Intervju Dimitar Božikov: Najbolji sam slikar među gitaristima i najbolji gitarista među slikarima

 
 
 ≫ 
  • 1

Činjenica je da se ovde o Božikovu malo zna, pa je ovaj razgovor bio prilika da čitaoci Telegrafa saznaju nešto više o onome što je do sada uradio

Dimitra Božikova sam upoznao 2010. godine, a povodom koncerta u čijoj sam organizaciji i sam učestvovao, a svakako da mi je tada bilo više nego interesantno da popričam sa gitaristom koji je u grupi Leb i sol došao na mesto Vlatka Stefanovskog. Ono što se odmah dalo zaključiti jeste da je Božikov skroman i nenametljiv, ali ujedno i odličan instrumentalista i muzičar, koji se stilski potpuno razlikuje od Vlatka, što je svakako vrlo bitno, jer svaki drugačiji pokušaj bio bi potpuno bespredmetan i suvišan. Uostalom, ako poslušate njegove solo partije možete videti o kakvom je majstoru reč, a mnogima će u tom smislu biti dovoljan samo solo iz kompozicije "Si zaljubiv edno mome". Ipak, činjenica je da se ovde o Božikovu malo zna, pa je ovaj razgovor bio prilika da čitaoci Telegrafa saznaju nešto više o onome što je do sada uradio, bendovima kroz koje je prošao, nekim jako interesantnim detaljima u vezi albuma "I taka nataka" grupe Leb i sol, ali i njegovim solo ostvarenjima.

  • Ako se vratiš u prošlost, kako se sećaš svojih početaka, prvog kontakta sa instrumentom, koliko godina si imao kada si dobio prvu gitaru?

Prvu gitaru dobio kada sam imao devet godina, a to je mogu ti reći bilo silom prilika.

  • Kako silom prilika?

Pa već sam učio klavir u nižoj muzičkoj školi, roditelji su me spremali da budem pijanista, ali me to nije privuklo onako kako bi trebalo, odlagao sam sve te ispite, nisam išao u školu i na kraju se dogodilo da sam natero mog starog da mi kupi gitaru i to je bilo to, od toga je počela moja gitaristička karijera.

  • Da li se neko u tvojoj porodici takođe bavio muzikom?

Jeste i otac i majka su bili operski pevači, bili su profesionalci i mislili su da će njihov sin biti slavni pijanista, jer sam imao ruke kao teniseri, ogromne, za klavir kao rođene. Evo i sada kada mi moje kolege vide ruke kažu - jao, ti si ili basista ili klavirista (smeh).

  • Pretpostavljam da je ta prva gitara koju si dobio bila akustična?

To je bila akustična gitara "Melodija" imala je onaj "Gibson cutaway", a ja sam je već nakon godinu dana presekao i pokušao da napravim električnu, ali nije to uspelo jer sam onaj furnir potpuno uništio testerom, tako da je bila kratkog veka. (smeh)

  • Kako je to izgledalo na početku, jesi li išao kod nekoga da učiš gitaru ili si koristio znanje iz muzičke škole?

Nisam, nas dva drugara smo planirali da napravimo bend, pa kako smo obojica svirali gitare dogovorili smo se da ko prvi kupi gitaru bude gitarista, a ovaj drugi basista, pa sam ja postao gitarista s obzirom da sam ja prvi kupio električnu gitaru. On je potom ubeđivao svog oca da je bas gitara bolja nego solo, pa je na kraju uspeo da dobije bas gitaru i tako smo startovali.

  • Koliko znam tvoj prvi bend zvao se Lavirint?

To je tačno. Bili smo mahalski bend, svi smo bili komšije i bubnjar (Saša Angelov, op. autora) koji je tada sa nama svirao takođe nam je bio drug iz mahale, međutim ono što je značajno za to vreme jeste da smo svirali džez rok. Basista Boris Atovski je stvarno bio odličan, slušao je Pastoriusa puno, a ja sam voleo Džefa Beka, imao sam puno njegovih LP-ija i hteo sam da naš bend zvuči baš tako kako je to zvučalo na njegovim albumima, recimo kao "Wired", koji je stvarno fantastičan i otprilike smo tako i zvučali.

  • Upravo mi je to i zanimljivo. Vi ste tada još uvek bili dosta mladi, bili ste srednjoškoilci, osnovali ste prvi bend i odmah uplivali u džez rok.

To jeste tako, mi smo direktno ušli u džez rok. (smeh) Pa evo Leb i sol su takva priča takođe.

  • Pored repertoara Bilija Kobama i Džefa Beka, svirali ste kompozicije i od nekih naših bendova, recimo grupe Smak, ali ste takođe imali i autorskih pokušaja.

Ja sam zaista voleo grupu Smak i svirali smo neke njihove kompozicije. Kad smo krenuli sa koncertima svi su se čudili u smislu - ko su ovi momci? Nisu nas znali a bili smo stvarno top. Svako jutro u 8h počinjale su probe, znači kako se probudimo krenuli bi sa "skidanjem" tih nekih kompozicija. Imali smo i naše stvari, međutim, Lavirint je najviše postao prepoznatljiv po tim kompozicijama od ovih izvođača koje smo već pomenuli - Bilija Kobama, Džefa Beka, i drugih džez rokera koje smo imali u repertoaru.

  • 1982. godine grupa prestaje sa radom.

Da, potom smo Sale i ja počeli da radimo u grupi Moral, to je bio trio koji je otprilike radio nešto poput grupe The Police. Svirali smo nekih četiri-pet godina, a imali smo ugovor sa izdavačkom kućom PGP RTB, za njih smo negde 83.-84. godine trebali da snimimo album. Mislim da je u to vreme Oliver Mandić bio glavni urednik i uglavnom, dobili smo neke uslove koje nismo mogli da prihvatimo. Imali smo neke pesme na srpskom, ali i neke na makedonskom jeziku, a zahtev je bio da sve to prepevamo na srpski, međutim to uopšte nije išlo lako. Basista, koji je inače bio i glavni u bendu (Slavčo Stojanovski, op. autora) se nije slagao s tim i rekao je da odustajemo da snimanja i tako je to propalo. Interesantno je da smo taj ugovor pokazali Vlatku Stefanovskom, koji se čudio i rekao nam da to treba da potpišemo bez ikakvih zahteva. Taj ugovor je bio stvarno super, ali basista nije hteo da prepeva pesme i na tome je ostalo. Nije to ni bilo tako lako uraditi, ali šta znam, propustili smo tu šansu.

  • Moral se raspada kada je Slavčo Stojanovski otišao u vojsku, a Sale i ti potom prelazite u grupu Memorija?

Upravo tako.

  • Za Memoriju se takođe može reći da je novotalasna grupa, pa mi je zanimljiva ta dijagonala tvoje karijere koja se proteže od džez roka do novog talasa. Kako si sve to prihvatio?

Dugo vremena sam radio kao studijski muzičar pa mi to nije smetalo jer sam na taj način apsorbovao sve stilove koji postoje u popularnoj muzici, pa je tako bilo i sa Memorijom koja je pop bend. Uvek napravim neke stvari da uživam, neki solo koji mi dođe u trenutku i to je to. Mogu da ti kažem da je Memorija u Makedoniji bila čak popularniji bend od Leb i sol, kao što su Leb i sol punili sale u bivšoj Jugi, tako je Memorija punila sale u Makedoniji, a ja sam tu bio plaćeni muzičar.

  • Memorija je uspela da se u to vreme probije i van okvira Makedonije objavivši dva LP-ija, prvi 1989. a drugi '91. godine.

Da, to je inače bio poslednji LP koji se pojavio u ondašnjoj Jugoslaviji.

  • Naslovna kompozicija drugog albuma, "Oktomvriski doždovi" je tvoje delo. Da li je to prva tvoja kompozicija koja je snimljena?

To je moja pesma, ali bilo je i ranije toga. Sa Moralom sa imao tri moje kompozicije. Što se Memorije tiče bilo je tu još mojih pesama, jer smo ukupno snimili pet albuma - jedan LP i četiri CD-a.

  • Pored toga što si svirao, pisao pesme, radio si i omote tih albuma.

Omote, svirao bas i klavijature, bio sam prilično angažovan.(smeh) Omot albuma "Oktomvriski doždovi" je rađen ručno, tada nije bilo foto šopa, pa je sve to crtano, mojim rukama napravljeno. Volim da kažem kada me pitaju, da sam najbolji slikar među gitaristima i najbolji gitarista među slikarima. (smeh) Ja i jesam akademski slikar i nemam puno veze sa muzičkom teorijom, muziku radim iz srca i bolje je da je tako, jer kad si školovan onda dosta toga ide u drugom smeru. Note koristim kada sviram klavir, ali za gitaru ne.

  • Misliš li da je bolje raditi muziku iz srca nego biti školovan muzičar kada se baviš ovom vrstom muzike?

Pa evo, Džef Bek je nažalost otišao, a gde ćeš očitiji primer za takav stav. Uostalom, odrastao sam uz njegovu muziku i svako iskustvo u tom smislu mi je došlo od njega, naučio me je da razmišljam sasvim drugačije, a to nijedna škola ne može da  ponudi.

  • Grupa Memorija je, mada se o tome ovde ne zna previše, obradila veliki hit grupe Time - kompoziciju "Makedonija" i to ne jedan vrlo interesantan način.

Malo smo istraživali mogućnosti kada smo to radili, pa su tu na neki način pomešani "južnjaci" i "severnjaci", ali u svakom slučaju smatram da to nije loša verzija. Ta kompozicija je skoro godinu dana bila hit br. jedan u Makedoniji.

  • Malo je grupa iz Makedonije ako izuzmemo Leb i sol, u to vreme objavljivalo albume za najveće jugoslovenske izdavačke kuće kao što su to Jugoton i PGP RTS. Vama je to ipak uspelo?

Prvi album "Ogan pod svezdite" je štampan u PGP RTS a izdavač je Radio televizija Skopje, a drugi je bio pod produkcijom RT Makedonije, a izdavač je PGP RTB.

  • Krajem 1991. godine u skopskom klubu "Hard Rock" održali ste veliki koncert, na kome se ujedno snimao i vaš "uživo" album "Live October 1991", koji je sledeće godine objavljen na kaseti.  Da li je to prvi "živi" album neke grupe koji je sniman u Makedoniji?

Biće da je tako. Leb i sol su pre toga objavili "živi" album ali on je sniman van Makedonije, ne sećam se tačno gde (dupli "uživo" album "Akustična trauma" grupe Leb i sol sniman je u GSC "Kulušić", Zagreb, 13. aprila 1982. op. autora), a ovaj album je prvi koji je sniman u Makedoniji.

  • Nakon toga objavljujete album "Zošto Bože" to je bilo 1993. godine, a dve godine kasnije "Memorija - 5". Negde sredinom devedesetih grupa prestaje sa radom. Nakon toga ti i Sale, pošto ste izgleda bili nerazdvojni, nastavljate i dalje zajedno.

(smeh) Jeste, bili smo nerazdvojni. Posle toga osnovali smo grupu Big City Jam kroz koju je prošlo dosta muzičara. Bend je trajao otprilike dve godine, uglavnom smo svirali po džez klubovima, a potom se dogodilo da su klupske svirke bile veoma malo plaćene, nakon dvehiljadite godine preovladali su narodnjaci i grupa je prestala sa radom. Interesantno je da je u toj grupi bas svirao Jole Maksimovski, pa je po razlazu benda on počeo da svira sa Vlatkom Stefanovskim, a ja sam došao u Leb i sol. Inače, klupska svirka negde do '98. godine u Skoplju je bila na visokom nivou. Plaćalo se super i sviralo se super, ljudi su stvarno bili vanzemaljci na svojim instrumentima. Nažalost, nakon toga sve je to nestalo, ostali su samo ovi koji su tezgarili, što je stvarno šteta.

Dimitar Božikov Foto: Tatjana Rantasha
  • 2005. godine si objavio svoj prvi solo album "Guitarland". Možeš li nešto više reći o tom albumu? Gde si pronalazio inspiraciju za kompozcije, ko je još učestvovao na snimanju i slično?

Pa otprilike znaš i sam kako je to išlo. Sa napretkom digitalizacije svi su počeli praviti svoje studije, pa sam i ja to uradio, nabavio sam dobru opremu. Što se samih ideja tiče, one su još od ranije ali tada sam uspeo to da realizujem i mislim da je "Guitarland" stvarno odličan projekat. Potrošio sam puno vremena za realizaciju tog albuma ali isplatilo se i stvarno zvuči super. Bilo je nekoliko muzičara koji su učestvovali na samom snimanju kao gosti, ali većinom sam sve sam snimao - gitare, klavijature, programiranje, ali u svakom slučaju mislim da je odličan album i stvarno sam zadovoljan kako je sve ispalo.

  • Znači izdržao je sud vremena?

Pa jeste i sad kada ga čujem, mislim da zvuči sveže.

  • U septembru 2007. godine dobio si poziv da zameniš Vlatka Stefanovskog u grupi Leb i sol.

Te godine sam trebao u San Francisku da promovišem svoj prvi album zajedno sa izdavačima. Dogodilo se da u isto vreme, dakle u septembru mesecu, dobijam ponudu od menadžera grupe Leb i sol da dođem na sastanak. Kada sam došao video sam Kokija, Bodana i Garota i pitali su me da li bi hteo da sviram sa njima. Ja im kažem - da li ste vi normalni? (smeh) Ta zakazana promocija u Americi nije predstavljala veliki problem i nakon toga  počeo sam da sviram sa njima. Šta da kažem? To su najbolji dani u mom životu.

  • Verujem da takav poziv nisi ni očekivao?

Pravo da ti kažem, nisam. Taj poziv je došao iznenada i ja u tom trenutku nisam ni znao razloge, jer mi je menadžer rekao da ću sve saznati na samom sastanku.

Dimitar Božikov Foto: Tatjana Rantasha
  • Kada si prihvatio taj poziv jesi li razmišljao da je to i velika odgovornost? Leb i sol su veliko ime, Stefanovski je vrlo cenjen gitarista.

Pa dosta mojih prijatelja je imalo slično mišljenje. Međutim, mogu ti reći da su Kokan i Bodan nešto sasvim drugo, nešto što možda ljudi ne znaju. Možda neko misli da oni nisu glavna tačka Leb i sola, ali istina je da su oni upravo fundament koji čini grupu i kada si sa njima nema potrebe da misliš o nekim drugim stvarima, jer oni misle na sve. Nekako su stvari tako postavljene, da bilo koji gitarista koji bi došao posle Vlatka, neće imati veliki problem da svira sa njima. Oni su svakako majstori svog zanata.

  • U to ne sumnjam.

Meni možda jeste na samom početku bilo malo teško jer bio sam mlad i bilo mi je nezgodno da oni sad sviraju zbog mene te pesme koje drže u malom prstu, ali vrlo brzo smo se dobro uklopili, gurali su me napred. Trebalo mi je malo vremena da shvatim njihov način rada, naravno, sada je već sasvim drugačija situacija.

  • 2008. godine objavili ste album "I taka nataka", naravno na snimanju ste učestvovali Koki, Bodan i ti, ali je bubnjeve umesto Gara svirao Srđan Dunkić. Zašto je Garo iznenada odlučio da napusti grupu? Provlačila se informacija da je to uradio na zahtev Stefanovskog?

Možda, zaista ne znam. Nedelju dana pre samog snimanja koje smo dogovorili u Novom Sadu, Garo je samo rekao - ja ne mogu dalje, pokupio bubnjeve i tako se to završilo. Interesantno je da smo već bili dogovorili da producent bude čovek koji je producirao albume Peta Metinija i Garo je bio na tom sastanku u Hajatu, imali smo i finansije, naša država je bila uključena u to, ali on je potom iznenada promenio mišljenje, a mi smo se našli u neobranom grožđu, što se kaže. Prvi koji je bio na listi nakon Garovog odlaska bio je Dragoljub Đuričić, došao je na probu, neka mu je laka zemlja, ali tada nam je rekao: "Ljudi, meni mozak radi, ali noge ne" i odustao je. Đuričić je možda vremenski i duže bio član Leb i sola od Gara, razlika između njih je svakako tanana, hoću da kažem odgovarao nam je u svakom slučaju, ali on nije imao snage to da odradi, bio je u to vreme u nekoj krizi, mislim da se razboleo. Potom je Koki zvao Marka Đorđevića, koji je svetsko ime, profesor na Berkliju, a kako on nije imao vremena, predložio nam je kao zamenu Dunkića. On je na snimke koje smo ranije uradili sa Garom usnimio bubanj za dva dana, na te matrice je "upucao" bubanj onako kako treba. Svaka mu čast, to stvarno nije bilo jednostavno, jer se bubanj već čuje, a potrebno je napraviti određene izmene.

Dimitar Božikov Foto: Dimitar Božikov/Promo
  • Kakvo je iskustvo bilo sa Dadom Topićem? On je otpevao kompoziciju "Si zaljubiv edno mome".

Interesantno je ovo što ću ti reći, a to se malo zna - tu pesmu je trebao da peva Džoni Štulić!

  • Džoni?!?

Da, ali kada se Bodan javio Džoniju, on mu je rekao doslovce: "Bodane ja nisam u stanju ništa da otpevam, i ne mogu ništa da radim i da snimam". I tu smo se opet našli u dilemi šta da radimo pa je producent Miloš Jovanović predložio Bodanu da se javi Dadu. On se složio i sad interesantna je stvar, kada ga je pozvao Dado se javio i kaže da je upravo tu negde kod Sremske Mitrovice, pošao je za Beograd i pita šta mi radimo. Kada mu je Bodan objasnio da snimamo, on odmah kaže: "O super, nema problema, evo odmah skrećem i preko Rume dolazim kod vas u Novi Sad". I tako je i bilo. Došao je u 11h.

  • Uveče?

Da, pustili smo mu matricu, on je tu pesmu otprilike i znao, nekoliko puta je probao, potom usnimio i ćao, prijatno, to je to što čuješ na albumu. (smeh) Jedostavno, to je Dado.

  • Vi ste i u sledećim godinama svirali pesme sa tog albuma. Promena u bendu nije bilo izuzev na poziciji bunjara, na tom mestu je bio i Goce Stevkovski, a sada je tu Mihail Parušev. Nedavno ste opet imali nekoliko koncerata u Srbiji. Postoji li eventualno mogućnost za neko novo izdanje?

Vidi, trudimo se da nađemo neki motiv da krenemo sa novim projektom, međutim, to ipak treba da dođe samo po sebi. I oni pa i ja imamo godina i potreban je neki modus vivendi da sve to krene u neke kreativne vode. Nakon tri-četiri godine od albuma "I taka nataka" počeli smo da radimo novi album, ali smo prekinuli. Potrebno je da se neke stvari poklope, da se stvori neka energija između nas, da bi sve to krenulo. Koki je možda u pravu kad kaže da ni naš poslednji album nije islušan kako treba, da bi počeli da radimo novi.

  • To je i meni rekao kada sam radio intervju s njim.

Pa da, to je njegova filozofija. Što se mene tiče uvek kada imamo probe ja iz srca poželim da radimo nešto novo. Znaš kako izgleda naša proba? Ako ti kažem da uopšte ne probamo, u smislu neke klasične probe (smeh), možda ne bi verovao. Krenemo da sviramo prvu stvar i Koki kaže - pa ovu znamo. Drugu, opet isto - i ovu znamo. I onda krenemo da improvizujemo a tada izlazi puno zanimljivih stvari, možda je stvarno šteta što sve to ostaje na tom nivou.

Dimitar Božikov Foto: Tatjana Rantasha
  • 2019. godine objavio si svoj drugi album "Let's Go Fishing", na kome je deset kompozicija. Meni je tu zanimljiv i naslov koji asocira na jednu tvoju drugu strast, koliko znam ti si strastven ribolovac, ali verujem da tu ima još nekakve simbolike?

Taj naslov je stavljen u jednom drugom kontekstu. Pošto si pratio moj prvi album video si tu naslove poput "Pink Glasses", koji se odnose na to da ne treba uopšte da gledamo takve programe, jasno ja na šta ovde mislim, već da teramo po svome. "Let's Go Fishing" je ista ta poruka, znači da se ne bavimo politikom, da se ne bavimo današnjicom ovakva kakva je, već da stvaramo nešto svoje. Ja svakako jesam strastveni pecaroš, ali ne odnosi se samo na to, već otprilike znači da treba negde da odemo, sklonimo se i batalimo ovaj svet koji nas okružuje, idemo da uživamo.

  • Na albumu je gostovao tvoj sin Georgi Božikov.

Da, on je bubnjar i to odličan. Na promociji albuma je Đole Maksimovski svirao bas, a Petar Pepi Lukić klavijature. Super smo kvartet, kada bih mogao da ga sačuvam, bilo bi dobro. Tu je takođe bio i Diran Tavitijan, Garov sin, Mihail Parušev...

  • Miljan Gvozdić je svirao Hammond orgulje.

Mi smo prijatelji sa njim i on nas u Mitrovici uvek rado dočeka.

  • Dok sam slušao ove albume, uvek negde u tvom sviranju čujem odjeke Džefa Beka. Da li je imalo još gitarista koji su na tebe izvršili uticaj?

On je svakako izvršio najveći uticaj na mene, mada sam "skidao" i Lari Karltona i to iz onog perioda kada je počinjao, a takođe sam puno svirao i Geri Mura, ali ovaj stil koji imam definisao je Džef Bek i mislim da je to dobro. Naravno, ja ne sviram kao Bek, ali ima njegove prisutnosti u mom sviranju, u smislu principa shvatanja muzike, odnosno određenog prilaza gitari. Vežbam ja i repertoar Alana Holdsvorta, ali ne mogu samo tako da se posmatraju stvari, muzika je jedna prefinjena oblast i puno toga treba da se poklopi da bi se osećao kao gitarista, da bi bio OK muzičar, da bi mogao da daš ono što je potrebno i da uspeo da napraviš taj potrebni balans. Nažalost, mi instrumentalisti nismo vokalni interpretatori, malo nam je teže, ali nekada ćemo u životu ipak postići ono što želimo. Ako ta priznanja ne stignu za našeg života, možda će stići posle naše smrti. Leb i sol su primer da instrumentalna muzika ipak može da postigne veliki uspeh na ovim prostorima.

  • Imali su i oni uvek vokalne kompozicije na svojim albumima. Instrumentalna muzika nažalost nikada nije zaživela na ovim prostorima onako kako bi to zaista trebalo.

Da, uvek je i kod njih bila prisutna poneka vokalna pesma, ipak mnogo više kompozicija su bili instrumentali. Ali u pravu si, ovde svakako jesu potrebne vokalne kompozicije da bi se mogla dostići neka veća popularnost. Sam Roben Ford je dugo godina svirao instrumentale, pa je na kraju počeo da peva bluz.

  • Šta trenutno radiš, imaš li možda u planu promociju albuma?

Sve se to zakomplikovalo zbog korone, tako se desilo, neću sada da se vraćam nazad i da guram nešto što je već prošlo, idem dalje. Spremam novi album, na kome ću uključiti i vokale. Voleo bih i da nešto novo napravimo sa Leb i sol ako to žele i ako imaju volje, a ako i ne bude tako drago mi je što sviram sa njima i gostujem po prostorima bivše Jugoslavije. To je zaista pravo zadovoljstvo jer svugde nas dočekuju raširenih ruku, bez obzira što tu nisu Garo i Vlatko. Koki i Bodan su stvarno strašni muzičari i bilo ko da svira sa njima može dobiti samo veliki, ogroman plus. I ja sam dobio plus od njih, iako nemam muzičke naobrazbe, ali sam zahvaljujući njima stekao odlično iskustvo.

(Telegraf.rs)

Video: Obišli smo perone stare autobuske stanice u Beogradu

Podelite vest:

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

Telegraf.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Komentari

Da li želite da dobijate obaveštenja o najnovijim vestima?

Možda kasnije
DA