Koliko puta se dogodilo da neka slučajnost odredi nastanak pesama. Koliko puta su o nekom delu izvođači razmišljali tek kao o nužnoj "popuni prostora" i u tu svrhu, takvim kompozicijama dodeljivali B strane singlova ili poslednje mesto na LP-iju.
Ali nisu se uvek poklapala mišljenja izvođača i publike.
Često oni "tipovani" hitovi nisu ni približno dobacili do planova i želja njihovih autora i izvođača. Ali se zato događalo da pesme za "popunu prostora" ostanu zauvek prisutne u srcima slušalaca.
Te 1975. godine Jadranka Stojaković je na festivalu "Vaš šlager sezone" izvodila svoju kompoziciju "Nova nada". Tekst je napisao Duško Trifunović, a aranžman Ranko Rihtman. Šta reći? Valjda je sve odmah jasno. I više nego ozbiljna i respektabilna imena.
Elem, kako je tih godina bivalo, izvođenje određene kompozicije na nekom od ondašnjih festivala nosilo je i priliku da se ona blagovremeno i što je pre moguće objavi i na singl ploči. Tako je trebalo da bude i ovaj put, ali uz jedan mali problem. Za B stranu ploče Jadranka nije imala spremljenu kompoziciju. Slučaj je udesio da jednog popodneva, vraćajući se ka svom domu, Jaca susretne sarajevskog pesnika Valerijana Žuju, i njegovog kuma, muzičara Žarka Šipku. U razgovoru koji je usledio Jadranka im se požalila da joj za snimanje koje je zakazano već sledećeg dana, nedostaje kompozicija za B stranu ploče. Na to je Žarko kao iz topa odgovorio da ima pesmu koja bi joj odgovarala i da će je sutra i dobiti. Uz takav dogovor su se i rastali.
Malo kasnije, u Žarkovom domu, Žujo je shvatio da je upravo on u problemu. Njegov kum je istina, imao dopadljivu melodiju, ali od teksta ni jednu jedinu reč. I hteo ne hteo, morao je prionuti na posao. Uz silne kafe i "maligane" tekst je do jutra bio završen. Taj prvi, najjednostavniji, ali i daleko najlepši aranžman uradio je maestro Bodo Kovačević, a on je takođe na snimku i svirao akustičnu gitaru. I tako se kompozicija "Sve smo mogli mi" našla na B strani tog Jadrankinog singla, a odatle - pravac u istoriju.
U istoriju fatalnih i kobnih ljubavi, u istoriju druženja uz gitaru, u istoriju najlepših jugoslovenskih balada svih vremena. I u sećanja onih koji su drugačije vrednovali svet. Onih, koji su možda mnogo toga mogli, ali nisu umeli. Ili ipak nisu hteli.
Žarko Šipka je poginuo još prvih dana rata u Bosni, 1992. godine. Bodo Kovačević je preminuo u Sarajevu, aprila meseca 2004. Jadranka Stojaković je nakon duge i teške bolesti preminula u Banja Luci, maja meseca 2016. godine. Valerijan Žujo od 1996. godine deluje kao profesionalni pisac.
(Telegraf.rs)
Video: Novosađanka menjala grad za prostranstva Durmitora, sa konjem Bambijem krstari nestvarnim predelima
Telegraf.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.
Ceca
Velika imena. Veliki umetnici ❤️
Podelite komentar