastrukturu, bez iznimke. Ulaganje mora ići u smjeru obnovljivih izvora energije, energetske učinkoviti te pravedne tranzicije za radnike i radnice u industriji.”

Dok čekamo novi izvještaj međuvladinog panela IPCC o stanju života na planeti Zemlji, preliminarni rezultati već su procurili preko AFP-a u javnost i prema onome što se da pročitati, situacija je još gora nego u zadnjem izvješću. Glad i izumiranje u narednim dekadama sve su bliže. Istovremeno, Europska unija posredstvom Europske komisije, iz odluke u odluku radi kompromise sa vlastitim ministrima koji i dalje gledaju svoje partikularne interese, što sada nakon nekoliko godina takvih odluka znači da nisu sposobni donijeti društveno korisne odluke, čak ni onda kada se radi o golom preživljavanju. O posljedicama takvih odluka nitko ne vodi računa, no javnost mora, i svi se ti političari moraju kazniti u idućim izbornim ciklusima. Problem je samo to što novi zeleni političari koji dolaze i sami često naprave kompromise jer su neposredne, vidljive, prve posljedice prestvarne i prevelike. Problem klimatskih promjena dakle rješavamo tako da još malo odgodimo rješenje. Za to vrijeme, znanstveni podaci iz godine u godinu pogorašvaju se nezapamćenom brzinom. Iluzija više nema, čak i ako uspijemo sanirati klimu sada i odmah, u idućih 20 do 30 godina svijetu prijete katastrofe i glad.

(Telegraf.rs/PR)