"Stidljivi šapat u blaženoj tami i reči iz kojih proleće miriše": Za kim čeznete ovog jutra?

Dok se ovog jutra posvećujete svojim poslovima, ispitima, obavezama... znate li kome ćete dati ono najlepše svoje kada se vratite kući? Za koga, za šta ćete sačuvati delić snage i osmeh, sitnice koje se, kada se ulože u ljubav, višestruko isplate?

Vesna Parun, hrvatska pesnikinja, tu želju da se drugom da naziva čežnja. Za nju čežnja nije bolni nedostatak, rupa koju produbljuje nemanje, već zamisao trena u kom za nekog drugog izdvojite ono najbolje od sebe, čak i kada je telo umorno, a duša prosta, ljudska... nekada jadna.

Preporučujemo

Čežnja ne mora da bude muka, već i iščekivanje momenta u kome je ceo svet postao lepši, draži i viši, a planeta ostala sa druge strane vrata.

Čežnja

Danas ću ti dati, kada veče padne,

u svjetlosti skromnoj kandila i svijeća,

u čistoti duše moje, nekad jadne,

čitavu bujicu proljetnog cvijeća...

U sobi će biti sumrak, blag k'o tvoje

srce, sumrak stvoren da se dugo sanja.

Na oknima svijetlim zablještat će boje,

u taj svježi trenut prvog saznanja...

Sve će biti ljepše, sve draže i više,

noć koja se spušta, svijet što mirno spava,

dugo, mrtvo polje na kome miriše

kržljava i rijetka na busenju trava...

I tako kraj cvijeća ostat ćemo sami...

Proliće se tada, kao bujne kiše,

stidljivi šapat u blaženoj tami,

i riječi iz kojih proljeće miriše...

VIDEO: Ljiljana je kranista, Dragan zavarivač, a njihova ljubav topi i najčvršće metale

(Telegraf.rs)