Do 18. godine je živeo u sirotištu, kasnije se oko pesme tužio sa Mikijem Jevremovićem: Dobri duh Nikšića rođen je pre 83 godine
Vitomir Vito Nikolić pesnik i boem iz Nikšića, rođen je 27. aprila 1934. godine u Mostaru, gde mu je otac bio u vojnoj službi. U aprilu 1941. sa porodicom je izbegao u Nikšić.
Veoma rano ostaje bez majke koja umire od tuberkuloze, 1943. godine Italijani ubijaju njegovog oca, a za vreme rata ostaje i bez starijeg brata koji je poginuo od bombe.
Nakon rata, Vitomir Nikolić živeo je u sirotištu sve do 18 godine. Većinu svog života proveo je u Nikšiću, živeo je u siromaštvu i voleo je kafanski život.
Celog života bolovao je od plućnih bolesti izazvanih teškim životnim okolnostima, i zbog toga je bio čest posetilac bolnica i sanatorijuma. Stalno je bio u sukobu s vlašću, zbog čega je neko vreme odležao u zatvoru.
Prve knjige poezije koje Vito Nikolić objavljuje su Drumovanja i Sunce, hladno mi je. Ove zbirke poezije izdaje sam, bez izdavača, te sam snosi troškove njihovog izdavanja.
Vitomir Vito Nikolić preminuo je tiho, u snu, u svom stanu u Podgorici 10. septembra 1994. godine.
Napisao je brojne pesme od kojih su najpoznatije Drumovanja, Još mogu poneki osmeh da slažem, Drumovi će poželjet ludaka, I opet jesen...
I opet jesen
I opet jesen
opet tutnje beskrajne kiše po Nikšiću,
i opet stare, crne slutnje,
i opet sam si, Nikoliću.
I opet neka pisma duga,
očajna pisma bez adrese,
a nigdje drage, nigdje druga,
samo ta jesen, opet jesen.
A šta ako prosviram taj metak
kroz ovo čelo neveselo,
pa onda počne sve iz početka,
život, stradanja, pa opet čelo..
A šta ako nema zaborava,
ako je to vječna igra kruga,
a šta ako tamo ispod trava
boli ova ista ljudska tuga.
Malo je poznato da je napisao i čuvenu pesmu "Pijem" koju izvodi Miki Jevremović, jedno vreme su se čak sudili oko autorskih prava, ali su vrlo brzo vansudskim putem rešili problem.
Video: Popović: Odluka AKS o obustavi rada suprotna zakonu o advokaturi
Telegraf.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.
Zihuatanejo
Idem kuda me oči vode,u san u pjesmu u čovjeka, jednom ću tako i u smrt da odem,pa ako slučajno umrem - neka.
Podelite komentar
Podgorica
Pjesnik Bude ponekad tesko covjeku Kada ga nekakva patnja skoli, Pa ode da teazi rijec neku Ko travu od koje manje boli. I ne vrati se nikad vise Iz svoje duse ko iz gore, Ostane tamo svijeta lisen Trazeci trave cudotvore. Probira smilje i kovilje Iako dobro zna taj patnik, Da je nemocno svo to bilje, Da ga je manje nego patnji. A kada jesnom ode s kisom Kad svene ko avgust, kao ljeto, Osjetis kako je sa njim otislo Nesto lijepo i svijetlo.
Podelite komentar
Podgorica
Sve zaboraviti...I kafanu...I pjesme...I nesne...Sve...Pa opet voljeti...Neku Anu...Iz prve klupe...Petog ce...Pa opet...Sanjati...Negdje uz kisu...Gladan...I zedan...Go i bos...Velike ljude...Kako pisu...I zarko zeljeti...Da budes...To...Pa opet...Citati...Robinzona...I vjerovati...U sve price...Pa opet...Biti...Divni siromah...Koji sem srca...Nema niceg.....( pjesma Vitomira N. ,,Zaboraviti" , posvecena pjesniku B. Petrovicu ).
Podelite komentar