Album koji vredi spasiti od zaborava: Aerodrom - "Kad misli mi vrludaju", simfo-rok na jugoslovenski način
Još i danas pamtim trenutak kada sam prvi put čuo pesmu "Kad misli mi vrludaju", grupe Aerodrom, koja mi se odmah dopala zbog najmanje nekoliko stvari.
Prvo, jako mi se sviđao onaj gitarski uvod, drugo, iako je to bio period u kome sam iz doba detinjstva i adolescencije već prelazio u svet odraslih, stihovi "jer ja ne marim, za sve te stvari, meni je najbolje, kad misli mi vrludaju", i dalje su mi jako godili.
I još nešto: bio je to album koji je, bez svake sumnje, vrlo kompetentno odsviran, sa kompozicijama u simfo-rok maniru što ih je u nekom smislu i izdvajalo od većine tadašnjih grupa domaće rokenrol scene.
Gitarista i pevač Jurica Pađen rođen je 1955. godine u Zagrebu. Odrastao je slušajući Bitlse što je i bilo presudno da upiše muzičku školu kako bi učio da svira gitaru, a po završetku niže muzičke već počinje da piše i svoje prve pesme. U rokenrol vode ulazi kao vrlo mlad s obzirom da je sa samo petnaest godina već bio član Zoo Benda, a potom je neko vreme svirao u grupama Spectrum i Hobo. 1972. godine postaje član Grupe 220 i sa njima snima njihov drugi album "Slike" koji je diskografska kuća Suzy objavila 1975. godine. Kako je u toj postavi već bio Husen Hasanefendić Hus oni će ubrzo prerasti u Parni valjak. U to vreme menadžer Bijelog dugmeta bio je Vladimir Mihaljek Miha i on dolazi na ideju da stvori "zagrebačko Bijelo dugme", što će sa Husom i sprovesti u delo. U toj novoj postavi našao se i Jurica Pađen i naravno Aki Rahimovski koga je Miha 1975. godine čuo na BOOM festivalu u Zagrebu, gde je nasupao sa skopskom grupom Torr.
Kada se nakon nekoliko godina zadovoljio bugi roka sa kojim se Valjak u to vreme probijao na domaćoj rokenrol sceni, Pađen '78. formira grupu Aerodrom, a po nekim pričama na ideju u vezi imena došao je jer je u to vreme bio u vezi sa devojkom koja je radila kao stjuardesa.
Kuriozitet je takođe da je za pevača nove grupe palaniran Pađenov imenjak Jura Stublić, ali su ubrzo shvatili da im njegov duboki glas neće odgovarati s obzirom na muzički pravac kojim su želeli da krenu.
Umesto njega pevač postaje Zlatan Živković, klavijature je svirao Mladen Krajnik, bas Remo Kartagine, a bubnjeve Paolo Sfeci. Njihov prvi važniji nastup bio je na BOOM festivalu koji je održan u Novom Sadu 1978. godine kada se dogodio eksces jer je neko iz publike pogodio Pađena pivskom flašom u glavu.
Sećam se da je to preneo magazin Džuboks navodeći da je to jako ružna epizoda koja je nezamisliva za jedan tako prestižan muzički festival.
Ipak, to nije sprečilo momke iz grupe Aerodrom da i dalje nastupaju gde god bi im se za to pružila prilika, a svakako im je puno značio i nasup ispred Bijelog dugmeta na spektaklu koji je ova grupa priredila na stadionu JNA u Beogradu, 1979. godine.
U to vreme uz svesrdnu pomoć Vedrana Božića, nastaju i njihovi prvi demo snimci koje Pađen odnosi urednicima Jugotona na preslušavanje. Na osnovu toga potpisali su ekskluzivni ugovor sa kojim se se vezali za tu našu diskografsku kuću sve do prestanka njihovog rada.
Prvi album snimaju u ljubljanskom studiju Akademik koji je tada važio za najmoderniji u zemlji, pod producentskim nadzorom Vedrana Božića i Jugoton tu ploču objavljuje 1979. godine.
Ovde svakako treba da podsetim da je to bio period u kome su na velika vrata domaće muzičke scene već kucali pank i novi talas tako da je mnogo toga iz sfere rokenrola, što je do tada bilo i te kako cenjeno, odjednom postalo staromodno i dosadno.
Bar se takav utisak sticao iz tadašnjih tekstova u štampi a takođe i iz drugih medija.
U tim okolnostima Aerodrom izbacuje na tržište svoj prvenac pod nazivom "Kad misli mi vrludaju" koji je bio sušta suprotnost svemu tome.
Nije taj album napravio neku pometnju na tržištu, ali nije ni propao i Aerodrom je zahvaljujući tome sasvim zasluženo stekao određeni krug publike.
Na ovom LP-iju nalazi se osam kompozicija za koju su muziku pisali Pađen, koji je i autor svih tekstova, i klavijaturista Mladen Krajnik, a na radiju se u to vreme pored naslovne, vrlo često mogla čuti i kompozicija "Kraj tebe u tami", koja će se kasnije naći i u repertoaru grupe Azra.
S obzirom da mi se naslovna pesma neobično dopala odmah sam kupio ovaj album i sećam se da sam ga tih godina vrlo često vrteo na gramofonu. Već nakon nekoliko slušanja odmah je bilo uočljivo da je ekipa svirački vrlo kompetentna, aranžmanska rešenja su bila prilično maštovita, pa ako na sve to dodate Pađenove donekle neobične tekstove, bilo je jasno da se to ostvarenje prilično razlikuje od svega što je tada bilo dominantno na domaćoj sceni. U nekim trenucima mene su pomalo podsećali na grupu Styx koju sam tih godina takođe slušao.
Specifičnost Pađenovih tekstova odnosi se na činjenicu da on na jedan sasvim direktan način prenosi slušaocima priče iz života, stvarajući tako "žive" slike koje im titraju pred očima:
Uzeo je samo nužne stvari i
nestao iz kuće
Nije više mogao trpit da
za nos ga se vuče
Kćeri, žena i njezina majka
dignula se prava hajka
Zvale su
Vrati se, Ivane
Ceste, pruge, gradovi i sela
i neki novi ljudi
Nepoznati jezici i
doživljaji ludi
Jedino bi katkad al' samo na čas
mislio da čuje iz daljine glas
Vrati se, Ivane
Našao je posao i stan
i već je puno bolje
bar ga nitko kad sa posla dođe
umornog ne kolje
Jedino bi katkad al' samo na čas
mislio da čuje iz daljine glas
Vrati se, Ivane
Neke od njegovih stihova ovo današnje vreme potvrđuje još više i gotovo da ih možemo posmatrati kao proročanske:
Usred kasnog noćnog sata
djeca bojažljivo otvaraju vrata
Do ušiju im dopire tajanstvena galama
dok zbunjeni vire iz šarenih pidžama
Na stablima se probudile ptice
pod zemljom od straha zadrhtale su klice
Nešto se stvarno čudno zbiva
u morima ni jedna riba ne pliva
Prvo su se čule sirene
a malo zatim crkvena zvona
Sad sam siguran, vid me ne vara
to iz daljine maše nam ona
Naša nekad davno
nestala dobrota
Na licu poput magle blijedom
još uvek tinja neugasli žar
al' previše dugo nije je bilo
većje sasvim izgubila čar
Naša nekad davno
nestala dobrota
Iako se i na njihovom sledećem albumu "Tango bango" iz 1981. godine još uvek mogu naći tragovi početnog simfo rok usmerenja, bilo je očito da je njihov autorski izraz sve više usmeren ka pop roku pa i novom talasu koji je u to vreme već uveliko zavladao domaćom rokenrol scenom.
Do 1987. kada su prestali s radom, grupa Aerodrom je snimila pet studijskih albuma. Nakon toga Pađen se priključuje grupi Azra sa kojom ostaje tri godine.
Aerodrom je reoformljen krajem 2000. godine.
Njihov prvi album i danas ostaje dobar primer kvalitetnog simfo-roka na jugoslovenskim prostorima koji svakako vredi sačuvati od zaborava jer svedoči o vremenu u kome je postojala jedna sasvim prirodna otvorenost prema muzičkom stvaralaštvu u kome je muzika ipak mnogo manje bila roba nego što je to danas kada suluda trka za novcem i agresija izvire gotovo iza svakog ćoška.
(Telegraf.rs)
Video: Katastrofa preti planeti: Moglo bi da strada 300.000 ljudi
Telegraf.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.