Poštovani čitaoci,
Molimo vas da se pridržavate sledećih pravila za pisanje komentara:
- Neophodno je navesti ime i e-mail adresu u poljima označenim zvezdicom, s tim da je zabranjeno ostavljanje lažnih podataka.
- Komentari koji sadrže psovke, uvrede, pretnje i govor mržnje na nacionalnoj, verskoj, rasnoj osnovi ili povodom nečije seksualne opredeljenosti neće biti objavljeni.
- Prilikom pisanja komentara vodite računa o pravopisnim i gramatičkim pravilima.
- Tekst komentara ograničen je na 1500 karaktera.
- Nije dozvoljeno postavljanje linkova odnosno promovisanje drugih sajtova kroz komentare, te će takve poruke biti označene kao spam, poput niza komentara istovetne sadržine.
- Komentari u kojima nam skrećete pažnju na propuste u tekstovima neće biti objavljeni, ali će biti prosleđeni urednicima, kao i oni u kojima nam ukazujete na neku pojavu u društvu, ali koji zahtevaju proveru.
- NAPOMENA: Komentari koji budu objavljeni predstavljaju privatno mišljenje autora komentara, to jest nisu stavovi redakcije Telegrafa.
<% message.text %>
Андро Лутак
Браво за ауторку! Наравно да је социјалистичка Југославија била по култури довољно и на прави начин американизована, и то је било одлично! Знао је Маршал шта ради! Тада сјајна, масовна и висока култура, а која је долазила "преко баре" 50тих и 60тих, обрела се у Његовој Југи, и оно најбоље из те ВЕЛИКЕ америчке уметничке епохе покренуло је бесповратан процес "инстант" стварања први пут модерне а снажне и аутентичне југословенске културе (до тада камерне, малограђанске и ситнобуржоаске нагнуте Паризу као идеалу, прожете националним патосом) - од аутентичног Yu-рок израза преко филма, књижевности, сликарства, до архитектуре.