18 GODINA OD BLJESKA: Proterivanje ili oslobađanje - dve verzije istog događaja (FOTO)

Među najstrašnijim događajima iz vremena ratnih sukoba na području bivše Jugoslavije je i vojna operacija "Bljesak", započeta u rano jutro 1. maja 1995. godine. Za svega četiri dana iz zapadne Slavonije proterano je oko 15.000 Srba, a 283 - među kojima 57 žena i devetoro dece - je ubijeno. Čak ni u vreme ovog, sve prisutnijeg međunacionalnog izvinjavanja, za ove zločine se niko nije izvinio.

Operaciju "Bljesak" sprovele su hrvatske vojne, paravojne i policijske snage pod rukovodstvom tadašnjeg predsednika Hrvatske Franja Tuđmana. Akcija je sprovedena na teritoriji koja je bila u sastavu tadašnje Republike Srpske Krajine, sa namerom etničkog čišćenja prostora zapadne Slavonije. U vreme napada, područje zapadne Slavonije bilo je pod zaštitom snaga UN.

Prema podacima objavljenim na Vikipediji, januara 1992. godine predsednici Hrvatske i Srbije Franjo Tuđman i Slobodan Milošević potpisali su sporazum o prekidu vatre između snaga hrvatske armije i snaga Srba u Hrvatskoj. Tokom sledeće tri godine hrvatske vojne operacije u Krajini su uglavnom bile ograničene na "proveravanje sposobnosti" srpske odbrane.

Izuzetak je bila operacija "Medački džep" u septembru 1993. godine, kad su hrvatske snage sravnile tri srpska sela u planinama u ličkom regionu, što je izazvalo međunarodni incident.

Akcija "Bljesak" počela je u 5.00 sati ujutru artiljerijskim napadima na srpske položaje od Pakraca do Jasenovca, sa zapadne strane i od Donjih Bogićevaca preko Medara do Pakraca sa istočne strane. Oko 16.000 pripadnika hrvatskih snaga napalo je manje od 4.000 pripadnika tadašnje Vojske Republike Srpske Krajine, a stanovništvo je zatečeno na spavanju.

Oko šest sati, hrvatski oklopni odred ušao je u "tampon" zonu, koju je u regionu Pakraca trebalo da štite pripadnici jordanskih "plavih šlemova".

Iznenadnim udarom presečeni su gradovi Pakrac i Okučani s okolinom, a u okruženju hrvatskih snaga našlo se 6.000 Srba, što znači da je napadača bilo više nego stanovnika u ovoj oblasti, a odnos broja vojnika bio je četiri prema jedan.

Komanda Unprofora potvrdila je da je dobila obaveštenje o početku napada na zapadnu Slavoniju, u kojem nisu navedeni razlozi. Nakon početka operacije, jordanski "plavi šlemovi" su se povukli u svoje baze, iz kojih su posmatrali stradanje ljudi koje su bili obavezni da zaštite.

Srpski zbeg bio je gađan avionskim bombama i topovskim projektilima. Većina Srba napustila je svoja ognjišta i izbegla u Republiku Srpsku i tadašnju Saveznu Republiku Jugoslaviju, odakle se, prema podacima UNHCR-a, vratio neznatan broj u odnosu na broj izbeglih, i to uglavnom starijih ljudi.

Krajiški Srbi su 2. i 3. maja kao odgovor na "Bljesak" bombardovali Zagreb, pri čemu je šestoro ljudi poginulo i oko 150 ranjeno.

Za tu akciju je tadašnji predsednik RSK Milan Martić u Haškom tribunalu osuđen na 35 godina zatvora.

A EVO ŠTA O "BLJESKU" KAŽE HRVATSKA VIKIPEDIJA...

Sa druge strane fronta, 1. maj se obeležava kao praznik kad je oslobođena zapadna Slavonija. Na hrvatskim stranama istorije, akcija "Bljesak" je "počela 1. maja 1995, kada su hrvatske vojne i policijske snage munjevitom akcijom oslobodile okupirana područja zapadne Slavonije. U samo 31 sat oslobođeno je oko 500 kvadratnih kilometara teritorije koju je zaposeo srpski agresor i uspostavljen je nadzor nad auto-putem Zagreb-Lipovac".

Dalje, kako se navodi, "u enklavi se branio 18. korpus SVK, sastava tri lake brigade, jačine oko 4.000 vojnika, ali je pružio mlitav i neorganizovani otpor i počeo u rasulu da se povlači u Bosnu preko mosta kod Stare Gradiške; prvog dana u Bosnu je prešao i zapovednik korpusa. Zajedno s vojskom bežalo je i srpsko stanovništvo, oko 18.000 ljudi".

Nakon što je "oslobodila" "okupirane" teritorije od ljudi koji su tu živeli, hrvatska vojska se prema civilima ponašala "korektno", a otvaranje vatre na civile na mostu u mestu Stara Gradiška dogodilo se "u haosu":

"HV se prema civilnom stanovništvu u oslobođenoj enklavi ponašala uglavnom korektno. Auto-put Okučani - Stara Gradiška, koji je vodio u Bosnu, ostavljen je slobodan kako bi se omogućilo povlačenje srpskih snaga i naroda koji je bežao. U haosu na prilazima mostu u Staroj Gradišci došlo je do otvaranja vatre na kolone u begu, pa je bilo civilnih žrtava. UNCRO i međunarodni promatrači paušalno su i više po inerciji optužili Hrvate za pljačke i zločine, ali su nakon nekoliko dana ove optužbe uz izvinjenja povukli".

Međutim, "okupator", ipak, kako piše autor teksta na Vikipediji, nije bio dorastao sopstvenoj državi na području Krajine.

"Srbi su pokazali da nisu dorasli svom cilju stvaranja vlastite države. Odvojena od Hrvatske, zapadnoslavonska srpska enklava nije mogla da se održi ni privredno ni vojno. Tokom rata prostor se praznio, pa ga je osim prognanog hrvatskog, napuštalo i srpsko stanovništvo. Čini se da ni vlasti RSK nisu odviše marile za ovaj prostor, smatrajući ga  nebitnim."

(M. S.)