VEDRANA RUDAN O FILMU ANĐELINE DŽOLI: U zemlji krvi i idiota

Hrvatska književnica Vedrana Rudan komentarisala je na svom blogu, povodom premijere u Zagrebu, film Anđeline Džoli "U zemlji krvi i meda". Telegraf.rs prenosi vam komentar u integralnoj veziji.

Aleluja, Aleluja! I na prostoru regiona ukazala se Velika majka Anđelina Džoli. Nije došla sa svojom mnogobrojnom djecom i stotinu dadilja jer su u Sarajevu sige padale sa krovova.

Žao mi je što anoreksična bivša drogerašica baš nikad nije osjetila potrebu da uz egzotično dijete iz neke divlje Kambodže usvoji i neko siromašno crno ili bijelo dijete, svejedno, iz Amerike.

Svi znamo da i u Americi žive milijuni gladnih mališana samo… To se jednostavno ne nosi. Kakva bi to bila poruka, vući za ručicu mršavo, prebolesno, gladno njujorško dijete?

Smije li Big mama roniti suze iz očiju premazanih šminkom otpornom na tekućinu nad sudbinom vlastite zemlje? Malo morgen, rekao bi pokojni Milošević.

Smije li Anđelina Džoli snimiti ljubavni film o Libijki kojoj su Ameri zatrli svu rodbinu i Amera koji je to učinio? Smjela bi jedino kad bi u filmu pokojni Libijci puni ljubavi silovali Amera.

Ali, doći u region i prodavati nam priču o "lošim momcima" i "srpskom narodu koji je dobar" mnogo je lakše. Preciznije, poželjno. Krajnje precizno, Džoli je jednostavno dobila zadatak i logistiku.

Tko normalan može povjerovati da je Džoli "režiserka", "scenaristica"… Smije li se tako vrijeđati ozbiljna profesija?

Naravno da mi Indijanci sa ovih prostora, koji smo od Amera dobili šarena stakalca u obliku filma "o ljubavi", ne možemo iz svoje kože.

U Zetri je plakalo nekoliko milijuna Bosanaca uvjerenih da su ih silovali i da ih siluju i da će ih silovati "Srbi". Odavde do vječnosti.

Mi ćemo gledati Džolijevu u Zagrebu i skupa s njom liti gorke suze nad silovanim Bosancima i s užitkom u sebi jebati mater "Srbima". U sebi jer je glasno jebanje "Srba" u Hrvatskoj u međuvremenu postalo politički nekorektno.

Koju i kakvu je ulogu u klanju u našoj bivšoj zemlji igrala i igra domovina Suzane Džoli nikad nećemo saznati. A i koga briga. Ako budemo dobri, Anđelina će usvojiti neko Bosanče bez ruku i nogu da svijet podsjeti na divljake s Balkanu.

Priznajem. Jebe mi se i za Džolijevu, njene suze i frku koja se digla oko "njenog" filma. Ja i dalje čekam film u kome ću vidjeti kako kršni Amer jebe čitav svijet.

Neću dočekati film, ali da osjećam američki kurac u guzici iz dana u dan, iz godine u godinu, da će me šrafiti dok sam živa, to osjećam. To će osjećati i splitska dječica koja će umirati od raka kad se u Lori budu prali američki ratni brodovi.

Film Anđeline Džoli o silovanju sigurno je potresan, baš, ono, potresan. Naravno. Tko o silovanju može napraviti bolji film od silovatelja?

(Izvor: rudan.info)