12 najvažnijih renesansnih remek-dela

M. B.
M. B.    
Čitanje: oko 7 min.
  • 0

Renesansa je označila ponovni uspon klasičnih ideja i donela obnovljeni interes za onu umetnost koja nije bila isključivo religiozne (pa čak ni mitološke) prirode, iako je hrišćanstvo i dalje predstavljalo osnovu za većinu njenih najvećih „kulturnih proizvoda“.

Ovih dvanaest remek-dela epitomizuje renesansnu umetnost i atmosferu uopšteno govoreći, jer u sebi sadrže predstavu veštine, kreativnosti i inovacija koje karakterišu ovaj period evropske istorije.

12. Mikelanđelo, „Stvaranje Adama“

Ni jedno drugo delo nije se toliko snažno ukorenilo u pop kulturi kao Mikelanđelov grandiozni opus na tavanici Sikstinske kapele, na kojem je veliki majstor radio četiri godine.

Ova freska, koja prikazuje epizodu iz biblijske Knjige postanja, ilustruje stvaranje Čoveka: dodirivanje prstiju Boga i Adama (koje neminovno sledi iako mi posmatramo trenutak pre, zbog čega Adam i leži tako opušteno na zemlji) označava prenos Stvoriteljeve iskre života.

Mikelanđelo je bio jedan od prvih koji su se osmelili da naslikaju Oca u fizičkom obliku, da ga prikažu kao starog mudraca.

11. Sandro Botičeli, „Rođenje Venere“

Rođenje Venere, Sandro Botičeli, Istorija umetnosti, Slikarstvo „Rođenje Venere”, Sandro Botičeli, oko 1485. Foto: Wikipedia/Google Art Project

Jedan od najpoznatijih prikaza Venere, popularna zbog njene neosporne lepote i zbog rafinirane kompozicije slike, za koju istoričari umetnosti veruju da ju je naručila osoba iz kuće Mediči, iako je naručilac nikada nije uspešno identifikovan.

Ova rimska boginja ostaje vrlo kontroverzna figura u teoriji i kritici umetnosti. Tokom dugog niza vekova, postala je ideal ženstvenosti, konvencionalno atraktivna, bela, uvek u skladu s modom svog doba.

Ali mitolozi ukazuju da njena geneza s tim nema veze: Venera je rođena tako što je Kron odsekao testise svog oca Urana, i bacio ih u more, koje su oni oplodili: Venera se rodila iz školjke.

Ovidije opisuje taj događaj, a Botičeli slika po tom opisu, izostavljajući grozne detalje, pa vidimo samo Veneru koja pokriva svoje telo dugom kovrdžavom kosom, ploveći na ogromnoj školjki.

10. Hans Holbajn Mlađi, „Ambasadori“

ambasadori, slika „Ambasadori“, Hans Holbajn Mlađi, 1533. Foto: Wikimedia Commons / Google Arts & Culture

Još jedan renesansni umetnik koji je voleo da se igra perspektivom bio je Hans Holbajn Mlađi. Postoji mnogo skrivenih simbola u ovoj slici, ali najistaknutiji je nesumnjivo uvećana i izvitoporene lobanja koja se prostire donjim prednjim delom slike.

Posmatrajući je, može se okvirno razaznati kontura, ali tek kada posmatrač pomeri pogled na levo, postaje jasna o čemu se radi. Na ovaj način, Holbajn hvata suštinu smrtnosti, sa smrću kao stalnim, ali nepredvidivim aspektom ljudskog života.

Prelepe figure dvojice muškaraca izgledaju kao obični ukrasi ogromne zbirke alegorijskih i simboličkih detalja.

9. Benvenuto Čelini, „Persej sa glavom Meduze“

Grad Firenca, Persej, Benvenuto Čelini, Persej sa glavom Meduze „Persej sa glavom Meduze“, Benvenuto Čelini, 1545—1554. Foto: Marko Jovanović

Čelinijeva statua Perseja, koji drži odsečenu glavu monstruozne Meduze, bila je smeštena na jednom od najcentralnijih trgova Firence, i sem što je vizuelno zapanjujuća, ima nekoliko interesantnih osobina.

Na primer, nastala je iz jednog komada bronzane, a ne iz više delova kao što je to bio slučaj sa većinom bronzanih skulptura tog doba., Drugo, sama osnova je deo skulpture, budući da figura heroja stoji na ubijenom telu čudovišta.

Konačno, Čelinijev lični odraz se može videti na pozadini Persejevog šlema, a to, kao i u slikarstvu Jana van Ajka, podstiče posmatrača da razmišlja o ulozi umetnika u procesu stvaranju. To takođe predstavlja i odraz samog mita: Persej tuče Gorgonu gledajući je u odrazu svog štita.

8. Donatelo, „David“ (u bronzi)

David, Donatelo, Renesansa „David“ (u bronzi), Donatelo, c. 1440-e. Foto: Patrick A. Rodgers/Flickr/Wikipedia

Donatelo je stvorio prvu slobodnostojeću mušku skulpturu u prirodnoj veličini još od antike — bio je to njegov „David“, ali ne onaj poznatiji nego onaj nepoznatiji, koji je izradio u mramoru.

Ovaj o kojem govorimo jer bronzani i predstavlja paradigmatično remek-delo italijanske renesanse. Tu vidimo polugolog muškarca, kako stoji ranjiv ali trijumfalan, hvatajući duh biblijske priče ali takođe i aludirajući na senzualnost, koja se postepeno vraćala u umetnost.

7. Đovani Lorenco Bernini, „Apolon i Dafne“

Izrezbarena iz jednog bloka mermera, ova skulptura hvata čitav pokret i magiju originalnog mita, dokazujući tehničku veštinu, klasičnu inspiraciju i umetničku inventivnost svog autora.

Rimski bog Apolon, ispunjen strašću, pokušava da uhvati nimfu Dafne, ali u poslednjem trenutku ona se čudesno pretvara u lovorovo drvo. Bernini hvata trenutak tokom transformacije. Kontrast između sredstva i subjekta je jasan.

Nastala na granici renesanse i baroka, tako da možda čak i više pripada baroku nego renesansi, oblikovana je iz tvrdog, nepopustljivog kamena, ali je ipak fluidna i dinamična. Pokret i mekoća su izraženi njegovom rukom na njenom struku, granama prstiju koji se pretvaraju u listove, vetrom razvučenom haljinom koja jedva pokriva stidne delove.

6. Jan van Ajk, „Supružnici Arnolfini“

Portret Arnolfinijevih, Jan van Ajk „Supružnici Arnolfini“, Jan van Ajk, 1434. Foto: Wikimedia Commons / Gennadii Saus i Segura

Ovaj flamanski majstor nalazio se u prvom redu rane renesanse na severu, a ovo je njegovo najpoznatije delo, „Arnolfini brak“, koje predstavlja primer složenosti, koja je počela da karakteriše evropsku umetnost.

Kako je bogatstvo postajalo sve veće, naročito među trgovačkom klasom, portreti su postali važan statusni simbol, i korišćeni su da bi prikazali imućnost.

Ovde vidimo prefinjeni luster, luksuzni krevet, čak i malog psa — sve to ističu bogatstvo ovog bračnog para (muškarac je verovatno Đovani di Nikolao Arnolfini, a nalaze se u njihovoj rezidenciji u flamanskom Brižu).

Najinteresantniji je njihov odraz u ogledalu u pozadini, u kojem se vide i dve osobe u dovratku. Ko bi to mogao biti? Jedna je možda slikar, a druga? Ko god bio, ovim se sugeriše nova uloga umetnika i publike kao učesnika u sceni. Remek-dela poput ovog postavila su temelj novoj ulozi umetnosti u Evropi.

5. Rafaelo, „Atinska škola“

Rafaelo, Atinska škola, Istorija umetnosti, Italijanska umetnost, Slikarstvo „Atinska škola”, Rafaelo, 1509—1511. Autor: Rafaelo Santi

Jedino Rafaelovo delo na ovom spisku, ali očito ne jedino koje se nalazi u Rimu, prikazuje velike mislioce antičkog sveta, od geografa do matematičara, filozofa do vladara.

U centru vidimo Platona i Aristotela, koji predstavljaju vrhunac klasičnog razumevanja i znanja. Posebno značajno za istoriju umetnosti je međutim to, što je umetnik uspeo da prikaže tačnu perspektivu, tako da scena izgleda trodimenzionalno.

4. Leonardo da Vinči, „Salvator Mundi“

Najskuplja slika na svetu Salvator Mundi Leonardo Da Vinči „Salvator Mundi“, Leonardo da Vinči, c. 1499—1510. Foto: Profimedia/Alamy/Giorgio Morara

Dok je Albreht Direr sebe nalikovao Hristu (u nastavku teksta), Leonardo je posvetio svoje napore prikazu baš upravo samog Spasitelja.

Njegov „Salvator Mundi“ prikazuje Isusa obučenog u anahronu ali bogatu plavu haljinu tipičnu za renesansne portrete, čineći znak krsta i podižući kristalnu kuglu za koju se veruje da predstavlja nebesa (ili univerzum).

Isus nas fiksira neobjašnjivim izrazom lica koji prenosi autoritet, ali i empatiju. Isus nas uvlači u sebe i u svoj svet, i kao da ponavlja: „Carstvo Božje je u vama“.

Nažalost, ovo remek-delo svoju opštepoznatost sada duguje obaranju svetskog rekorda, pošto je 2017. na javnoj aukciji kupljena za 450,3 miliona dolara.

3. Filipo Bruneleski, Kupola Firentinskog duoma (Santa Marija del Fjore)

Firenca, Italija Kupola Firentinskog duoma, remek-delo arhitekte Filipa Bruneleskija. Foto: Pixabay/spalla67

Ovo delo simbolizuje rađanje renesansne arhitekture: 1436. godine Bruneleski je uspeo je da sagradi prvu kupolu te veličine u hiljadu godina. Sama po sebi ona predstavlja veličanstven prizor; ali je njegov poduhvat otvorio put drugim renesansnim arhitektama, koje su se osmelile i počele graditi neke od najfascinantnijih spomenika, palata i crkava u Evropi.

2. Albreht Direr, „Autoportret u kožuhu“

Nirnbernški majstor ovde je, sa svojih 28 godina, prikazao svu svoju nadarenost i zrelost u stvaralaštvu: iako je, ruku na srce, već sa osam goina, svojim prvim skicama i gravurama demonstrirao talenat. Ovo delo izdvaja se u odnosu na sve druge autoportrete, koji su do tada bili naslikani, i koji su naslikani posle. Ne postoji nijedan sličan.

Emocionalna intenzivnost, realistički detalji i sumorni tonovi očaravaju publiku, dok Direr neustrašivo gleda posmatrača — i ne ostavlja prostora sumnji da je sebe nalikovao samom Hristu, što ponovo sugeriše pomak u odnosu umetnosti prema religiji.

Na taj način, ovaj Direrov portret bi se mogao smatrati izrazom humanizma, pokreta „blizanačkog“ i paralelnog s renesansom, koji je odigrao ključnu ulogu u promeni evropskog društvenog pejzaža.

1. Leonardo da Vinči, „Mona Liza“

Mona Liza, Leonardo da Vinči „Mona Liza“, Leonardo da Vinči, c. 1503–1506, možda sve c. 1517. Foto: Profimedia/AKG/akg-images

Iako se do pre 115 godina nije mogla time podičiti, danas je najpoznatije od svih umetničkih dela, koje zagonetnim osmehom svoje gospe godišnje privuče preko 10 miliona turista.

Leonardo je ovde koristio za njega još uvek skore proboje u razumevanju perspektive i proporcije, kako bi oblikovao lice svoje junakinje tako, da njene oči odmah privuku pažnju.

One se nalaze u centru slike, i deluje kao da prate posmatrača iz kog bilo ugla. To za posledicu ima portret koji nudi interakciju, a ne samo spektakl.

(Telegraf.rs)

Video: Mihajlović: Rad na operi "Lovci bisera" Žorža Bizea je bio veliki izazov

Podelite vest:

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

Telegraf.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Komentari

Da li želite da dobijate obaveštenja o najnovijim vestima?

Možda kasnije
DA