Svi su gledali u crnu damu, vitku i ponosnu, a oko nje ruina: Da li je moguće da je ovo Beograd 1974. godine?
Poštovani čitaoci,
Molimo vas da se pridržavate sledećih pravila za pisanje komentara:
- Neophodno je navesti ime i e-mail adresu u poljima označenim zvezdicom, s tim da je zabranjeno ostavljanje lažnih podataka.
- Komentari koji sadrže psovke, uvrede, pretnje i govor mržnje na nacionalnoj, verskoj, rasnoj osnovi ili povodom nečije seksualne opredeljenosti neće biti objavljeni.
- Prilikom pisanja komentara vodite računa o pravopisnim i gramatičkim pravilima.
- Tekst komentara ograničen je na 1500 karaktera.
- Nije dozvoljeno postavljanje linkova odnosno promovisanje drugih sajtova kroz komentare, te će takve poruke biti označene kao spam, poput niza komentara istovetne sadržine.
- Komentari u kojima nam skrećete pažnju na propuste u tekstovima neće biti objavljeni, ali će biti prosleđeni urednicima, kao i oni u kojima nam ukazujete na neku pojavu u društvu, ali koji zahtevaju proveru.
- NAPOMENA: Komentari koji budu objavljeni predstavljaju privatno mišljenje autora komentara, to jest nisu stavovi redakcije Telegrafa.
<% message.text %>
Xx
Beograd je sada ruina. Betoniran, raskopan, devastiran i pun ćacia.
Darko
I danas je takav, zasto se vraćati u 1974-u
Mihajlo Terzić
Da li ste realni da toliko volite grad u kojem živite i da se recimo ponosite Beogradom? Nigde na svetu nisam čuo da se neko toliko ponosi gradom kao Beograđani. Grad je samo grad mesto gde stanuješ. Lepu kuću možeš imati i na planini i da se osećaš savršeno. Blam je slušati kad neko priča pohvalno o gradu u kojem živi sa takvom strašću i ljubavlju kao da govori o živoj osobi sa kojom je u vezi.