OVO JE PRIČA O 2.000 HRVATSKIH ČETNIKA: Borili se za kralja i otadžbinu, a odbacili ih i Srbi i i Hrvati (FOTO)
Ustaški genocid nad Srbima u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj - koja uzgred budi rečeno nije bila ni nezavisna, ni država, ni hrvatska - kao i zločini koje su četnici činili nad pripadnicima hrvatskog naroda i nad muslimanskim življem, čini svaki pomisao saradnje između sledbenika poglavnika Anta Pavelića i đenerala Dragoljuba Mihailovića neverovatnim. Ipak, istorijske činjenice govore drugačije.
Ono što je još neverovatnije, sve prethodno izrečeno uzevši u obzir, je podatak o broju Hrvata koji su bili deo četničkog pokreta. A bilo ih je, ne u proporcijama u kojima su partizani objedinili jugoslovenske narode i narodnosti, ali ih je bilo u nezanemarljivim brojkama.
Hrvati danas imaju običaj da o četnicima govore na isti način na koji mi danas govorimo o ustašama, kao o "stranim zlotvorima" koji sa "nama" (šta god bio onaj koji čita ove redove) nemaju nikakve veze. A to nema nikakve veze sa realnošću.
Za razliku od ustaša, koji su bili ideološki saradnici okupatora, šta više, koji su bili stub "države" koju je upravo taj okupator i stvorio, četnici su sa okupatorom sarađivali pre svega zbog pogrešnog uverenja da je za postizanje cilja, obnove Kraljevine Jugoslavije (ne stvaranje Velike Srbije kako se obično misli), neophodno razračunati se prvo sa partizanima.
Zbog toga, pripadnici Jugoslovenske vojske u otadžbini pokušavali su da doslovno sede na dve stolice: da se oglušuju o sve zahteve izbegličke vlade u pogledu borbe protiv okupatora iako su nominalno bili protiv njega, te da se koriste tim okupatorom i njihovim saradnicima, kako u Srbiji tako i u NDH, radi eliminacije svog unutrašnjeg neprijatelja - komunista.
Ovo se pokazalo kao kobno, ali o tome i drugim greškama ravnogoraca nekom drugom prilikom; za sada se koncentrišimo na uzrok ovakvog dvosmernog ponašanja, a to je bio gorepomenuti cilj, odnosno - obnova monarhističke Jugoslavije.
KAD ČETNICI I USTAŠE NAZDRAVLJAJU: 24 fotografije koje jednostavno morate videti (FOTO)
Jugoslovenstvo, uprkos tome što se u zapadnim krajevima bivše nam države predstavlja kao maska za velikosrpstvo, bilo je osećanje koje je vladalo MNOGIM ljudima u SVIM narodima bivše Jugoslavije. Upravo zbog toga se u redovima JVuO nalazio i veliki broj Hrvata, Slovenaca i Bosanskih Muslimana.
Pojedini među njima, poput Zvonimira Vučkovića Feliksa, Hrvata po ocu i majci, bili su nosioci ključnih pozicija; pomenuti je konkretno bio komandant 1. ravnogorskog korpusa, Dražina desna ruka i nosilac titule vojvode takovskog. U Dražinom štabu je takođe i Đuro Vilović, bivši katolički sveštenik pa potom pisac.
Oni nisu bili izuzeci: Dalmatinci, do srži odani ideji integralnog jugoslovenstva (zbog čega su zagrebačkim Hrvatima 1918. godine poručili da će oni sami ući u sastav Kraljevine Srbije ako ovi ne budu hteli), sa Splitom kao najžešćim uporištem jugoslovenstva uopšte, formiraju odmah po kapitulaciji Kaštelanski četnički odred, Splitsko-šibenički bataljon i Odred vojvode Birčanina koji je kasnije delovao u sklopu Dinarskog četničkog korpusa.
HITLEROV DIPLOMATA O ČETNICIMA: Zajedno smo ratovali protiv partizana! (FOTO)
Pored Splita, Trogira, Šibenika i Makarske, četništvo je među Dalmatincima bilo aktivno i na ostrvima kao što su Korčula i Krk; kada je Italija kapitulirala 1943. godine nakon invazije naših saveznika na "čizmu", hrvatski četnici u sklopu 243. bataljona JVuO oslobađaju ostrva Mali i Veliki Lošinj, Cres, Silbu, Olib i Krk, desantom iz pravca Senja. Tamo ih dočekuju lokalni hrvatski četnici iz Punata, koji se tada zvao Aleksandrovo, u čast ubijenog kralja. Dalmatinski partizani će ih ubrzo sve likvidirati.
Da bismo vam objasnili kako je sve ovo moguće, treba napomenuti da je u Splitu već 1918. godine bilo osnovano udruženje pod nazivom Jugoslovenska nacionalno-napredna omladina koja će četiri godina kasnije prerasti u Organizaciju jugoslovenskih nacionalista (Orjuna), kojoj su neprijatelji bili srpski i hrvatski nacionalisti, kao i komunisti, i čiji se pripadnici nisu libili da vrše atentate i terorističke akcije.
U Dalmaciji je bilo aktivno oko 50 ogranaka Orjune čiji su pripadnici na tim prostorima sebe nazivali "jugoslovenskim nacionalistima hrvatskog plemena". Izdavali su list "Pobeda", a njihovi mitinzi na splitskoj rivi su bili masovniji od skupova podrške Anti Gotovini.
Dalmatinski književnici poput Mirka Korolije, Nike Bartulovića, Sibe Miličića, Đure Vilovića i Ćire Čičin-Šaina slave jugoslovenstvo, Srbiju i pišu ekavicom.
Bartulović će čak 1944. godine biti predstavnik Hrvata na Svetosavskom kongresu u selu Ba, a Draži je pisao kako mladi Hrvati prelaze u pravoslavlje da bi iskazali odanost vojvodi Birčaninu, koji je predvodio splitski Četnički odbor čiji je načelnik bio Radovan Ivanišević.
Procena je da je u četnicima bilo oko dve hiljade Hrvata, a bilo ih je i među Slovencima, u takozvanoj Plavoj gardi u kojoj su služili olimpijac Leon Štukelj i ekonomista Aleksandar Bajt. Bilo ih je i među muslimanima, koji su krajem 1943. godine činili osminu ukupnog broja četnika, odnosno 12,5 odsto. Neverovatno!
STRAVIČNE ČETNIČKE DEPEŠE: Đenerale Dražo, odrali smo tri živa katolička popa! (FOTO)
Tek se imajući sve ovo u vidu shvata koliko je pogubno bilo ponašanje četnika tokom Drugog svetskog rata na prostoru bivše nam domovine: odluka da je brat drugačijeg političkog mišljenja (pa makar i za trunku naprednijeg pogleda na svet od mahom zatucanog i tradicionalističkog) veći dušmanin od okupatora što je dovelo do stremljenja ka eliminaciji unutrašnjeg "neprijatelja" umesto do borbe protiv spoljašnjeg, što samo po sebi cepa narod u trenutku kada mu je potrebno jedinstvo, i pre svega stravični zločini nad pripadnicima hrvatskog i bošnjačkog naroda koje su činile čisto srpske četničke jedinice.
Čak se i gorepomenuti Đuro Vilović suočavao sa ovim: jednom prilikom je u šatoru čuo četnika stražara kako nekome kaže da "bi ovog Hrvata trebalo zaklati".
Koliko je samo ne-Srba moglo da se bori za kralja i jugoslovensku otadžbinu da nije bilo nacionalističkog slepila!
Koliko li ih je samo reklo NE četnicima zbog takvog ponašanja i koliko li ih je zbog toga otišlo u partizane, iako nisu bili komunisti!
(Telegraf.rs)
Povezane vesti
Cene goriva u EU: Evo kako se Hrvati kotirajau, dve zemlje ubedljivo vodi
Zamislite da tek kao 62-godišnjak osetite sneg: Upravo to je doživela ova stara krava iz Hrvatske
Telo mlade žene pronađeno kod jedne zgrade u Pleternici: Na licu mesta policija i hitna
<% post.title %>
Ovo je Srbin koji je osvojio Hrvatsku! Plakao zbog zabranjene ljubavi, a danas živi bajku: Mnogi ga već znaju
Video: Ogromne gužve na granici sa Hrvatskom: Kilometarske kolone
Telegraf.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.
Komentari
Priče sa Weba
SA SOBOM PONESITE OVE 3 STVARI Naš pukovnik detaljno objasnio šta je u Srbiji neophodno da bi bila spremna za NUKLEARNI NAPAD: "Ne štiti na s jod, ovo je PRVO što moramo da uradimo!"
UBIJEN RUSKI GENERAL I 500 VOJNIKA SEVERNE KOREJE?! Ukrajinci samo jednim napadom britanskim raketama naneli ŽESTOK UDARAC PUTINU
"PUTIN MORA DA ODGOVORI, OVO JE SIGNAL ZAPADU!" Oglasio se Kremlj i poslao brutalnu poruku Bajdenu: "Izazvao je NEVIĐENU ESKALACIJU"
Stanojle
U Dalmaciji do početka 20. veka skoro da nije bilo Hrvata. Malo ko se izjasnjavao kao Hrvat. Dalmacija nikad nije bila u sastavu Hrvatske sve do 1939. godine kada je osnovana banovina Hrvatska. Ima jedna dobra knjiga na google books iz 1877 godine o stanju u Dalmaciji kao i Bosni i Hracegovini, od poznatog engleskog istoricara Artura Evansa.
Podelite komentar
JA
Ja sam srpski nacionalista(ne sovinista,to nije isto),patriota,ja sam uvek pre za partizane,nego za izdajnike cetnike.U mojoj porodici,svi su,osim jednog deda strica,koji je bio cetnik,bili u partizanima,baba mi je Nosilac partizanske spomenice,a rodjena sestra joj je bila Narodni heroj Jugoslavije.Ugledajmo se na bracu Ruse,oni su Pravoslavci,vratili su carski grb i zastavu,ali i dalje slave 9.maj,kada je Crvena Armija potukla naciste.
Podelite komentar
Sultan Sulejman
Srbi su dva puta u ovome veku pogresili. Prvi put 941 g. kada su cetnici masovno cistili teritorije od Bosnjaka (tada muslimana) I Hrvata, a drugi put 991-995 g. kada rade isto, jos I gore, masovna ubistva, masovne grobnice, spaljivanje svega sto nije Srpsko (sprzena zemlja) itd. Da su od 941 g. delovali politicki pomirljivo I kulturno, vodeci racuna da ne prolivaju njihovu nevinu krv, tvrdim da bi danas u sastav Srbije bili ne samo Bosna i Hrvatska, nego I Crna Gora I Makedonija a mozda I Slovenija I Kosovo. Mislim da ce I ovako nekada doci do ujedinjenja, ali mora da prodje odredjeni vremenski period, da rane zacele na svim stranama I da izumru oni koji zu vrsili zlocine a takodje I oni koji su te zlocine I ponizenja trpeli. Ipak smo mi slicnog mentaliteta I koliko god da jedni druge vredjamo I pokusavamo da spustimo na neki nizi nivo ipak smo vekovima ziveli zajedno I poprimili smo jedni od drugih mnoge osobine. Bolje nam je bilo zajedno a mislim da bi nam I sada bilo bolje da smo zajedno, a mozda ce nasa deca ili unuci I ziveti u jednoj drzavi. Ovde se prepiremo o nekim ne vaznim stvarima a kada se recimo sretnemo u nekoj drugoj drzavi mi se ipak slazemo I postujemo. Ponekad letujem u Ulcinju I sretnem na plazi porodicu iz V. Banje sa kojima provedem bas lepo odmor u normalnom I prijateljskom razgovoru I druzenju bez ikakvih trzavica. Hocu reci da smo upuceni jedni na druge, jezicke barijere nemamo ma kako mi te jezike zvali. Jedino sto mi Balkanci volimo da se inatimo oko toga cija je nacija starija, cija je bolja, ko je kome naneo vise zla, ko je zbog cega u pravu a ko nije, a bez svega toga bi ziveli mnogo rasterecenije I lepse.
Podelite komentar