POBEDA TELEGRAFA: Zoran (11) i njegova porodica dobili pomoć od grada Beograda (FOTO)
IMA NADE! Tužna životna priča o Zoranu Kominoviću (11), koji dane provodi u Čika Ljubinoj ulici moleći prolaznike da mu kupe osnovne namirnice kojima bi nahranio svoje ukućane, ipak će imati srećan kraj.
Porodicu malog Zorana danas je u Ovči, gde su prinudno smešteni u kući svojih rođaka, posetili ljudi iz kabineta gradonačelnika Beograda Dragana Đilasa. Obećano je u najskorije vreme, redom, pomoć u pronalaženju adekvatnog smeštaja, da će Zoran opet u školu, kao i da će biti nađen posao njegovoj majci Merimi Kominović.
- Bili su ljudi iz Grada, hvala im do neba. Obećali su da će učiniti sve što je u njihovoj moći da nam pomognu i obezbede krov nad glavom, da mi nađu nekakav posao, kao i da mog Zokija vrate u školu - kaže nam srećna Merima, u čijim se očima jasno vidi nada i vera u bolje dane za nju i njihovu porodicu.
Reportaža koju je o malom Zokiju napravio Telegraf ganula je mnoge naše čitaoce i učinila da se redakcijski telefoni i mejl adresa usijaju. Svi su želeli jedno - pomoći detetu. Posebno nas je obradovalo to kada se našoj akciji odazvao i sam gradonačelnik Beograda.
Telegraf je krenuo u potragu za ovim malim junakom i našao ga, kao i njegove dve sestre i majku Merimu. Krov nad glavom našli su kod njegove rođene tetke u Ovči, gde ih je trenutno 15 u kući.
Ovi divni i pitomi ljudi, Zoranova tetka i teča, kažu za Telegraf da nisu mogli da ih ostave na ulici, već su ih primili u svoj dom da budu tu dok se nešto ne reši.
- Niko mi nikada nije ni ponudio pomoć, a kamoli da mi je pomogao, zato sam u šoku, presrećna sam. Posle vašeg teksta zovu dobri ljudi, nude pomoć i radosna sam što će moja deca imati šansu da postanu pravi i dobri ljudi - kaže Merima Kominović u suzama za Telegraf, pa nastavlja:
MAJKA MERIMA: ZORAN JE NAŠ JUNAK!
- Siromašni smo, s primanjem iz socijalne pomoći nemamo za hranu. To što zaradim, sve se brzo potroši, ali trudimo se da preživimo. Zoran je samo jedan dan došao s hranom u rukama, pitala sam ga odakle mu, bojala sam se za njega, a on mi je odgovorio da je zamolio nekog čoveka da mu kupi hranu za njega i sestre i da ne može da dozvoli da gladujemo. On je naš junak - počinje svoju ispovest ova hrabra žena.
Ona dodaje da su uvek živeli skromno, ali da je svoju decu uvek vaspitavala da budu dobri ljudi, i naglašava da joj je životni san da imaju svoj krov nad glavom i da njena deca završe škole.
- Zoran je zbog naše nemaštine napustio redovnu školu, ali je upisao večernju i odličan je matematičar. Životna želja mi je da se skućimo i da mi oni završe škole. Uvek sam im govorila da je jedini i pravi put da budu dobri ljudi - kaže.
Zorana smo zatekli kako se igra sa sestrom. Kaže da mu je sve ovo čudno, ali da se nada da će mu se san o školovanju konačno ostvariti.
- Nadam se da će mi pomoći da nastavim sa školom. Obožavam matematiku i jedva čekam da se ponovo vratim u školske klupe - priča nam ovaj skromni junak.
Sa suzama u očima kaže da se nada da će sada moći i da se leči, jer boluje od bubrega, zbog čije bolesti ima uput za bolničko lečenje, ali nikada nije otišao jer, kako kaže, nije mogao da ostavi majku i sestre gladne, a nije imao ni pidžamu.
- Bole me bubrezi, trebalo je da prošle godine idem u bolnicu, ali nisam mogao jer sam morao da obezbedim hranu za moje sestre i majku. A i pidžama mi je pocepana - dodaje.
ZOKI: VELIKI SAM "DELIJA", IDOL MI JE JANKOVIĆ!
Zoki kaže da je veliki navijač Crvene zvezde, da mu je idol Boško Janković i da bi voleo da ode na bilo koju utakmicu voljenog kluba.
- Navijam za Zvezdu, nikada nisam išao da je gledam, a baš bih voleo da odem i da otpevam neku pesmu zajedno s najboljim navijačima na svetu, mojim "delijama" - kaže on.
Odmah nakon priče o malom Zoranu uključio se i Grad Beograd, koji je obećao da će učiniti sve da se ovom malom heroju pomogne.
- Video sam na Telegrafu članak o Zokiju i iskreno me potresla ova priča. Grad Beograd i ja lično ćemo se angažovati da pomognemo i njemu i celoj njegovoj porodici. Pozvaću ih i videti koja vrsta pomoći im je potrebna i odmah ćemo krenuti u akciju. Naravno, Grad Beograd pomoći će i drugima koji, poput ove porodice, žive u teškim uslovima. Hvala svim medijima koji na ovaj način pomažu i ukazuju nam na životne probleme koje treba rešavati – rekao je prvi čovek Beograda za Telegraf.
POMOĆ SA SVIH STRANA
Svega nekoliko sati nakon što smo objavili Zoranovu tužnu priču, na društvenoj mreži Fejsbuk formirana je u grupa “Pomozimo malom Zoranu i njegovim sestricama“, koja okuplja sve one kojima želje i mogućnosti dozvoljavaju da Zokiju pomognu.
Zokijeva priča nije prošla nezapaženo ni na Tviteru, gde je nekoliko sati bila glavna tema.
Redakcija portala Telegraf ovim putem se zahvaljuje svojim čitaocima i pratiocima na društvenim mrežama, jer su doprineli da se naša priča raširi i Zokijev glas stigne do onih koji mogu da mu pomognu. Takođe, zahvaljujemo se svim ljudima dobre volje koji su nam se javili sa željom da ovom dečaku i njegovim sestrama makar malo olakšaju detinjstvo.
BROJ ŽIRO RAČUNA PREKO KOJEG MOŽETE POMOĆI MALOM ZORANU
Ovo su zvanični, otvoreni dinarski i devizni računi za pomoć heroju Zoranu i njegovoj porodici, otvoreni u "ERSTE banci".
Dinarski račun: 340-3217943793
Devizni račun: 340-7644829793
swift code: gibars 22
Erste banka a. d. Novi Sad
iban: RS35340000003217943793
Napominjemo da će u nedelju na Trgu republike, pod organizacijom ljudi s pomenute Fejsbuk grupe, biti sakupljanje stvari i odeća za pomoć ovoj porodici. Pozivamo sve koji mogu i žele da to i učine.
(D. Zlojutro / Foto: M. Todorović)
Video: Novosađanka menjala grad za prostranstva Durmitora, sa konjem Bambijem krstari nestvarnim predelima
Telegraf.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.
Dakison!
Moram reci da postajem sve gadljiviji na ovakve tekstove i njima slicnim! U vecini slucajeva su to romske porodice koje imaju 3 ili vise dece i pritom su tu decu radjali u uslovima gde su znali da ih nece moci izdrzavati! I sad novac iz grada ide njima! Molio bih telegraf da dodje do moje kuce i da im ja ispircam pricu, gde je moj otac sa VSS bio u ratovima 90ih i '99 da je 2001. otpusten iz drzavne firme i da od 2006.radi kod privatnika najteze fizikalije za 20.000 din a pritom je dosta slab plus boluje od posleratnog sindroma. Majka takodje otpustena pocetkom 2000ih godina kada je demokratska imperija krenula u pohod i ona radi kod privatnika ali tek posle 4,5 godina od kad je otpustena. Nas zivot prethodnih 20 godina je za film od toga koliko je moj otac "zaduzio" ovu zemlju i oboleo a od drzave dinar nije dobio,nije ni trazio, plus ga oteraju s posla, do majke koja prodaje na pijaci kako bi imala za hleb i mleko!!! Pa smo danas kolko tolko obezbedjeni za osnovne potrebe al daleko od lepog zivota! ZATO MUKA MI JE OD OVIH NERADNIKA I LESINARA KOJI SE RAZMNOZAVAJU KAO ZECEVI A NE DOPRINOSE DRUSTVU!!! PRIJATELJI ROMI POSTOJE KONDOMI PA IH KORISTITE A NE DA RADJATE ARMIJE PROSJAKA!!!! ISKRENO SE NADAM DA CE TELEGRAF ISPOSTOVATI SLOBODU GOVORA I PUSTITI KOMENTAR!
Podelite komentar
Jelena
Dakison, potpuno Vas razumem, to znaci da je i Vasoj porodici potrebna pomoc. Ali nemojte govoriti jezikom rasizma. Budite srecni sto su ta decica nahranjena. A da je srece, ova drzava bi se postarala za sve nas i sva gladna usta bi plodovima ove izdasne zemlje nahranila.
Podelite komentar
Tamara
Pa ti Dakison ako ti je zao tvojih idi pa radi da bi pomogao tvojima. A drugo dete je sako pitalo da mu se kupi hleb. I meni je muka od takvih kao ti
Podelite komentar