ĆIRO: Ima da sje*emo Srbe!

Evo što kaže izbornik koji je naslijedio Ćiru: ___________________________________________ Luka Modrić, naš najbolji igrač, na svojoj je koži osjetio rat, kao prognanik iz Zatona Obrovačkog napravio je i prve nogometne korake u izbjegličkom hotelu Iž pokraj zadarskih Stanova. Koliko će na njega to utjecati? <b>– Uvijek će Luka živjeti s time. Bit će mu to podsjetnik. I kad dođe u situaciju sportskog naboja, on će dati više. Ali, mora paziti kako taj naboj ne bi prevagnuo na krivu stranu. Mentalna čvrstina mora biti naglašena, to je osnovni preduvjet za uspjeh.</b> Što mislite, koliko pritisak djeluje na srbijansku reprezentaciju i kako će se oni s time nositi? <b>– Kao i kod nas, i kod njih je navijački i medijski pritisak, ali njima je teže jer nemaju adekvatnu momčad, ali ni pojedince s kojima bi u sportskoj analizi mogli imati prednost pred Hrvatskom</b> – dodaje Jozić. Možda će netko, na prvu, pomisliti kako je Ćiro "tata" Bobanu, Jarniju, Prosinečkom, Šukeru i Štimcu, no njihov je pravi nogometni otac – Mirko Jozić (72), izbornik "Čileanac", koji ih je prije 26 godina odveo do svjetskog juniorskog zlata. Ali nije Jozić bio "otac" samo njima... Bivši hrvatski izbornik, koji je reprezentaciju vodio na SP-u u Japanu i Koreji 2002., odgajao je krajem 80-ih i mnoge slavne nogometaše iz susjedne države. Konkretno, vodio kao "klince" dvojicu izbornika koji će u Maksimiru 22. ožujka u utakmici Hrvatske i Srbije boriti za slavu, Štimca i Mihajlovića. Što pamtite iz doba kada su Igor Štimac i Siniša Mihajlović tek počinjali svoje nogometne karijere? <b>– Obojica su bili generacija koju sam vodio, a razlika je to što je Igor uzeo sa mnom zlato, a Siniša nije. Naime, njega nisam vodio u Čile</b> – kaže Jozić. Štimac i prije pokazivao zube Mihajlović vam je to prilično zamjerio, tvrdio čak kako je imao ultimatum "Prijeđe li u Dinamo ide u Čile"? <b>– Svatko ima svoja tumačenje... Važno je znati da, iako je bio napadač izrazito jaka udarca, dobrog driblinga i sjajne lijeve noge te je tada igrao za četveroligaša (Borovo, nap. a.), bio je ozlijeđen. Koliko se sjećam, mučile su ga prepone. Konzultirali smo se s liječnicima, a savjet je bio da s tom ozljedom može igrati godinu dana, ali i može otpasti nakon jedne utakmice. Okrenuo sam se drugima, konkretno Predragu Mijatoviću. Njemu je tada svanulo, a Siniši Mihajloviću smrknulo. Ali, to je tako, išli smo na Svjetsko prvenstvo, trebali su mi najkvalitetniji igrači da bih ostvario cilj.</b> Kakav je izbornik Igor Štimac bio kao junior, odnosno 18-godišnjak? <b>– Igora sam cijenio, bio je i tada, kao i danas, vrlo uporan, čvrst, igrao je bez straha, ako je trebalo, pokazivao je i zube. Sjećam se da je protiv tadašnjeg DDR-a sa Sammerom odigrao utakmicu unutar utakmice, bio je to zapravo obračun njih dvojice. I danas je ostao čvrst, čini mi se da je u dijelu poznavanja materije i pripreme utakmice u prednosti pred Sinišom Mihajlovićem. Uostalom, obojica će se u Maksimiru u petak moći dokazati, pokazati tko je zaista bolji.</b> Srbi ne mogu napraviti puno Što očekujete od Maksimirske utakmice između Hrvatske i Srbije, koliko će tu povijest igrati ulogu? <b>– Takva je utakmica rijetkost, nosi i druge naboje, svježe su još rane... Naši će najprije morati razmišljati kako pobijediti u tom susretu, kako ne ponoviti grešku koja se dogodila u kvalifikacijama za Euro u Nizozemskoj i Belgiji, kada smo od Jugoslavije ispali u kvalifikacijama. Trebaju biti mentalno čvrsti, imati čvrst nacionalni naboj te braniti boje. U svakom slučaju, ta utakmica ima dvostruku vrijednost. Pobjeda tu znači mnogo više.</b> Kao bivši izbornik, što mislite po čemu je naša reprezentacija u prednosti pred Srbijom? <b>– Kvalitetniji smo. I pojedinačno i kao momčad. Imamo više reda i mira, a na kraju i više iskustava nego reprezentacija Srbije. Oni su momčad koja ima poremećaja, turbulentnih trenutka, a uostalom promijenili su četiri ili pet izbornika u posljednjih par godina. A gledamo li kako su igrali u ovim kvalifikacijama, pokazuje kako nisu momčad koja može ozbiljno aspirirati na nešto više.</b> Kolika je razlika reprezentacija, koju ste vodili u Japanu i Koreji 2002., odnosno današnjoj Štimčevoj? <b>– Sve su usporedbe, u pravilu, loše... Ali, ako uspoređujemo, Štimac ima mladu i svježu reprezentacija, s dosta igrača koji su tek na početku, odnosno u usponu svojih karijera. Moja reprezentacija bila je na odlasku, završetkom SP-a polovica reprezentativaca prestala je igrati. Po povijesnoj vrijednosti, još je uvijek ispred ove današnje reprezentacije. Ali, Štimčeva je na pravom putu da krenem prema ciljevima koje je ostvarila moja... To je sve otvoreni proces, nema stvaranja momčadi preko noći, treba izdržati... Razlika je u Luki Modriću, to je tip igrača kakvog tada nismo imali. Istina, on je godinama u reprezentaciji, ali mnogi su sumnjali u njega kada je otišao u Real Madrid. Trebalo mu je vremena na adaptaciju, a sad je bljesnuo. Treba to i zadržati...</b> Koji biste savjet dali igračima? <b>– Trebaju biti mirni, smireni i čvrsto kontrolirati živce kako ih prevelika želja ne bi ograničila i sputala. Bude li provokacija, ne treba na njih odgovoriti, jer obično provocira onaj slabiji. Prvi je cilj pobijediti, a tek nakon toga iskazivati emocije. Veliki je tu ulog. To je utakmica koja se igra jedanput, vjerojatno još dugo godina neće...</b>

Nestace struje pa cemo vas klati i zive drati...

Nego, hoćete li opet na marakani gasit struju?