Poštovani čitaoci,
Molimo vas da se pridržavate sledećih pravila za pisanje komentara:
- Neophodno je navesti ime i e-mail adresu u poljima označenim zvezdicom, s tim da je zabranjeno ostavljanje lažnih podataka.
- Komentari koji sadrže psovke, uvrede, pretnje i govor mržnje na nacionalnoj, verskoj, rasnoj osnovi ili povodom nečije seksualne opredeljenosti neće biti objavljeni.
- Prilikom pisanja komentara vodite računa o pravopisnim i gramatičkim pravilima.
- Tekst komentara ograničen je na 1500 karaktera.
- Nije dozvoljeno postavljanje linkova odnosno promovisanje drugih sajtova kroz komentare, te će takve poruke biti označene kao spam, poput niza komentara istovetne sadržine.
- Komentari u kojima nam skrećete pažnju na propuste u tekstovima neće biti objavljeni, ali će biti prosleđeni urednicima, kao i oni u kojima nam ukazujete na neku pojavu u društvu, ali koji zahtevaju proveru.
- NAPOMENA: Komentari koji budu objavljeni predstavljaju privatno mišljenje autora komentara, to jest nisu stavovi redakcije Telegrafa.
<% message.text %>
gogy
Ne mogu, a da ne prokomentiram još jednom problematiku navijanja i poštivanja susjedskih sportskih uspjeha. Kao što sam već napomenuo, uživam u Đokovićevim teniskim uspjesima. Divim se srpskim vaterpolistima koji trenutačno nemaju dostojnih suparnika u bazenu. Košarkaši su desetljećima u vrhu svjetske i europske košarke. Za vrijeme Jugoslavije uvijek su Srbi i Hrvati bili okosnica reprezentacije u svim ekipnim popularnim sportovima. To je činjenica, istina i od toga ne treba i ne može se pobjeći. Iskreno mi je drago kada susjedi osvajaju sportske medalje i pobjeđuju (osim u srazu s hrvatskim reprezentacijama jer ipak sam Hrvat iz Osijeka)i naša mi je repka u bilo kojem sportu svetinja što mi je i normalno. Ali ne tako davno osvajali smo svjetska zlata zajedničkim snagama. Stoga apeliram svima onima koji još uvijek misle drugačije. Zaboravite više rat i sve što se onda događalo. Pa ljudi moji prošlo je skoro 25 godina. Neka nam pozitivni uzori budu Njemačka, Francuska i Engleska koji su ubrzo nakon 2. svjetskog rata shvatili da ne mogu jedni bez drugih. Usvojimo i mi iz bivše Juge pozitivne primjere. Zato mi je, opet ponavljam, drago kada komšije iz susjednih nam zemalja navijaju i bodre hrvatske sportaše. Sport iznad politike u svakom pogledu- Živjeli !
Peronja
Žalosno je da i nakon toliko godina i dalje postoji toliki primitivizam kod oba naroda,a većina i dalje živi u 90 tima,vremenu ispranih mozgova naših i vaših cijenjenih političara...realnost je da niti vi trebate nas kao neprijatelja niti mi vas..mi smo sami sebi najveći neprijatelji kao i vi sebi..I ne mijesajte sport u to jer sport ujedinjuje ljude... Pozdrav iz Zagreba
Gogy
Susjedi, komšije ili kako god hoćete. Hvala vam što navijeta i dajete podršku hrvatskoj repki. Kao što i ja osobno navijam i divim se primjerice Novakovim (Đoković) pobjedama, trijumfima i rekordima tako mi je također drago što ne mali broj Srba navija i uživa u igrama i pobjedama hrvatske nogometne momčadi. Hvala na podršci i budite s nama i nadalje, do finala zajedno. A dalje, tko zna što nas čeka, živimo za ovaj trenutak. Pozdrav svim navijačima Hrvatske ma gdje bili !