Srbi čuvaju "Majku Hrvata" kao zenicu oka svoga: Jedno od nestvarnih dela inspirisano hrvaštvom krije se iza kapija Dvorskog kompleksa (FOTO)

Majka Hrvata, jedno od najlepših dela vajara Ivana Meštrovića krije se usred Beograda, iza kapija Dvorskog kompleksa čiji vrt pleni svojim tanano izvajanim crtama.

Nju može videti i svako ko otvori pasoš Hrvatske, na kojem je statua grafički predstavljena kao jedan od simbola naroda.

Preporučujemo

Kako su Srbi Hrvatima "oteli majku"? Ovo pitanje već dugo muči komšije koji smatraju da je red da se ona "vrati kući" jer je, navodno, i bila predviđena da stoji u muzeju posvećenom hrvatskoj naciji i da nikada nije trebalo da trajno ostane u Beogradu.

Ali Beograd tvrdi suprotno - ova statua toliko se dopala kralju Aleksandru I, da je odvojio pozamašnu sumu novca kako bi je otkupio i smestio u okrilje svog dvora i to naspram Miloša Obilića. I za taj otkup postoje dokazi: računi, koji se nalaze u Arhivu Jugoslavije, Fond Dvora Kraljevine Jugoslavije.

Ova statua poznata je pod imenom Majka Hrvata, ali njen češći i zvanični naziv Povijest Hrvata. Brojni bronzani i gipsani odlivci nalaze se u važnim institucijama Hrvatske. Original, inače zaveden pod nazivom Zagorka, čuva se u Dvorskom kompleksu na Dedinju.

Ozbiljan lik žene, obučene u narodnu nošnju Dalmatinske Zagore, otelovljuje brižnu majku. Ona u svom krilu drži masivnu ploču, sa ispisom na glagoljici "Povijest Hrvata".

Foto: Promo/Fond Kraljevski dvor

- Delo je dopremljeno maja meseca 1934. i smešteno u vrtni paviljon, naspram glavnog ulaza u Kraljevski dvor i tako dodato u privatnu umetničku kolekciju Kralja Aleksandra I. Povjest Hrvata predstavlja žensku figuru odevenu u stilizovani nacionalni kostim Dalmatinske Zagore, pa ne čudi što se u dokumentima naziva i skulpturom Zagorkinje. Pročišćene površine, ozbiljno lice bez izraza, sa rukama sklopljenim na horizontalnoj površini ploče u njenom krilu odaju utisak savršenog sklada i mira. Ovakav koncept ženskog lika, arhetipa majke mudrosti, nalazi se i u ranijoj Meštrovićevoj skulpturi iz 1908, Moja majka - opis je ovog dela na sajtu Dvorskog kompleksa Dedinje.

Ona tako predstavlja pandan arhetipu ratnika oličenom u liku Miloša Obilića, čija se skulptura nalazila sa bočne strane ulaza u Dvor, dok se Majka Hrvata nalazila nasprav glavnog ulaza.

Foto: Promo/Fond Kraljevski dvor

Postoji verzija priče da je skulptura to mesto zauzela u jeku političke krize u Kraljevini. Trebalo je "dokazati" jugoslovenstvo i privrženost kralja svim narodima jednim hrvatskim simbolom koji je imao dovoljnu težinu da stoji ravnopravno sa Obilićem.

PRIKAZ ROĐENE MAJKE

Veruje se da je lik Zagorke zapravo lik majke Ivana Meštrovića, za koju je bio veoma vezan. Meštrović je svoju majku, inače udovicu koja je do kraja života nosila crninu, predstavljao na više svojih umetničkih dela.

Zanimljivo je da je Meštrovićeva majka bila skromna, žena ispijenih očiju koja je do kraja života nosila crninu, ali iza ovog vajara ostala su poznata i drugačija dela, na kojima su prikazane veoma moćne žene.

Dve takve statue krase i Kalemegdan, nedavno obnovljeni Spomenik zahvalnosti Francuskoj i kip "Anđeo smrti". Obe imaju izražene obline i predstavljaju moćne figure, u prvom slučaju simbol Francuske koja u ratnom zanosu hrli u pomoć Srbiji, a u drugom anđela smrti koja čvrsto drži mali muški torzo u svojim rukama.

KNIN ILI BEOGRAD?

Na sajtu Dvorskog kompleksa je istaknuto poreklo ovog umetničkog dela.

"Skulptura je nastala kao verzija istoimenog dela koje je umetnik radio 1932. godine za Muzej hrvatskih starina u Zagrebu. Na inicijativu i privatnim sredstvima kralja Aleksandra I, od novembra 1933. do aprila 1934. Meštrović je zajedno sa timom klesara radio na izradi skulpture Povijest Hrvata za jedinstvenu vrtnu celinu Dvorskog kompleksa."

Foto: Promo/Fond Kraljevski dvor

Međutim, pre nekoliko godina iz Hrvatske su se čuli glasovi da je skupturi mesto u Kninu, a ne u Beogradu. Prema određenim navodima, baš ta skulptura bila je predviđena za Starohrvatski muzej, a ideja iz tridesetih godina da se on sagradi na kninskoj tvrđavi nikada nije realizovana zbog nedostatka para.

Pre četiri godine gradonačelnica Knina Josipa Rimac najavila da će tražiti da se skulptura vrati Hrvatskoj, a tom prilikom je opširan članak o ovom delu napisao hrvatski "Globus".

Iako se u monografiji Ivana Meštrovića iz 1933. godine navodi se kako je kralj platio spomenik, pojavila su se neka Meštrovićeva pisma iz 1953, po kojima se skultura toliko dopala kralju da ju je tražio na pozajmicu dok se ne otvori muzej.

"Pokojni kralj Aleksandar je saznao za ovu figuru i tražio fotografiju: izjavio je da mu se kip vanredno dopada i da bi ga želeo kupiti. Kad sam mu objasnio za koju je svrhu napravljen, on je izjavio da ga želi privremeno postaviti u poseban paviljončić kraj svoje Vile na Dedinju, a kad se muzej napravi, da će ga onda pokloniti muzeju. S Aleksandrom se doskora desilo, što se desilo, a figura u mermeru ostala je na Dedinju, a ja joj ne znam dalju sudbinu", objavio je 2015. godine hrvatski "Globus".

Meštrović je, navodno, saznavši da će se graditi novi muzej u Splitu, od upravnika tadašnjeg arheološkog muzeja u ovom gradu tražio da se ta skulptura vrati.

Foto: Promo/Fond Kraljevski dvor

"Sada kad će se napokon taj muzej ostvariti u Splitu, ja držim da ova skulptura prvenstveno spada u Muzej hrvatskih starina u Splitu, i da se smesti negde na ulazu u Muzej", deo je pisma koji je takođe objavljen u članku.

"POLITIKA" OBJAVILA RAČUN

Nakon talasanja nastalih između Srba i Hrvata oko toga čiji je zaista spomenik "Povijest Hrvata", "Politika" je 2015. objavila i fotografije računa, kao dokaz da je Meštrović isplaćen.

Računi se čuvaju u Arhivu Jugoslavije u fascikli 152.

"Politici" su tada iz Arhiva Jugoslavije poslali rešenje Dvora Nj. k. v, datirano 9. maja 1934, u kom piše:

"Rešenje da se iz blagajne Njegovog Veličanstva Kralja isplati g. Ivanu Meštroviću, akademskom skulptoru, 200.000 dinara na ime honorara za kip 'Povijest Hrvatske' i 55.145 dinara na ime troškova za prevoz i izradu kipa 'Povijest Hrvatske'."

"Politika" je iz Arhiva dobila i račun Narodne banke Kraljevine Jugoslavije iz 12. maja 1934. godine.

"Danas ste nam položili za isplatu po telegramskom naređenju gospodinu Ivanu Meštroviću preko naše filijale u Zagrebu 255,145 dinara, plus provizija 153 dinara, i telefonski troškovi 25 dinara. Ukupno 255,323 dinara", piše u tom dokumentu.

(Mateja Beljan - m.beljan@telegraf.rs)