Poštovani čitaoci,
Molimo vas da se pridržavate sledećih pravila za pisanje komentara:
- Neophodno je navesti ime i e-mail adresu u poljima označenim zvezdicom, s tim da je zabranjeno ostavljanje lažnih podataka.
- Komentari koji sadrže psovke, uvrede, pretnje i govor mržnje na nacionalnoj, verskoj, rasnoj osnovi ili povodom nečije seksualne opredeljenosti neće biti objavljeni.
- Prilikom pisanja komentara vodite računa o pravopisnim i gramatičkim pravilima.
- Tekst komentara ograničen je na 1500 karaktera.
- Nije dozvoljeno postavljanje linkova odnosno promovisanje drugih sajtova kroz komentare, te će takve poruke biti označene kao spam, poput niza komentara istovetne sadržine.
- Komentari u kojima nam skrećete pažnju na propuste u tekstovima neće biti objavljeni, ali će biti prosleđeni urednicima, kao i oni u kojima nam ukazujete na neku pojavu u društvu, ali koji zahtevaju proveru.
- NAPOMENA: Komentari koji budu objavljeni predstavljaju privatno mišljenje autora komentara, to jest nisu stavovi redakcije Telegrafa.
<% message.text %>
doni
Dajte ljudi pa kaj je potrebno uopce spominjati da se pomaze. To bi trebalo biti normalno zar ne ?
duje
Nakon svega ovoga, mogu čitajući portale na obje strane kazati samo slijedeće: Nakon ove tragedije i kada se stvari malo konsolidiraju, treba na svim stranama hitno organizirati radionice na kojima bi timovi i eksperti psihologije i psihijatrije vršili kolektivno liječenje luđaka na svim stranama, a posebno srpskoj i hrvatskoj. U nekih ljudi je jednostavno, količina ludila prešla mjeru, pa eto vidimo komentare da Srbi nebi pili hrvatsku vodu ili prihvatili hrvatsku ruku pomoći, a mnogi Hrvati su eto pronašli zavjeru UDBE, Kosa, jugonostalgiju i sl. Ovim putem htjeo bih naglasiti da sam uplatio svojih 50 Eura za pomoć Srbiji i BiH, a za moje drage Slavonce 1500 kn(200Eur), dragovoljac sam domovinskog rata, ranjen dva puta (Dubrovnik i Podum), prije toga sam dvojicu srpskih redova u onom općem kaosu koji je vladao u Hr i u mojoj Rijeci, prošvercao preko slovenske granice i predao roditeljima u nekoj šumetini kod Pivke, djedovi su mi ranjavani kao partizani, dao sam svoj teško zarađeni novac bez nekih teških misli i povratka u prošlost, složan sam s tim i mislim da je dobro da su naši specijalci, helikopteri, Hgss, vatrogasci pomagali drugima kojima je u tom momentu bilo potrebitije nego nama. Sada me još zanima samo da mi netko odgovori na pitanje: Što ja još moram učiniti kao osoba da ne budem jednim kretenima četnik, a drugima ustaša??? Dajte molim Vas spasioce za tastaturama da mi odgovorite na to pitanje, a ja idem Slavoncima uplatiti još 1000 kn koje su mi danas došle kao povrat nenadano. A Vučiću i Milanoviću ovim putem poručujem, da na prvim sjednicama Vlada, koje ne budu tkz krizne, organiziraju pomoć psihijatrijsku debilima, da nebi moj sin prolazio sve gluposti koje sam ja morao, i da nisam jugofil, lijepo je biti svoj na svome uz dužno poštovanje prema susjedima, jer će to oni u konačnici uvijek biti. Sjetite se luđaci one Nietsheove: Ruža bi mirisala i da se govno zove. Pozdrav svima.
Goran
pa dobro ljudi što je vama?!! Ova poplava što nas je našla strpala nas je u isti lonac i stvarno nije bitno tko si ni što si. kad stojiš pred bujicom ne možeš reći: nemoj mene, ja sam hrvat ili što već! Ja nisam vjernik niti se busam u prsa govoreći ove treba na vrbe a ove poklat. svi ljudi su samo ljudi. meni je nebitno pomažem li muslimanu, pravoslavcu ili katoliku. pomažem čovjeku, pomažem obitelji! nema potrebe praviti podjele i mrziti nekoga zbog nečega što ti danas ne igra ulogu u svakodnevnom životu. žalosno je da se i danas pojavljuje takva mržnja. Hrvat sam iz slavonskog broda. imam rodbinu i u poplavljenoj bosni i u srbiji. volim ići u bosnu a pogotovo u srbiju. Novi sad je jedan od najljepših gradova europe (po meni). sve ljude koje sam upoznao jako cijenim i volim. zbog ove situacije u kojoj se nalazimo maksimalno sam se angažirao u prikupljanju, prijevozu i organizaciji pomoći u suradnji s volonterskim centrom u slavonskom brodu a još više u svom angažmanu. doboj, odžak, orašje, županja, gunja, obrenovac, šabac... tu mi žive prijatelji. jaaako dobri prijatelji. da li su srbi, muslimani ili što drugo me ne zanima (mada su mi miloš i avdija sumnjivi :P ) hahahaah ljudi, stisnimo zube i visoko uzdignutog čela potrudimo se da barem malo ublažimo posljedice ove tragedije. nema smisla se prepucavati. tko će kome pomoći ako nećemo sami sebi