Ovo delo traži "višak pažnje", a o njemu ćete dugo promišljati: Promovisan roman "Naši ljudi" Zagorke Aleksić

U Kulturnom centru "Čukarica" večeras je u prepunoj sali promovisan roman Zagorke Aleksić "Naši ljudi".

O ovom delu govorili su, osim autorke i Enes Halilović, Mileta Aćimović Ivkov i Marina Jakovljević.

Preporučujemo

Moderator razgovora bila je Marina Jakovljević, koja je već u svom uvodu zainteresovala publiku rečima da će svako posle pročitanog dela još dugo o njemu razmišljati i u kome će se prepoznati.

Knjiga opisuje život "običnog čoveka", doista "naših ljudi", ali čitavu jednu porodicu opisuje u različitim prostornim i vremenskim okvirima, pa i stil pisanja varira od epohe i mesta. Upravo to mešanje stilova i dijalekata, kao i različiti istorijski periodi u kojima porodica opstaje daje romanu posebnu dinamičnost.

Otkrićemo vam tri mesta za koja je porodica o kojoj se pripoveda sudbinski vezana: Vranje. Karaburma i Vodice.

"Dva lika, muški i ženski, nose ovaj roman i to je jedna generacija na prekretnici", istakla je autorka Zagorka Aleksić.

Neobičan je kontrast između "običnih ljudi" i ozbiljnih istorijskih prilika koje nisu mogle da ne dotičnu njihove odnose.

"Junaci ovog romana nisu izuzetni ljudi. Svaka izuzetnost je vrlo slučajna, kratkotrajna i prolazna. Oni tavore u jednoj osrednjosti koja je za njih komotna. Zapitamo se da li je težnja ka 'zlatnoj sredini' nešto čemu treba stremiti ili je poslednje utočište mediokriteta", kazala je autorka.

Milena Stošić, psihološkinja i borkinja za ljudska prava istakla je, međutim, ulogu žene u kontekstu patrijarhalnog društva. Žena u romanu nije boginja.

"Te žene su i domaćice, i ljubavnice, i gospođe, i posluga, i majke, i nemajke", ističe.

U svom snalaženju u patrijarhalnim stegama ove žene, iako nisu feministikinje, jesu oslonjene jedna na drugu kroz sestrinstvo i podršku, pa tako i inspirišu na tu vrstu borbe.

Na ulogu žene u romanu skrenuo je pažnju i urednik izdanja, književnik Enes Haliliović.

"Jagnje i dete, noć ih vraća kući majci", citirao je Halilović stihove dva i po milenijuma stare koje je napisala jedna žena, Sapfa, retka pripadnica ženskog roda među antičkim piscima i misliocima.

"Ženskost ove knjige me je potakla", kazao je.

On je istakao i da je u ovom delu na neki način sažeto tri romana.

Pa ipak, dodaje: "Ovo je knjiga preciznog jezika, stila i rečenice, koja vrlo često koristi filmski postupak da jasno prikazuje slike koje se ne vide. Naracija ide iz vremena u vreme, ali se ona jasno saopštava", kazao je Halilović.

Da će vam, za ovaj roman ipak trebati mnogo pažnje, ali da je on i "idealna lektira za tople letnje dane", zaključio je i književni kritičar Mileta Aćimović Ivkov.

"Na kraju romana, za strpljivog čitaoca koji bude imao dosta mentalne snage i koncentracije, narativne misli će se spojiti u jednu tačku", kazao je.

Roman je objašnjava, istorijski i porodični, a u njemu vidi i iskazivanje "potrebe za pretrajavanjem".

"Najviši vid inteligencije je socijalna inteligencija, da se u konkretnoj situaciji snađete", govorio je.

Potrudite se da pronađete "višak pažnje" koji, kako je podvukao Aćimović Ivkov, iziskuje ovo delo.

(Telegraf.rs)