DOZVOLITE NAJVEĆEM HRVATSKOM PISCU DA VAS RASPAMETI: 45 blistavih mudrosti Miroslava Krleže (FOTO)
Miroslav Krleža se rodio 7. jula 1893. godine u Zagrebu, tada glavnom gradu Kraljevine Hrvatske-Slavonije koja se nalazila u okviru Ugarske, koja se nalazila u okviru Austrougarske monarhije. Pisac, pesnik, dramaturg i esejista, umro je 29. decembra 1981. godine u Zagrebu, SR Hrvatskoj, odnosno u SFR Jugoslaviji.
Preporučujemo
Postavili kameru da snime pantera u šumi, ali na snimku su videli babu s noževima i gomilu bolesnika (FOTO)
ZELENO JEZERO JE POCRVENELO: Pavići su šetali i ugledali veliku lokvu, ljudi u panici, strahuju od najgoreg! (VIDEO)
Nakon obuke na vojnoj akademiji u Budimpešti, dva puta je neuspešno pokušao da se priključi kao dobrovoljac srpskoj vojci tokom oba Balkanska rata (mi smo ga oba puta vratili Austrougarima). Zbog toga je za kaznu od strane austrougarskih vlasti poslat u klanicu Istočnog fronta tokom Prvog svetskog rata.
U međuratnom periodu njegova su dela zabranjivana jer su bila levičarska i antiratna, ali je nakon Drugog svetskog rata bio jako uticajan; njegova kritika socrealizma bila je ključna za odbacivanje tog stila. Osnovao je i upravljao Leksikografskim zavodom FNRJ u Zagrebu, koji od 1983. godine nosi njegovo ime.
Njegov život, delo i misao su izuzetno kompleksni da bi se svemu pisalo u ovom tekstu koji je pre svega zbirka njegovih mudrosti, ali postoji mnogo laži koje se danas o njemu iznose, čupanjem iz konteksta delova njegovih romana (kao što je, recimo, slučaj sa antisrpskim mislima nekog fiktivnog austrijskog oficira nakon njihovog poraza u Prvom svetskom ratu, iznesenih u formi unutrašnjeg monologa, a koji neuki i/ili zluradi ljudi pokušavaju da predstave kao Krležine stavove o Srbima).
Najznačajnija su mu dela "Hrvatski bog Mars", "Povratak Filipa Latinovića", "Balade Petrice Kerempuha", "Banket u Blitvi", drama "Gospoda Glembajevi", i tako dalje. Njegov opus odiše posvećenim humanizmom i borbom slobodnog uma protiv društvenih i mentalnih stega. Najveći je hrvatski pisac 20. stoleća.
Evo nekih njegovih misli.
1. Ljubav nije veština. To je pitanje dara kao i poezija.
2. Bog je čudesnа i strаšnа reč, nаstаlа od strаhа pred smrću.
3. Ljudi koji jedan jezik govore i čitaju iste novine zovu se danas "nacije" i hoće da su zajedničkog porekla, a to ipak ni uz najgore krivotvorenje nije uspelo.
4. Mrak i najružniju ženu pretvara u zagonetnu lutku.
5. Ljudi čitаju kаko hoće dа čitаju, а ne kаko je nаpisаno.
6. Govoriti o starim sramotama uvek je poučno.
7. Ljudi se međusobno varaju, lažu jedni drugima u lice, obmanjuju se laskanjem i prozirno pretvorljivim udvaranjem, a to im često pošteno ljudski izgleda nerazmjerno hrabrije, nego da jedni drugima kažu golu istinu.
8. Ljudska glupost je neizmjerna.
9. S ljudima zajedno smrdi, ali je toplo.
10. Ljubаv ljudi loču, nаžаlost, а ljubаv nije pivo, ljubаv je nаdаhnuće.
11. Može se, kad se hoće, ako se hoće tako, da pucaju kosti onima koji tako neće.
12. Reči spajaju ljude kao mostovi, stvarajući u isto vreme između čoveka i čoveka nepromostivosti vrlo često dublje od najmračnijega ponora.
13. Tebi, o, gluposti ljudska, udaram himnu o bubanj, [...] Danas paseš ko krava nad grobom glupe Evrope, ne umijući drugo nego mahati repom.
14. Svako preziranje polnog života, svako onečišćenje istog pojmom "nečist" jest čak zločin spram života – jest onaj na vlastiti grijeh protiv svetog duha života.
15. Evropa je danas kuća samotna u kojoj Zločin spi.
16. I mjesečinа može biti pogled nа svet.
17. Ljudi su više glupi i nesrećni nego što su krivi.
18. Mаjkа u sinu obično ljubi više sаmu sebe, nego sinа.
19. Vrijeme je da se zamislite što znači kad jedan živ čovjek smatra prirodnim da ga njegovi suvremenici dignu do polubožanstva, i što znači kad se je netko pretvorio u tajanstven pojam iza zavjese, a pred zavjesom kleči puk i moli litanije. Milosnici vaši, korisnici vaši, udvornice i laskavci, dvorjanici, dostojanstveni pripuzi, dvorske budale, plaćenici, podmićena pera, akademici, kardinali, sav onaj šareni narod papiga i opica, svi oni kleče pred vašim spomenikom, a ja vam kažem da u ovoj nesretnoj blitvanskoj zemlji neće biti tako dugo pravde dok se vaša glava ne nadje na konopcu ili na krvničkom panju.
20. Nemа ničeg komičnijeg od oženjenog filozofа.
21. Sačuvaj me bože srpskog junaštva i hrvatske kulture.
22. Svi mi nosimo zаstаve, аli su nаjteže borbe u sutonu kаd se osjećаju sаkriveni zаkoni životа kаo olovo i kаdа je težа teškа kаo grob.
23. Vrednost nekog čovekа trebа dokаzivаti kаkvа prаvа on sebi sme uzeti: izjednаčаvаnje "se zbivа iz neuvаžаvаnjа viših prirodа i zločin je nаd njimа".
24. Bio sam prilično sam, ali osamljenost još uvijek nije dokaz da čovjek nema pravo.
25. Da bi vršio valjano svoj zanat, pisac mora imati mogućnost da bude u neku ruku disident, pa čak i defetist, u odnosu na državu i institucije, na naciju i autoritete. On je razmetni sin koji se vraća svom očinskom ognjištu samo da bi mogao od njega ponovno otići. Negacija je njegov familijarni oblik prihvaćanja svijeta.
26. Mi poštujemo i štitimo sva nagomilavanja moći, jer se nadamo jednom ih naslijediti. I zločin je nad njima.
27. Vrijeme teče oko nas i kroz nas, teče s nama usporedno a ipak mi otječemo u njemu.
28. Đavolski je mračno na ovoj našoj mrtvoj straži pameti ljudske.
29. Zakoni stoje slijeva i zdesna ko granitne stijene visoko do neba. [...] I tako čekam da se sve raspline: te granitne stijene, ta smrt na logu, da kažem zbogom svijetu, čovjeku i bogu.
30. Bijeda se vuče blatom, krvavi bagoš pljuje, ugriz je bijede bijesan ko ugriz krvave kuje.
31. Ja sam previše radoznao, previše obijesan, da bih sebi mogao dopustiti jedan grubi odgovor. Bog je jedan grubi odgovor, jedna nedelikatesa spram nas mislilaca – u osnovi čak naprosto jedna gruba zabrana za nas: imate ne misliti!
32. U sredini dakle gdje se Kikerezove vinjete o kralju Tomislavu na dvostrukosladnom pivu Zagrebačke dioničke pivovare smatraju nacionalnom manifestacijom, ja sam pišući o našim narodnim motivima kraljevskog sajma, rata, kasarne i ratovanja, proglašen narodnorazornim, anacionalnim elementom.
33. Sve što je javno štampano treba biti i javno kritizirano.
34. Protiv paklene stvarnosti bori se u čovjeku njegova vlastita pamet.
35. Čovjek treba da je svjestan da je potpuno sam u ovoj zvjezdanoj prašini i da nad njim nema nikoga.
36. Nema velikih i malih naroda, nema velikih i malih jezika. Veliki i mali jezici vrijede upravo onoliko koliko iza tih jezika stoji ili u njihovo ime progovara gomila dobro naoružanih noževa.
37. Borba perom spada u najveća junaštva.
38. Negacija može biti oblik prihvaćanja svijeta.
39. Pokvaren ukus uvijek je pouzdanim dokazom da pod stepenicama takvih trulih civilizacija trune nečije truplo. Truplo nekih principa i životnih ideja, truplo gnjilih pogleda na svijet i nezdravih međuljudskih odnosa.
40. Pisati? Što? Fraze? Glupe, bombastične fraze? Govoriti? Kome? Cijelo čovječansvo već deset tisuća godina ne radi drugo nego govori. Štampati? Kome? Dokazivati? Isto tako nema smisla. Što bi preostalo? Lagati? Gdje su mostovi preko kojih se čovjek može spasiti? U istini? A istina, što je istina...
41. Sloboda je cilj, apstrakcija koja vrijedi samo dok se akcija upravlja spram nje. Kad bismo je se domogli, ubila bi nas dosada.
42. Osim svoje lične monomanije pjesnik ne treba da poznaje nad sobom ni u sebi nikakav drugi kriterij.
43. Umjetnošću čovjek mjeri vrijednost svojih nazora o svijetu i o zbivanju. S njom se čovjek miče tminama i fosforescira na mračnom dnu stvarnosti, osvjetljavajući svoju tamnu stazu njenim sjajem, kao magičnim sumpornim okom, i tako se miče između zvijezda i tako živi.
44. Fraza pretvara ljudsku riječ u ispravnost, osjećaje u kalupe, misli u glupe sheme. Ona nije laž, ni istina, ni iluzija. Deplasirana grimasa kreveljenja u krivom trenutku i na krivom mjestu. Tajanstvena snaga kobne fraze o svetim stvarima domovine, Boga, uvjerenja ali i principa, jedno od najmračnijih historijskih strašila.
I za kraj, evo jednog Krležinog dubokoumnog kajkavskog plesa rečima:
45. Nigdar ni tak bilo da ni nekak bilo, pak ni vezda ne bu da nam nekak ne bu. Kajti: kak bi bilo da ne bi nekak bilo, kaj je bilo, a je ne, kaj neje nikak bilo. Tak i vezda bude da nekak ne bude, kakti biti bude bilo da bi biti bilo.
(Telegraf.rs)
Povezane vesti
Srušio se paraglajder kod Učke: Hitna odjurila na teren
Potresno pismo radnika osnovne škole u Zagrebu u kojoj je ubijeno dete: "Srca su nam slomljena"
Valentina (17) nestala u subotu kod Požege, policija moli građane za pomoć
<% post.title %>
Srbi noć proveli pokušavajući da uđu iz Hrvatske u Srbiju: Krenuli još juče iz Zagreba, a onda je krenuo pakao
Video: Gužve na hrvatsko-srpskoj granici: Kilometarske kolone
Telegraf.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.
Komentari
Priče sa Weba
OVO JE NIKOLA STANKOVIĆ PIVCE KOJI JE JUTROS UBIJEN U KALUĐERICI Imao je debeli policijski dosije, a u njemu i pokušaj otmice poznatog fudbalera
KRVAVO JUTRO U BEOGRADU Muškarac ubijen ispred svoje kuće, devojka ranjena
(MAPA) STIŽU SNEŽNI TALAS I LEDENI DANI Meteorolog otkriva kada će cela Srbija biti zavejana i u minusu: U Beogradu do 20 centimetara snega, na planinama pola metra
Dag
'Bec gladuje.Austrije nema,rulja zavladala svijetom.Rat su dobili ovi Balkanski cigani,kakova li sramota"... ('Republika" - casopis za knj. i um.,april 1854.god.)...
Podelite komentar
Nesa
Da se danas probudi iz mrtvih ne bi razumeo novokomponovani hrvatski jezik ili bolje izdeformisani srpski jezik kojim njegovi sunarodnici govore!
Podelite komentar
Doberman
rezimski pisac, poltron i komforista.
Podelite komentar