HRVATI O RAVNOJ GORI: Srbi pričaju da smo mi izdali Jugu! (VIDEO)

U recenziji serije "Ravna gora" u zagrebačkom "Jutarnjem listu", novinar Nenad Polimac konstatuje kako nema ni naznake da se razume zašto Hrvati i Slovenci nisu voleli Kraljevinu Jugoslaviju.

Preporučujemo

U članku  je izneto i kako su mlađi gledaoci imali problema da razumeju seriju i istorijske likove kao i da scenarista Radoš Bajić  osim vizelnog pristupa, nije uradio bogznašta.

Nakon opisane finalne scene u poslednjoj, 10. epizodi, koja je emitovana u nedelju, kada Draža Mihailović sa svojim sledbenicima stiže na Ravnu goru, autor zaključuje da serija ima "agresivno srpsku optiku".

- Iz opisanog finala moglo bi se zaključiti kako je serija scenariste i reditelja Radoša Bajića zapravo - kako se i najavljivalo - orgijanje srpskog nacionalizma, koji bi zbivanja u Drugom svetskom ratu hteo da predstaviti iz drugačije vizure, ali ako ste pažljivo pogledali svih deset epizoda, to je samo delimično tačno. Nesumnjivo, "Ravna gora" ima agresivno srpsku optiku (vizuru). Kraljevina Jugoslavija se raspala - kako se u jednoj epizodi eksplicitno kaže - zbog izdaje Hrvatske, Dalmacije i Slovenije. Hrvati su, uzgred, glavni negativci u seriji - piše u članku u zagrebačkom listu.

Prema Polimcu Draža Mihailović (glumi ga Nebojša Glogovac) prikazan je kao mudar vojskovođa, ali koji ima "divlje i neposlušne pristalice", kralj Petar Drugi (Đorđe Živadinović) je napaćeni mladi monarh, koji se našao u za njega preteškoj situaciji i morao je protiv volje da napusti domovinu, dok je Josip Broz (Dragan Bjelogrlić) predstavljen kao "veliki šminker i ženskaroš", kojiu poslednjoj epizodi "realizuje svoj cilj, a to je ljubavna veza sa sledbenicom Davorjankom Paunović (Milena Jakšić)".

- Mlađi gledaoci teško će se snaći u seriji "Ravna gora". Još će nekako i shvatiti da je Milan Aćimović (Ljubiša Milišić) šef prve marionetske vlade koju su u Beogradu uspostavili Nemci, ali ko je taj Milan Nedić (Feđa Stojanović), koji je u kućnom pritvoru i diskretno se udvara svojoj snaji, uzaludno pokušavajući da izdejstvuje ishoditi prijem kod Aćimovića? Ako potraže odgovore na srpskoj Vikipediji, neće dobiti informacije koje su u skladu sa Bajićevim gledanjem, jer tamo ne idolizuju ratne zločince kao što je slučaj na hrvatskoj Wikipediji. Sa igranim delovima u kojima su protagonisti fiktivni likovi nema većih problema, ali čim se uplete istorija, teže je snaći se: verovatno zato ciljna publika svakog televizijskog kanala, ona koja najviše kupuje i troši, nije baš luda za "Ravnom gorom" - zaključuje autor članka.

O tome kako je Radoš Bajić uradio posao takođe nema mnogo pohvala. Konstatuje se da je to povremeno na višem nivou od serije "Miris kiše na Balkanu" Ljubiše Samardžića, ali da to nije konstanta, kao i da su pojedine scene akcija predvidljive (na primer, epizoda u kojoj je prikazan pokušaj silovanja mlade seljanke)...

Što se tiče glumaca, za Glogovca je konstatovano da je bio harizmatičan, što se od njega i tražilo, dok je Bjelogrlić prvi glumac koji je Tita uspeo da predstavi kao karakter.

- Još da nije nespretnog natucanja hrvatskog (odnosno one jezičke varijante kojom je taj govorio) bila bi to najbolja uloga u seriji - ocenio Polimac.

(Telegraf.rs / Izvor: Jutarnji list)