"Težak život lake žene": Ovako je hrvatski medij 1992. godine u nastavcima pisao o Miri Furlan

"Mira Furlan - Težak život lake žene". Ovaj naslov nosi prvi od tri teksta u nizu. Reč je o feljtonu hrvatskog nedeljnika Globus, kojim je stavljen pečat na odvratnu hajku što je protiv velike jugoslovenske glumice Mire Furlan, preminule prošle sedmice, vođena koncem 1991. godine, piše zagrebački medij Lupiga.

Njen greh bila je uloga koju je prihvatila da odigra na pozorišnim daskama u Beogradu, na Beogradskom internacionalnom pozorišnom festivalu. Zbog te uloge i zbog činjenice da nije želela da prihvati svet kakav su početkom devedesetih nudili gospodari rata, svet u kojem je podela na "naše" i "njihove" savršeno jasna i definitivna, Mira Furlan u Zagrebu je obeležena kao "izdajnica". U matičnom Hrvatskom narodnom kazalištu dobila je otkaz, koji je potpisao njen kolega Dragan Milivojević. Na njenu adresu, kako je sama pisala, dobila je "neshvatljiv broj neopisivo odvratnih poruka svojih sugrađana". Dobila je i etiketu izroda i ostala je bez stana u Petrovoj ulici, koji joj je baka ostavila u nasledstvo.

Miri Furlan nije ostalo ništa drugo nego da ode u izgnanstvo, u Sjedinjene Američke Države, ali žurnalistički hrvatski asovi ni tada je nisu ostavili na miru. Feljton nedeljnika Globus, u kojem su joj njegov autor i nadređeni urednik pedantno "izvadili utrobu", objavljivan je između 31. januara i 14. februara 1992. godine. U to je vreme Mira Furlan sa suprugom, rediteljem Goranom Gajićem, već bila u SAD. Tekst je nepotpisan, tačnije potpisao ga je "Globusov investigativni tim", a svoj glodurski potpis na njega je stavio Denis Kuljiš, kojega su u avgustu 2019. godine brojni hrvatski novinari i novinarke u legendu ispratili ganutljivim oproštajnim napisima, gde je spomenuti figurirao kao najveći hrvatski novinar otkad je hrvatskoga novinarstva. Globusov feljton o Miri Furlan, što će se kasnije saznati, pisao je novinar Rene Bakalović. Lupiga se potrudila i pronašla sva tri nastavka ovog sramotnog, mizoginog i huškačkog feljtona.

U podnaslovu teksta "Težak život lake žene" urednik je naveo:

- Nakon ogorčenja hrvatske javnosti zbog nastupa Mire Furlan u beogradskim kazalištima, zagrebačka glumica pobjegla je u New York i odlučila napustiti glumu.

Tekst je opremljen s dve fotografije iz gimnazijskih dana Mire Furlan i jednom fotografijom iz filma "Horvatov izbor" Eduarda Galića, na kojoj vidimo obnaženu Miru Furlan kako se kupa u kadi. "Globusov investigativni tim" iza kojeg se krio spomenuti Bakalović u uvodu teksta će otkriti:

- Za nedavnog boravka u Sjedinjenim Državama, naš je urednik pokušao stupiti u vezu sa zagrebačkom glumicom Mirom Furlan, koja odnedavno živi na zapadnom Manhattanu u New Yorku. Nije dopro dalje od telefonskog razgovora s beogradskim režiserom (Zagrepčaninom porijeklom) Goranom Gajićem, Mirinim suprugom. Od intervjua nije bilo ništa, jer je Gajić revoltiran pisanjem hrvatskog tiska o njegovoj supruzi. Osobito ga je teško pogodilo pisanje Globusa, kaže, jer u njemu rade mnogi njegovi bivši prijatelji. 'Uništili ste mi život', kaže Gajić, iako se u brojnim osvrtima na ponašanje Mire Furlan, koji su se u posljednje vrijeme pojavili u hrvatskim medijima, njega uopće ne spominje.

Ovaj bezosjećajni cinizam, čuđenje što suprug Mire Furlan tvrdi da su mu Globus i slični uništili život, iako se njega uopšte ne spominje, nije ništa u odnosu na ono što sledi u nastavku teksta. Uz blagoslov i na podsticaj svojih urednika, Rene Bakalović doslovno je Miri Furlan pobrojao sve ljubavne partnere, igrao se psihijatra ocenjujući njeno psihičko zdravlje, navodio njene navodne pokušaje samoubistva, čitaoce upozoravao na njenu navodnu "zluradost prema Zagrebu" i išao sve dotle da opisuje kako je na majčinoj sahrani doživela navodni nervni slom. U prvom tekstu feljtona Globus je čitaocima isporučio detalje o srednjoškolskim ljubavima Mire Furlan, opisao kako je plakala kad se u četvrtom razredu gimnazije raspala jedna njena ljubavna veza.

- Nekako u to vrijeme Mira je doživjela i prvo glumačko iskustvo. Ambiciozni gimnazijski lektor David Jolly pripremio je sa svojim učenicima kontroverznu suvremenu englesku dramu 'Live like Pigs' ('Živjeti poput svinja'). U izazovnom komadu Mira Furlan dobila je najprovokativniju ulogu: glumila je mladu prostitutku. Kao da je usud odmah ostavio pečat... - napisao je Bakalović, dodajući da su joj "često nudili uloge slobodnih žena" te da je "javnost nerijetko zbog takvih njezinih uloga bila podijeljena". Tekst pod naslovom "Težak život lake žene" autor Bakalović završava opisom sahrane glumičine majke te piše:

- Na sprovodu je doživjela živčani slom, odbivši od sebe poznate koji su joj željeli izraziti sućut.

Iza poslednje degutantnosti u prvom tekstu feljtona stoji zlokobna i preteća najava: "nastavit će se..."

Dakako, nastavilo se već u sledećem broju Globusa, onom od 7. februara 1992. godine. Naslov teksta: "Nespremna za životnu ulogu". U podnaslovu stoji pitanje: "Zašto su samoubilačka raspoloženja dolazila neposredno nakon najvećih priznanja ili ostvarenja ljubavnih veza kojima je toliko težila?" U uvodu autor navodi da je majka Mire Furlan bila Jevrejka.

- Priča se da je dobar dio rata ustrašena provela u ormaru - navodi autor teksta Bakalović te postavlja pitanje o Miri Furlan:

- Treba li tu možda tražiti korijene njene česte zluradosti prema Zagrebu?

U tekstu se današnji "gastronomad" ponovo bavi ljubavnim vezama velike glumice i ponovo se igra psihijatra.

- Mira Furlan svo je vrijeme pokušavala i u privatnom i u profesionalnom životu zadržati prostor za slobodne osobne odluke, no promatraču sa strane činilo se da se sloboda pretvara u kaos i da mlada glumica sve češće, pa i nesvjesno, želi da je se vode kroz život. Njene profesionalne veze s muškarcima vrlo su se često pretvarale u ljubavne... - navodi autor Rene Bakalović u ovom delu Globusovog "investigativnog" feljtona.

Nadalje piše o izvorištima šizoidnosti i procenjuje kako glumica "nigdje nije bila doma". S ljubavnih veza i psihijatrijskih procena, Globusov istraživač baca se na storiju o "estetskom operativnom zahvatu" u Švajcarskoj, a potom prelazi na analizu glumičinih uloga, pri kojoj ne propušta da ukaže na "blagu obnaženost" u ulogama na početku, te na "vrlo eksplicitno erotizirane scene" u ulogama u nastavku njene glumačke karijere.

- Njena barokna građa privlačila je filmske redatelje, no činilo se da i sama građanskom svijetu želi pokazati da ne drži do njegova ćudoređa - zaključuje Globusov istraživač Bakalović. U međuvremenu, navodi, "začinju se njezine sve čvršće veze s Beogradom", a potom ponovo navodi imena njenih ljubavnih partnera, pa zaključuje da glumica teži "ljubavnom potvrđivanju i podređivanju".

- Druga strana ove šizofrene situacije - piše Bakalović - sastojala se u njezinim vrlo prisnim vezama sa zagrebačkim, a poslije i beogradskim feministkinjama.

- Te razapetosti na profesionalnoj i emotivnoj razini sve su se više pojačavale i na nacionalnom planu. Da bi se dokazala u jednoj sredini, uvijek bi razočarala drugu - zaključuje autor objašnjavajući čitaocima i čitateljkama motive glumičine "izdaje". Članak zaključuje rečenicom u kojoj navodi da je "nekoliko zagrebačkih psihijatara" glumicu uspevalo "izvući iz najvećih depresija" te ističe da "sretna i stabilna razdoblja u njezinom životu nikad nisu dugo trajala".

Sramotni, mizogini i huškački Globusov feljton zaključen je trećim tekstom, pod naslovom "Priča o dva grada". U podnaslovu stoji: "Da li je Glubusov feljton nekrolog glumici, ili povod za njezin trijumfalan povratak u Zagreb". U potpisu pod fotografiju Mire Furlan urednička ruka je zapisala: "Gotovo nitko nije znao iskoristiti njezinu istinsku fotogeničnost; prečesto je kamera bila niže od njezinih očiju." Kako je u prva dva teksta iscrpio svoje izvore i ispisao sve što je saznao i izmislio o njezinim ljubavnim vezama, psihičkim stanjima, tugama, radostima i zluradostima, autor Bakalović sad piše o glumičinom srećnom i mirnom životu u Beogradu, odnosno o tome kako su je, nakon brojnih primljenih nagrada, "počeli zaboravljati kao glumicu koja se rado svlači pred kamerama".

- No, upravo taj mir otkrivao je ljudima koji je bolje poznaju istinu o uzaludnoj karijeri i napuklinama koje je teško zakrpati. Razapeta između privatnog života, ljubavi i nastupanja na pozornicama u dva grada koji su se politički sve više udaljavali - Beograda i Zagreba (...), postala je žrtvom vlastite nedorečenosti i naivnosti - piše Bakalović. Potom dodaje da su joj "beogradske sjedeljke i druženja s umjetnicima ostavlja dojam da živi u demokratičnoj i superiornoj sredini, u kojoj se vlastito, drukčije, mišljenje može javno izricati".

- Zbunjena od sreće nije uviđala da glasno izricanje neslaganja s dnevnom politikom pred polupijanim glupanima ne znači istinsku slobodu, kao što ni tipičan zagrebački polušapat ne dokazuje nedemokratičnost i neslobodu - poučava u zadnjem članku feljtona Bakalović. "Velikodušno" glumici ostavlja prostora za uzmak, navodeći da "Mira još uvijek nije vjerovala da ljudi ginu, da je zlo na djelu i da simpatično društvo iz kuta, koje je još donedavno psovalo Miloševića, sad ustaje i urliče željno krvi".

- Nastupom na BITEF-u, za koji su je, istinu valja napisati, pridobili prijevarom, Mira je izazvala ogromno ogorčenje u rodnom gradu. U Beogradu su je uvjeravali kako svojim pismom u Biltenu, zalaganjem za mir i prosvjedom protiv bezumlja čini mnogo za ugrožene u Hrvatskoj. Njezino pismo i prosvjedi nisu ugledali svjetlo dana u javnosti, osim u uskim festivalskim krugovima, među koje je doteklo i oteklo kao trač. Predstave BITEF-a nisu započinjale istupima mirotvoraca pred zastorom, kako je bilo najavljeno. Možda prebrzo doletio je i otkaz iz matične kuće, s potpisom direktora v.d. Dragana Milivojevića, koji je bio uvjeren da je to samo privremeno - piše "dobrohotno" Bakalović, zavirujući u "truplo" iz kojeg je investigativnim metodama Globusovsko/Kuljiševskog žurnalizma netom "žrtvi izvadio utrobu".

Na koncu se vajka kako je Miru Furlan upropastio "nedostatak pravog i sposobnog menadžera", "nedostatak čovjeka koji bi uspio spriječiti da je se ne dočepa baš svaki kreten koji je uspio iskamčiti pare za film od fondova kulture"...

Godinama kasnije Rene Bakalović će reći da mu je mučno da se priseća tog članka, a Denis Kuljiš, pak, opisivaće ovaj sramotni feljton kao "sasvim obično i primjereno novinarsko štivo". Međutim, vreme je svedok: bio je to jedan od nenovinarskih i neljudskih članaka koji ljudima upropašćavaju živote. Bio je to nečuven napad na veliku glumicu, pljuvanje po ženi koju su ocenili kao vešticu samo zato što nije mogla da prihvati crno-bijele vizure nacionalizma i šovinizma koji je u to vreme ordinirao Hrvatskom i Srbijom, da bi se tu zadržao do dana današnjeg.

(Telegraf.rs)