Bilja Krstić & Bistrik orkestar - "Biljur", baršunasti glas koji nas vodi u prošlost (Croatia Records 2025.)
Svakako da danas ima više izvođača sličnog usmerenja kao Bistrik, ipak, Bilja i njena ekipa za mene su nešto sasvim posebno.
Čarobno.
Kada prepoznate ljubav, kada je potražite i pronađete, shvatite da ste razumeli suštinu i tada se svakom besmislu gubi trag.
Tako je doživljavam Bilju i ono što radi.
Nije ona jedinstvena samo zbog toga što je uz Snešku Jandrlić i Goricu Popović bila deo verovatno najboljeg ženskog vokalnog trija koji je iznedrio Beograd sedamdesetih godina.
Ili što je bila uz Đoleta Balaševića dok je stvarao istoriju, pa je tako stvarala i svoju.
Ili što je sa svojim Bistrikom širom sveta tako briljantno rasprostrla tananu dušu ovih naših balkanskih prostora.
Ona je jedinstvena i zbog toga što je u toj svojoj veličini toliko skromna.
A skromnost najbolje stoji onima koji imaju najviše razloga da budu neskromni.
Bilja je odrasla u Nišu, u mnogobrojnoj porodici gde je uz svoje tri sestre svakodnevno slušala muziku, ali to nikako nije sve. I njeni roditelji su voleli da slušaju radio i to najviše pevače poput Mare Đorđević, Ksenije Cicvarić ili Cuneta Gojkovića, tako da je Bilja još dok je bila veoma mala upoznala raznovrstan repertoar što će joj kasnije biti od velike pomoći.
Sestra Ivanka i njen dečko uveli su je u svet rokenrola, pa je preko njih saznala za najpopularnije grupe tog vremena.
Kako je muzika sve više ulazila u njen život, odlučila je da će joj to i biti životni poziv. Počela je pevati u horovima pa je zatim upisala muzičku školu, što njenoj majci i ocu i nije bilo baš po volji jer su smatrali da je to neozbiljno.
Ipak, bila je uporna, ma koliko to ponekad bilo teško.
Neko mudar je rekao: Istrajnost je težak posao koji radiš nakon što se umoriš od teškog posla koji si do tada radio.
Otprilike je tako i bilo sa Biljom kada je došla u Beograd kako bi studirala Muzičku akademiju.
U kofer je spakovala svoje stvari, a u srce maleno iskustvo koje je do tada stekla pevajući u srednjoškolskom horu i leskovačko-niškoj grupi Bubamare.
Nedugo po dolasku u glavni grad postala je član grupe Suncokret, a dobar deo njenog života obeležila je saradnja sa Đorđem Balaševićem. Kada je s Đoletovim odlaskom u vojsku i to prekinuto, pokrenula je svoju solo karijeru, snimivši nekoliko albuma, sve do osnivanja Bistrika kada se posvetila etno zvuku.
Sa Bistrikom je do sada objavila osam albuma (računajući i samostalno DVD koncertno izdanje), a 2023. godine započinje saradnju sa izdavačkom kućom Croatia Records kada i objavljuje svoj osmi album "Biljur".
Ako na internetu potražite šta znači reč "biljur" naći ćete objašnjenje da je to gorski kristal, odnosno kristalno staklo, sočivo durbina ili naočara, ili sam durbin.
U suštini, to je kristal koji služi za ukrašavanje (ili izradu), luksuznih predmeta.
Naravno, jasno i da je ovde u pitanju i svojevrsna igra reči kakvu donose ovo objašnjenje i Biljino ime, ali i imena mnogih neznanih devojaka koje su se kroz vekove borile za pravo svog izbora, opirući se ustaljenim društvenim normama, uprkos mogućem tragičnom ishodu, kako je to i navedeno u propratnom tekstu na albumu.
Što se mene tiče, njen rad od osnivanja Bistrika uvek sam tako i doživljavao.
Kao ukrašavanje otmenih bisera ovdašnjeg etno nasleđa.
Ovih dana izdavačka kuća Croatia Records objavila je i vinilno izdanje albuma "Biljur".
Na LP-iju se nalazi devet pažljivo odabranih kompozicija čije je izvođenje isprepletano emocijama i kompetentnim aranžmanskim rešenjima koje s lakoćom izvodi Biljin prateći bend sastavljen od sledećih imena:
Dragomir Miki Stanojević - klavir;
Nenad Josifović - violina;
Sobodan Bata Božanić - bas gitara;
Nebojša Brdarić - frula, duduk;
Maja Klisinski - tarabuka, kahon, sitne udaraljke, prateći vokal;
Ruža Rudić - bendir, sitne udaraljke, prateći vokal;
Nataša Mihaljinac - prateći vokal, daire;
Nevenka Bakoč - prateći vokal, daire.
Tokom snimanja albuma bili su prisutni i brojni gosti, priznati instrumentalisti ovih prostora: violinista Moma Stanojević, bas gitaristi Nenad Vasilić i Branko Isaković, harmonikaš Slavko Mitrović Cale, klarinetisti Ivica Mit i Milan Jeftić, gitaristi Boško Jović i Bane Kljajić, dok je Goce Uzunski bio zadužen za tapan i tarabuku, a Tihomir Tihi Jovanović za beatbox.
Svaku od ovih pesama "napisao" je život pa one sa sobom nose potresne istine o ljubavi kao najtananijem ljudskom osećanju koja nam, kao malo šta drugo, može stvoriti iluziju da na ovom svetu ipak nismo sami.
Album otvara kompozicija "Šanko si Bonka zalibi", što je istinita priča koja se dogodila u istočnoj Srbiji u drugoj polovini 19. veka. Šanko (pravo ime Aleksandar), bio je siromašni, samouki violinista, koji se zaljubio u Bonku, devojku koja je poticala iz bogate porodice. Kako je njihova ljubav bila zabranjena, tajno su se sastajali, a sve je prekinuto njegovim odlaskom u Srpsko-turske ratove koji su potrajali od 1976. do 1978. godine. Šanko se iz rata vratio kao heroj, ali to mu nije puno pomoglo, jer su roditelji odlučili da Bonku udaju za nekog bogatog trgovca. Kako ništa nisu uticale njene molbe i preklinjanja ona na kraju majci i ocu postavlja jedini uslov: da na njenoj svadbi svira Šanko. Kada je došao i taj dan ona ga poziva u sobu da se oproste gde ga nagovara da joj nož, koji je nosio sa sobom, zarije u srce. Šanko je potom bio uhvaćen i osuđen na dvadeset godina robije. Tokom izdržavanja kazne u požarevačkom zatvoru svirajući svoju violinu spevao je pesmu "Šanko si Bonka zalibi", odnosno "Šanko si Bonku zavole".
Slična priča prati i pesmu "Mlada Jelka ljubi Janka" u kojoj zaljubljeni par izmiče poteri nakon što se Jelka iskrala iz kuće kako bi pobegla sa Jankom koga neizmerno voli, ali oboje zauvek nestaju u hladnoj Morači.
Dirljive pripovesti nose i druge pesme sa ovog albuma, poput makedonske "Se posvrši serbez Donka" ili kosovske - "Bolna Ljuba, bolna leži", ili dobro poznate "Kaleš Anga", a svakako je pravi biser instrumental "Pletenica - ilirsko kolo", koji je napisao i majstorski na svom instrumentu odsvirao Bata Božanić.
Naveo sam ovde par dirljivih kazivanja koja prate većinu pesama na albumu "Biljur". O devojkama čiji su izbori bili teški ali za njih i jedini mogući i zbog toga ovo ostvarenje i doživljavam na jedan drugačiji način: kao priče iz davnih vremena koje je Bilja prigrlila i darovala onima koje pokreće ljubav, što je oduvek bila i njena pokretačka snaga.
Na kraju krajeva: od ljubavi sve i počinje, a tu se mnogo toga se i završava.
Na ovaj ili onaj način.
Pesme na ovom albumu nam govore da je ljubav posvuda i da se za nju uvek vredi boriti ma koliko to ponekad bilo teško.
(Telegraf.rs)
Video: Zašto radnici napuštaju Nemačku
Telegraf.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.