Rediteljka Una Gunjak predstavila je svoj film "Ekskurzija" na 29. Festivalu autorskog filma

Rediteljka Una Gunjak danas je predstavila svoj film “Ekskurzija”, koji će biti prikazan večeras (21.00h) u Mts Dvorani u selekciji Takmičlarskog programa 28. Festivala autorskog filma.

Osim večeras, “Ekskurzija” će biti prikazana i sutra uveče (17.00h)u Domu omladine Beograda i u petak, 1. decembra ponovo u Mts Dvorani (14.30h).

Preporučujemo

U razgovoru je učestvovala i njena koleginica rediteljka Valentina Maurel, rodom sa Kosta Rike (egzotična država u Centralnoj Americi), koja je ove godine u ulozi članice žirija Takmičarskog programa. Maurel je prošle godine na 28. FAF-u predstavila svoj igrani film "Sanjam električne snove" (I Have Electric Dreams, 2022).

Koprodukciju filma "Ekskurzija" čine - Bosna i Hercegovina, Hrvatska, Srbija, Francuska, Norveška.

Tinejdžerka iz Sarajeva tokom igre „istina ili izazov“ tvrdi da je imala prve seksualne odnose. Upletena u sopstvene laži, ona izmišlja trudnoću i izaziva kontroverzne događaje koji izmiču kontroli.

Tako bi ukratko mogao da se prepriča osnovni zaplet ovog filma u kome igraju - Asja Zara Lagumdžija, Nađa Spaho, Maja Izetbegović, Mediha Musliović, Izudin Bajrović.

"Svet omladine prvenstveno i svet odraslih je ovde tema koja me je zanimala. Nisam se toliko stavljala u kontekst Jugoslavije i tog miljea bivše zemlje, niti kinematografije koja je cvetala u tom periodu. Ovde je više kontekst ostvarenja i tema koji se tiču Bosne i Hercegovine, mada je priča istinita, samim tim može biti univerzalna", naglasila je Una Gunjak, koja je sve vreme komunicirala isključivo na engleskom jeziku sa Mašom Seničić i Milicom Joksimović ispred FAF-a.

Medjunarodna ekipa je bila uključena u snimanje filma "Ekskurzija", od snimatelja Matijasa Pilca, preko montažera Klemenca Diarda, kompozitora muzike Draška Adžića, majstora zvuka Igora Čama, do producenata (Amra Bakšić Čamo, Adis Đapo).

Una Gunjak je otkrila da se mora imati na umu da su deca - devojčica i dečak u filmu naturščici, i da su u vreme snimanja imali 15 i 16 godina, kao referenca na prave osobe iz života, jer je reč o istinitim događajima.

"Želela sam da predstavim stvarnost na filmu, da likovi budu što više životni, stvarni, uverljivi, dvodimenzionalni. A oni su ipak samo deca, nisu profesionalni glumci", naglasila je autorka Gunjak koja potpisuje i scenario "Ekskurzije".

Rediteljka Una Gunjak za sobom ima realizovane projekte - “Lebanon Factory” (2017), “Salamat from Germany” (2017), “On (Dis)Covering” (2016, kratki), “The Chicken” (2014, kratki).

Ona je govorila i o tome da se dešava da sami dečaci ispoljavaju jedan vid agresije i nasilja tokom odrastanja jer žele da se dokazuju, budu muškarčine, ističu svoju muškost ili maskulinitet, da izraze svoj identitet kroz ponašanje sa drugima, što je njoj u ovom filmu bilo u drugom planu

Zanimljivost je da postoji i predstava "Kao sve slobodne devojke" prema drami Tanje Šljivar, u režiji bosanske umetnice Selme Spahić, koja se od nedavno igra na repertoaru pozorišta Atelje 212, a koja obrađuje identičnu temu.

Gunjak kaže da svakako zna za taj pozorišni komad, koji pripoveda istinitu priču o nekoliko devojčica od svega 13 godina, navodno sve redom su zatrudnele na ekskurziji u Bosni. Pokušavaju svi, od nastavnika do roditelja da otkriju kako je uopšte to moglo da se dogodi.

Filmska režiserka je istakla da nije znala da se paralelno sa snimanjem njenog filma uveliko radi predstava o identičnom događaju, a od ranije dobro poznaje pozorišnu rediteljku Selmu Spahić, mada sa njom nije tada govorila o tom projektu.

Na razgovoru je spomenuta i sličnost sa veoma kontroverznim niskobudžetnim srpskim filmom "Klip" (2011) Maje Miloš, o slobodnim seksualnim odnosima srednjoškolaca, što je bila prva uloga istaknute glumice Isidore Simijonović (serije "Vreme zla", "Ubice mog oca", "Azbuka našeg života", "Komšije", "Jutro će promeniti sve", "Porodica", filmovi "Dobra žena", "Atomski zdesna", "Pored tebe", "Da li ste videli ovu ženu?").

Rediteljka Valentina Maurel govorila je, kao i prošle godine o svom filmu "Sanjao sam električne snove" i napomenula da ju je oduvek privlačila tematika omladine, tinejdžera, da oslikava njihov svet i univerzum.

Tako je kao sasvim mlada izučavala književnost i romane Alberta Moravije (čuvena erotska proza kao "Rimljanka", ili "Dve žene", "Konformista") i Džeroma Dejvida Selindžera (generacijski trijumf, remek delo "Lovac u žitu", 1951).

Takodje, bila je nadahnuta i filmovima kao što je čuvena američka melodrama "Sjaj u travi" (Splendor in the Grass, 1961) kultnog reditelja Elije Kazana ("Tramvaj zvani želja", "Na dokovima Njujorka", "Istočno od raja", "Viva Zapata!", "Džentlmenski sporazum").

Volela je da čita dela navedenih pisaca i da gleda spomenute filmove i da tako gradi teme za svoje filmove posvećene dobu adolescencije, da stvara priče o mladima i njihovim problemima.

U svojim scenarijima kaže da nije želela previše da ima likove koje će da psihološki oblikuje, već da ih pusti da budu prirodni, gotovo dokumentarni, što se videlo u dugometažnom projektu "Sanjam električne snove" ili kratkom igranom filmu "Pol je ovde" (2016), laureata prve nagrade žirija "Cinefondation" na Kanskom festivalu.

U svom opusu je realizovala i druge kratkometražne igrane filmove - "Les Prenoms" (2013), "Savršen hotel" (2015) i "Lucia en el Limbo" (Nedelja kritike u Kanu, 2019).

(Telegraf.rs/Tanjug/Ivan Makragić)