Srbija u Evropi nije zaštitila nijedan domaći proizvod!

Srbija u Evropskoj komisiji nije zaštitila nijedan od oko 40 poljoprivrednih proizvoda koji imaju sertifikat geografskog porekla, a samo tri su zaštićena pred drugim međunarodnim institucijama. Stručnjaci upozoravaju da ovakav nemar može biti opasan po našu državu, jer bi mogla da izgubi prava na kvalitetne proizvode s pojedinih područja.

Koliko je zaštita autentičnih proizvoda značajna za neku zemlju, svedoči primer Hrvatske i Slovenije, koje se u Briselu spore oko toga ko polaže naziv "kranjska kobasica". Sve je počelo kad je Slovenija Evropskoj komisiji predala zahtev za zaštitu geografskog porekla za "kranjsku kobasicu". Međutim, Hrvatska je poslala prigovor Briselu da ne bi trebalo da odobri slovenački zahtev, jer se te kobasice prave i u toj zemlji. Ukoliko se dve strane ne dogovore, spor će rešiti EK.

Zoran Dragojević iz Zavoda za intelektualnu svojinu objašnjava da postoje proizvodi čiji su nazivi dugom upotrebom izgubili odrednicu geografskog porekla i postali zajednički nazivi za više sličnih proizvoda od više različitih proizvođača.

- Takav je slučaj sa "alpskom kobasicom" ili "parizerom". Parizer je nekada bio naziv za salamu koja se proizvodila u Parizu, a danas gotovo da ne postoji proizvođač mesnih proizvoda koji ga ne pravi - kaže Dragojević.

Geografsko poreklo, prema njegovim rečima, može se zaštiti pred EK ili preko Sporazuma o registraciji imena ili porekla proizvoda, čiji je Srbija potpisnik.

- Pred EK Srbija nije zaštitila nijedan proizvod s geografskim poreklom, a preko sporazuma su zaštićeni homoljski med, domaći leskovački ajvar i vino "bermet" - kaže Dragojević.

Savetnik predsenika "Zelenih Srbije" Goran Mitić ocenjuje da je ovakvo stanje dokaz koliko je država zapustila ovu oblast.

- Na evropskom tržištu Srbija ne može da bude konkurent u masovnoj proizvodnji, ali zato može sa visokokvalitetnim proizvodima. Problem je nedostatak para. Da biste zaštitili proizvode sa geografskim poreklom, morate finansirati pravne aktivnosti, prvo u zemlji, a potom u inostranstvu, što košta - kaže Mitić.

Sekretar Udruženja za poljoprivredu Privredne komore Srbije Milan Prostran objašnjava da je proces međunarodne zaštite proizvoda sa specifičnim poreklom dug i skup.

- Za neke svoje brendove poput šampanjca i pojedinih sireva, Francuska se borila više od 100 godina. Srbija je malo uradila da zaštiti svoje proizvode, jer postoji bar još desetak njih koji bi morali da imaju međunarodnu zaštitu. To je neophodno uraditi, jer će samo tako srpski proizvodi biti prepoznatljivi u svetu - zaključuje Prostran.

(Telegraf.rs / Izvor: Informer)