KOLUMNA MILOJKO PANTIĆ: Tehnologija je od sporta napravila spektakl, proizvela grandiozne zvezde i bogove stadiona

 
  • 2

Danas je radikalni uticaj tehnike i tehnologije uveliko nadmašio krupni kapital (čiji uticaj sigurno ne treba zanemariti), kapital koji ne shvata da je danas dominantan učesnik u sportu tehnologija, ta droga bez koje savremeni čovek ne može i za koju sport predstavlja samo još jednu priliku ili šansu da dominira u ljudskom životu

Srbija je posle ulaska teniserki u finale FED Kupa definitivno postala svetska teniska sila broj 1. Upravo zato mislim da je pravi trenutak da se podsetimo, ili bolje reći upoznamo sa tim, šta je još 90-ih godina prošlog veka o sportu uopšte, tenisu posebno, pisao čuveni francuski filozof i sociolog Žan Elul.

 

Drugačiji pogled na svet sporta

"Sport je druga velika zabava savremenog čoveka (prva je pop i rok muzika), odvraćanje pogleda, izbegavanje, kapuljača lovačkog sokola, opsena, kutija sa iluzijama, veliki društveni mađioničar. Čitaoci će odmah pomisliti da tehnika i tehnologija nemaju ništa sa tim. Sasvim suprotno. Tehnika i tehnologija imaju dvostruku ulogu. Najpre u samom sportu, transformišući ga po svojoj vlastitoj strogosti. A potom, tehnika i tehnologija čine sport idealnom predstavom za televiziju i za umnožene slike, što menja samu suštinu sporta.

Sportisti će stalno poboljšavati rekorde, poboljšavajući svoju tehniku. To što se stalno napadaju svi postojeći rekordi, samo znači da se tehnike moraju usavršavati do savršenstva (uključujući i način ishrane), a sve to vodi u čist profesionalizam (iliti grubo rečeno cirkus). Kada bi neka utakmica ili takmičenje bili samo stvar igre (što je sport nekada bio) i stvar za sebe (kao na primer golf), tih i takvih nezaustavljivih promena i promena tehnika, ne bi bilo. Tehnologija je, međutim, pretvorila sport u golemi spektakl i proizvela šampione, zvezde i bogove.

Masovno plasiranje putem medija i uticaj što ga propaganda ima na mase, izvitoperili su i deformisali samu suštinu sporta. Tehnologija je ta koja je od sporta učinila nacionalno, svetsko pitanje, nešto u čemu nema više ničega što je nekad bilo zlatno pravilo sporta - poštenje, strogost, fer-plej.

S obzirom na to da su prisiljeni da se po svaku cenu nametnu, sportisti se ne libe da budu krajnje brutalni. U svakom televizijskom prenosu utakmica možete se uveriti u zaprepašćujuću grubost duela. Brutalnost dolazi do izražaja čak i u pliavanju. Najupadljivija je međutim, promena "stila" u boksu (u kome, može se reći nema nikakvog umeća, već isključivo neobuzdane nasilnosti), pa čak i u tenisu. Udarci reketom liče na udarce lopatom i zaprepašćuju. Kao da gledamo na delu dva kovača. Nisu bez razloga teniski šampioni današnjice nazvani "topnik" ili "bum-bum".

Sve to, sa nekadašnjim tenisom koji je karakterisala ljupkost, gipkost i istančanost, nema nikakave veze. Borotra, Suzan Lenglen, Tilden... nikada nisu igrali kao mesari koji kolju volove, držeći reket kao da je sekira. Ta današnja grubost, povezana je istovremeno s nasilnošću nadmetanja i TV prenosima koji prate milioni gledalaca, jer brutalnost donosi beskrajno mnogo novca. Zato se ne smemo čuditi što ta grubost na igralištu zahvati i publiku, hiljade opsednutih fanatika, koje dodatno uzbuđuje i tv program i koji se onda, ne uspevajući da izdrže pritisak, izbezumljuju i počinju da ruše i razbijaju sve oko sebe. Ti su navijači jednostavno zaraženi praksom stadionskih bogova i tv spektaklom u kome su i oni odjednom postali akteri.

Danas je radikalni uticaj tehnike i tehnologije uveliko nadmašio krupni kapital (čiji uticaj sigurno ne treba zanemariti), kapital koji ne shvata da je danas dominantan učesnik u sportu tehnologija, ta droga bez koje savremeni čovek ne može i za koju sport predstavlja samo još jednu priliku ili šansu da dominira u ljudskom životu."

Sve je ovo još pre dvadeset godina napisao Žan Elul, čovek koji je u filozofiji i publicistici ostao upamćen po tvrdnji da anarhizam i hrišćanstvo slede jedan te isti cilj. Da je živ Elula bi danas itekako inspirisali "Bogovi stadiona", a promašivači jedanaesteraca: Mesi (Barselona) i Ronaldo (Real Madrid). Bilo šta da misle o najboljim fudbalerima sveta, zaključak može biti samo jedan: besmisleno je davati ljudima stotine miliona evra samo zato što znaju bolje od drugih da guraju loptu. Pa, ni jedan živi umetnik na svetu ne dobija ni približno toliki novac za svoje delo, zašto bi dobijali "umetnički" gurači lopte.

 

Video: "Pešić može da nastavi svoj rad, tu nema spektakla": Čović govorio o poziciji selektora

Podelite vest:

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

Telegraf.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Komentari

  • pravi pogled na sport danas...

    5. jul 2012 | 20:26

    covek je ukazao na realnu propast fer pleja u svakom pogledu...mada je neizbezno da cemo ubuduce gledati na sport ne kao razonodu nego kao licnu pripadnost necemu visem.....

  • nele011

    30. april 2012 | 17:12

    eto snega u maju...ovaj napisa komentar a ne spomenu Partizan....milojko...jesi na tabletama????

Da li želite da dobijate obaveštenja o najnovijim vestima?

Možda kasnije
DA