Do 18. godine je živeo u sirotištu, kasnije se oko pesme tužio sa Mikijem Jevremovićem: Dobri duh Nikšića rođen je pre 83 godine
Vitomir Vito Nikolić pesnik i boem iz Nikšića, rođen je 27. aprila 1934. godine u Mostaru, gde mu je otac bio u vojnoj službi. U aprilu 1941. sa porodicom je izbegao u Nikšić.
Veoma rano ostaje bez majke koja umire od tuberkuloze, 1943. godine Italijani ubijaju njegovog oca, a za vreme rata ostaje i bez starijeg brata koji je poginuo od bombe.
Nakon rata, Vitomir Nikolić živeo je u sirotištu sve do 18 godine. Većinu svog života proveo je u Nikšiću, živeo je u siromaštvu i voleo je kafanski život.
Celog života bolovao je od plućnih bolesti izazvanih teškim životnim okolnostima, i zbog toga je bio čest posetilac bolnica i sanatorijuma. Stalno je bio u sukobu s vlašću, zbog čega je neko vreme odležao u zatvoru.
Prve knjige poezije koje Vito Nikolić objavljuje su Drumovanja i Sunce, hladno mi je. Ove zbirke poezije izdaje sam, bez izdavača, te sam snosi troškove njihovog izdavanja.
Vitomir Vito Nikolić preminuo je tiho, u snu, u svom stanu u Podgorici 10. septembra 1994. godine.
Napisao je brojne pesme od kojih su najpoznatije Drumovanja, Još mogu poneki osmeh da slažem, Drumovi će poželjet ludaka, I opet jesen...
I opet jesen
I opet jesen
opet tutnje beskrajne kiše po Nikšiću,
i opet stare, crne slutnje,
i opet sam si, Nikoliću.
I opet neka pisma duga,
očajna pisma bez adrese,
a nigdje drage, nigdje druga,
samo ta jesen, opet jesen.
A šta ako prosviram taj metak
kroz ovo čelo neveselo,
pa onda počne sve iz početka,
život, stradanja, pa opet čelo..
A šta ako nema zaborava,
ako je to vječna igra kruga,
a šta ako tamo ispod trava
boli ova ista ljudska tuga.
Malo je poznato da je napisao i čuvenu pesmu "Pijem" koju izvodi Miki Jevremović, jedno vreme su se čak sudili oko autorskih prava, ali su vrlo brzo vansudskim putem rešili problem.
Video: Otvoren 22. Beogradski festival igre predstavom Omara Ražiha "Bejtna"
Telegraf.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.
Zihuatanejo
Idem kuda me oči vode,u san u pjesmu u čovjeka, jednom ću tako i u smrt da odem,pa ako slučajno umrem - neka.
Podelite komentar
Podgorica
Pjesnik Bude ponekad tesko covjeku Kada ga nekakva patnja skoli, Pa ode da teazi rijec neku Ko travu od koje manje boli. I ne vrati se nikad vise Iz svoje duse ko iz gore, Ostane tamo svijeta lisen Trazeci trave cudotvore. Probira smilje i kovilje Iako dobro zna taj patnik, Da je nemocno svo to bilje, Da ga je manje nego patnji. A kada jesnom ode s kisom Kad svene ko avgust, kao ljeto, Osjetis kako je sa njim otislo Nesto lijepo i svijetlo.
Podelite komentar
Podgorica
Sve zaboraviti...I kafanu...I pjesme...I nesne...Sve...Pa opet voljeti...Neku Anu...Iz prve klupe...Petog ce...Pa opet...Sanjati...Negdje uz kisu...Gladan...I zedan...Go i bos...Velike ljude...Kako pisu...I zarko zeljeti...Da budes...To...Pa opet...Citati...Robinzona...I vjerovati...U sve price...Pa opet...Biti...Divni siromah...Koji sem srca...Nema niceg.....( pjesma Vitomira N. ,,Zaboraviti" , posvecena pjesniku B. Petrovicu ).
Podelite komentar