
Sofi Tukker – šarena proslava života
Jedno od najvećih imena ovogodišnjeg Exita popelo se na Gorki list Glavnu binu u prajm terminu u subotu, da donese šareni zvuk koji su Sophie i Tucker pokupili širom sveta, upakovali ga u svoj neodoljivi proizvod zvani „jungle pop“ i obložili ga šarenom hartijom namirisanom svim egzotičnim mirisima ove planete. Ono što je posebno davalo razlog za zadovoljstvo jeste prisustvo mlade publike, a ponajviše mladih devojaka, koje su se očito identifikovale sa snažnom, veselom, inteligentnom i krhkom pevačicom i gitaristkinjom Sophie – ovo je jasan znak da je osnaživanje žena u životu i u muzici na pravom tragu ako ste fan Sofi Tukker.

Sofi Tukker su bili neverovatno srećni i raspoloženi i pre izlaska na Gorki List Glavnu binu, budući da su bili oduševljeni gradom, tvrđavom i samim festivalom – i to se videlo i u njihovom performansu. Sophie je živela, radila, studirala na mnogim mestima u svetu, i naučila je tečno da govori nekoliko jezika, osim maternjeg, engleskog, i to ovom „hipsteraju“ i nekoj vrsti „novog novog romantizma“ (ako pod „novim romantizmom“ smatramo Duran Duran i Spandau Ballet i ostalu ekipu sklonu da bude „lepa na raznim meridijanima“) govori jako mnogo. A i znamo šta će nas dočekati kada krenu.

A krenuli su snažno: hipnotičkom i repetitivnom pesmom na portugalskom: „Drinkee“ (brazilski sleng za „piće“, očigledna pozajmica iz engleskog) i – masa je podivljala od radosti. Nije teško preliti radost ako si radostan i imaš... pa, nazvaćemo to „inverznom empatijom“ – sposobnost, ne da osetiš kako se drugi osećaju, već da drugi počnu da se osećaju onako kako se ti osećaš. „Veselje lijte iz tela u telo, nek ova noć ni na jednu ne liči, a ja ću na flauti da zasviram veseo, na flauti – svojoj sopstvenoj kičmi!“ – pevao je nekad Majakovski, a meni su ovi stihovi odmah navrli kroz kičmenu moždinu u um, a obrnutim smerom su se kretali žmarci – niz kičmu.

Sophie je skakala po sceni, savršeno zategnuta u svoje prepoznatljive kostime i autfite, bivajući istovremeno seksi i nimalo vulgarna, a nasmejani džin plave farbane kose, nesuđeni kolega Nikole Jokića, stajao je u pozadini i davao podlogu matricama. Izgledalo je kao da je u pitanju jedna dugačka pesma, prelivale su se melodije; malo je ličilo na koncert pop-benda-dvojca, a malo na B2B DJ sesiju, ali kao što znamo, generaciji Z apsolutno ne smeta što neki intrument nije „živ“, što se nešto pretavara u didžejisanje, pa se opet pretvara u koncert. Fluidni pristup muzici je nešto što je započeto i pre 40 godina, a sada samo eksalira. Mnogi s kojima sam razgovarao nisu ni sigurni da li su glagoli „svirati“ i „puštati“ jedno te isto. Možda sada već i jeste isto – ne budimo dinosaurusi, znamo kako je ta ekipa prošla.

Sat vremena putovanja oko sveta, radosti, na Gorki List Glavnoj bini i ispred nje, furiozni prelazi, razigrana mladost, pametan pop. To su nam Sophie i Tucker dali u svojoj simbiotskoj inkarnaciji zvanoj Sofi Tukker. Kažu da im se toliko svideo Novi Sad da neće kući (šale se da traže neki posao u Novom Sadu). E pa, nećemo ni mi da vi idete kući. Sad smo 1:1. Eto to ste nam uradili, majstori zabave!
(Žikica Milošević)
Video: Ovo je snimak male Dunje minut pre nego što joj se izgubio trag
Telegraf.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.
Slušao je tamo
Realno najbolja bila, oduševila je sve prisutne...
Podelite komentar