Vesna Parun je isključena iz gradiva u gimnazijama: Bolni stihovi iz njene pesme lede krv u žilama

Vesna Parun / Printskrin: Youtube/Mala Vracka

"Ti koja imaš nevinije ruke", pesma Vesne Parun, pored mnoštva drugih dela književnosti, takođe je izbačena iz školskog programa Srbije.

Preporučujemo

Novi školski plan četvrtog razreda isključuje "Kalenić" Vaska Pope, "Vreme smrti" Dobrice Ćosića, dela Ćopića, Isakovića, Bećkovića, Ranka Marinkovića i Vesne Parun. Osim "Proljeća Ivana Galeba", u izborni deo programa su premeštena u izborni deo programa su i dela "Lelejska gora" i "Upotreba čoveka".

Vesna Parun je bila pesnikinja, dečji i dramski pisac. Rođena u Zlarinu u Hrvatskoj, studije je pohađala na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Zbog bolesti i nesrećne ljubavi nije diplomirala, ali je za života objavila preko 70 knjiga poezije i 4 drame. Pesme je objavljivala i u listovima i časopisima, a prevodila je i dela Rilkea, Hajnea, Getea.

Pred kraj života se bavila i politikom, učlanivši se u Demokratsku stranku žena. Bila je jedina žena u Hrvatskoj koja se izdržavala isključivo od književnosti. Preminula je u Stubičkim Toplicama 2010. godine.

Ti koja imaš nevinije ruke - Vesna Parun

Ti koja imaš ruke nevinije od mojih

i koja si mudra kao bezbrižnost.

Ti koja umiješ s njegova čela čitati

bolje od mene njegovu samoću,

i koja otklanjaš spore sjenke

kolebanja s njegova lica

kao što proljetni vjetar otklanja

sjene oblaka koje plove nad brijegom.

-

Ako tvoj zagrljaj hrabri srce

i tvoja bedra zaustavljaju bol,

ako je tvoje ime počinak

njegovim mislima, i tvoje grlo

hladovina njegovu ležaju,

i noć tvojega glasa voćnjak

još nedodirnut olujama.

-

Onda ostani pokraj njega

i budi pobožnija od sviju

koje su ga ljubile prije tebe.

Boj se jeka što se približuju

nedužnim posteljama ljubavi.

I blaga budi njegovu snu

pod nevidljivom planinom

na rubu mora koje huči.

-

Šeći njegovim žalom. Neka te susreću

ožalošćene pliskavice.

Tumaraj njegovom šumom. Prijazni gušteri

neće ti učiniti zla.

I žedne zmije koje ja ukrotih

pred tobom biti će ponizne.

-

Neka ti pjevaju ptice koje ja ogrijah

u noćima oštrih mrazova.

Neka te miluje dječak kojega zaštitih

od uhoda na pustom drumu.

Neka ti miriše cvijeće koje ja zalivah

svojim suzama.

-

Ja ne dočekah naljepše doba

njegove muškosti. Njegovu plodnost

ne primih u svoja njedra

koja su pustošili pogledi

goniča stoke na sajmovima

i pohlepnih razbojnika.

-

Ja neću nikad voditi za ruku

njegovu djecu. I priče

koje za njih davno pripremih

možda ću ispričati plačući

malim ubogim medvjedima

ostavljenim u crnoj šumi.

-

Ti koja imaš ruke nevinije od mojih,

budi blaga njegovu snu

koji je ostao bezazlen.

Ali mi dopusti da vidim

njegovo lice, dok na njega budu

silazile nepoznate godine.

I reci mi katkad nešto o njemu,

da ne moram pitati strance

koji mi se čude, i susjede

koji žale moju strpljivost.

-

Ti koja imaš ruke nevinije od mojih,

ostani kraj njegova uzglavlja

i budi blaga njegovu snu.

(Telegraf.rs)