Njegova dela su preskupa, slatka i uznemirujuća: Japanskog umetnika obožava planeta

Takaši Murakami stvara jednu od najskupljih umetnosti u savremenom svetu. Potpomognut KaiKai Kiki, studijom koji umetnike iz celog sveta okuplja u Tokiju, ovaj japanski stvaralac proizvodi veliki broj dela, zasnovanih na anima i manga tradiciji svoje zemlje.

Mase nasmejanog sveća su njuegov stalni motiv, kao i pljosnati crtani likovi, oživljeni ljupkim ali istovremeno i uznemirjućim efektima. Murakamijeva zaštitna heroina Kiki, na primer, ima dva očnjaka i treće oko. A tokom tri decenije svoje karijere Murakami je stvarao i rasipao takve likove po celom globusu, i putem svih medija.

Čak i oni koji nikada nisu njegova dela potražili u muzejima i galerijama, mogu ih prepoznati iz popularne kulture ili kao deo luksuznh robinih marki. Murakami se nimalo ne stidi da sarađuje sa brendovima kakav je Lui Viton, niti da učestvuje na aukcijama. Za čak 15,2 miliona dolara prodata je njegova skulptura MyLonesome Cowboy na aukciji u Sotesbiju 2008. godine, piše Artsy.

No, ispod ovih pomalo površnih opisa ipak se krije umetnikova lična filozofija i njegovo viđenje umetnosti, komercijale i istorije. Murakami ima doktorat iz nihonge, tradicionalnog japanskog crtanja nakon 1900. godine, a njegov savremeni izraz je dobrim delom kritika elemenata nacionalne kulture i umetnosti.

Njegovi radovi jesu bazirani na tradiciji, ali je Murakami velikim delovm vezan i za moderne japanske kulturne koncepte kakvi su kawaii (što bi u grubom prevodu značilo "ljupko" ili "slatko") ili otaku (što se odnosi na mlade ljude opsedunte kompjuterima i društvenim odnosima).

Murakami je 2000. godine razvio svoju teoriju "superravno" (superflat) koja povezuje estetiku ravnih površina u savremenoj japanskoj umetnosti sa poravnjavanjem kulturnih hijerarhija. Umetnik je smatrao da će mu taj stav pomoći da na prijatniji način razotrkije užasnu istinu Japana iz polovine prošlog veka - pre svega katastrofu koju su za sobom ostavile atomske bombe.

- Murakami smatra da su ugledni japanski umetnici igorisali horor Drugog svetstkog rata i poniženje koje je zemlja pretrpela nakon tog sukoba, prepuštajući te temu otaku (mladoj generaciji), koja ih je sa druge strane pretvorila u crtane fantazije - smatra kritičar umetnosti Artur Lubau.

Uprkos svim tim različitim idejama, drugi kritičari u Murakamijevom opusu vide vezu i ravnotežu.

 

 

 

View this post on Instagram

Panda father and child will come in June. @tonari_no_zingaro @sun_arrowA post shared by Takashi Murakami (@takashipom) on Mar 26, 2020 at 3:42am PDT

- Sve je to deo stvaranja estetskog univerzuma u kome likovi koje Murakami stalno ponavlja, njegova prezasićena planeta, suluda pažnja za detelje stvaraju sveobuhvatan brend - smatra Noa Dejvis, stučnjak za poratnu i savremenu umetnosti u britanskoj aukcijskoj kući Kristis.

Naglašeno seksualizovane, preuveličane crtane figure

Po njemu, neki od najboljih Murakamijevih dela uopšte nisu pljosnati, već tridimenzionalni. Njegove skultupre otkrivaju iste elemente koje koristi tokom cele karijere - seksualnost, pričanje priča, obraćanje pažnje na sebe i istoriju Japana, ali sve zajedno obojene grubom satirom.

 

 

 

View this post on Instagram

#marcusblack1844 #madhatterphotography #themodernfw #mylonesomecowboy #takashimurakami #sculpture #otaku #bae #kaikaikiki #theoctopuseatsitsownlegA post shared by Anthony Marcus Black (@marcusblack1844) on Jun 6, 2018 at 11:17pm PDT

Najpoznatije njegove skulpture su pomenuti My Lonesome Cowboy iz 1998. godine i Hiropon (1997). Oba dela su sačinjena od fiberglasa i predstavljaju naglašeno seksualizovane, preuveličane crtane figure. Nagi, plavi kauboj vrti lasom od svoje spreme, dok druga skulptura predstavlja ženu, odevenu samo u maleni bikini, koja preskače "vijaču" od mleka iz svojih grudi.

 

 

 

View this post on Instagram

#takashimurakami #missko #hiropon #kaiyodoA post shared by JVAN (@jvn.mt) on Jan 26, 2020 at 11:48am PST

Lui Viton i Bili Ajliš

Popularnost Murakamija doprinosi i to što on često sarađuje sa brendovima. Godine 2002. redizajnirao je Lui Viton monogram i počeo dugogodišnju saradnju sa ovom markom. Murakami želi da sjedini komercijalu i "finu umetnost", da smanji razliku izmeću "niske" i "visoke kulture".

 

 

 

View this post on Instagram

👉 Soon after, however, this achievement was unexpectedly swept away from art history into oblivion and the Multicolor Louis Vuitton paintings are no longer popular in the art market. But with the generational turnover, Virgil Abloh, the current Men’s creative director for Louis Vuitton, remembered this collaboration; he has told me that one of the very first art experiences for him and his friends, who had little chance to come in contact with art growing up in Chicago, was the Multicolor Monogram collaboration between Marc Jacobs and Murakami. I was truly happy to hear this, and I believe that after my death, a day will come when the Louis Vuitton Multicolor Monogram paintings will earn the highest recognition. What I meant to say here is that this Artforum cover may be one of the indicators pointing to such a possibility. 🙏A post shared by Takashi Murakami (@takashipom) on Feb 23, 2019 at 11:50am PST

Tokom godina on uveliko radi sa brendom Suprim (Supreme) i slika šare za njihove skejtbordove i majice. Njegova dela se u muzejskim prodavnicama mogu kupiti po različitim cenama, a poslednja vest od pre nekoliko dana je da će se japanski artist ujediniti sa pevačicom Bili Ajliš, kako bi zajedno napravili seriju majica za UNIQLO  brend.

Sa Bili Ajliš već je sarađivao na njenom hit singlu "you should see me in a crown”, tačnije na video u koji sadrži crtanu Ajliš sa Murakamijevim nasmejanim šarenim cvetovima. Estetike oba umetnika - slatka, ali uznemirujuća, ovde su našle zajednički jezik. Video je pregledan 68 miliona puta, a Murakamijev studio je napravio i kolekcionarske plastične lutke Bili Ajliš.

Kada je 2010. godine stvorio seriju slika u koje je ucrtao i novi Lui Viton logo, u svetu umetnosti otvorio je nova pitanja - da li su to njegova dela i reklama za brend? Mogu li slike biti reklame za tašne?

- Kao što je Vorhol radio sa konzervom za supu ili portretima Merilin Monro, ako postoji potreba na držištu, ja ću ponuditi svoja dela. Vlasnici galerija brinu da ako ova praksa postane masovvna, to će sniziti cene umetničkih dela - rekao je Murakami Lubou. On se, ipak, ne brine oko toga, jer želi da ljudima pruži ono što traže.

 

 

 

View this post on Instagram

Skateboards are lined up! @tonari_no_zingaro photo: @yumenosuzuki_ @taima_atsushiA post shared by Takashi Murakami (@takashipom) on Sep 12, 2019 at 2:42am PDT

Murakamijeve slike i skulpture, kako raniji, tako i kasniji radovi, vrlo su traženi među kolekcinarima i trenutno se prodaju za ogromne pare u Šangaju i Njujorku.

Likovi koje većina zna, čak i kada ne zna čiji su

Takaši Murakami osmislio je likove koji su uveliko deo pop kulture. Njihovi prikazi nalaze se čak i na stvarima, igračkama i majicama koje danas možete kupiti čak i na pijaci (naravno, govorimo o jeftinim kopijama), ne znajući da ih je pažljivo osmislio izgrađeni i obrazovani umetnik.

 

 

 

View this post on Instagram

Classic DOBA post shared by Takashi Murakami (@takashipom) on Dec 30, 2019 at 9:46pm PST

Takvi likovi su Mr DoB, po kome je Murakami najčešće prepoznaje. Mr DoB je Murakamijev Pikaču, njegov Miki Maus. Lik je inspirisan i Sonic the Hedgehog, tj. predstavlja nekakvu simbiozi američkog i japanskog stila, ali ih istovremeno i kritikuje.

Drugi likovi su Kiki i Kaikai, koji obično idu jedno s drugim, potom Lui Viton panda, ovalni Buda i na kraju Pom, koji je baziran na Takašijevom psu, i neretko se pojavljuje uz njegove autoportrete.

 

 

 

View this post on Instagram

PANDA painting :03A post shared by Takashi Murakami (@takashipom) on Aug 8, 2019 at 11:33pm PDT

Nove slike

Dok je sjedne strane vrlo moderan, Murakami takođe gleda i stare slike i dozvoljava im da ga inspirišu. Na izložbi 2014. godine u Njujorku Murakami je prikazao seriju slika inspirisanih zemljotresom koji je opustišio Japan 2011. godine. Da bi razumeo sadašnju tragediju, gledao je u prošlost, naročito budističke slike koji su, nakon zemljotresa 1855. godine, na svojim delima prikazali duhovne zaštitnike. Murakami je takođe tim duhovim figurama dao prostor na svojim delima.

 

 

 

View this post on Instagram

Look for new color.A post shared by Takashi Murakami (@takashipom) on Jun 15, 2019 at 10:10am PDT

Duhovni, mitološki i lični simbolizam su već deccenijama bili predment njegovog interesovanja. Jedan od najvećih prelaza u njegovoj karijeri upravo je to vraćanje klasičnoj japanskoj kulturi, tehnikama i narativu istočnog folklora. Ta prošlost uvek se na neki način nalazi u njegovim hrabrim, govorljivim i pop delima.

 

 

 

View this post on Instagram

When we humans must simply endure without being able to do anything, our hearts are crushed by anxiety and our bodies cease to function properly; we need salvation by healing. Religious narratives, as a form of communication, have long provided healing for people’s souls during such times. Religion has also long constructed a mechanism through which people mourn the dead and carry on the memories of those who are lost. (As I mentioned before, of course, I am referring here to the primordial religion in the conceptual state before it is commandeered for the purpose of seizing people’s hearts, political structures, or money-making mechanism.) Art was always used as a tool to propagate religion and, until the 19th century, was inextricably tied to religion. Religion doesn’t provide actual remedy or solution for an epidemic, yet people constructed a gigantic Buddha during the time of smallpox. As time passed and when people now look at such religious sculptures without any knowledge of the underlying disasters, they nonetheless sense special trepidation, are greatly moved, and feel healed. How can this be? When such works are produced, the artists and all those involved continue to work as though in prayer, never stopping until “beauty” that is apparent to any beholder emerges, no matter how many years it takes. As the times change, doubts may emerge, and the purpose for forging ahead may get lost at times. But when they force the production to propel through the finish line, fundamental “beauty” emerges; that is when a work worthy of devotion is born. There are many masterpieces among religious art because more religious works could be produced through such a process as funds were more likely to be available. In our time, private collectors have taken on the roll of lending a hand at allowing notable works to emerge. This work, by the way, took 14 years to complete. The birth cry of a universe 2005-2019 Gold leaf on FRP　 451.3×268×302.8cm translation: @tabi_the_fatA post shared by Takashi Murakami (@takashipom) on Apr 4, 2020 at 5:40am PDT

 

 

 

View this post on Instagram

ToysA post shared by Takashi Murakami (@takashipom) on Jun 29, 2019 at 2:03am PDT

 

 

 

View this post on Instagram

💻 The design process is over. 1500mmA post shared by Takashi Murakami (@takashipom) on Jul 6, 2019 at 8:40am PDT

 

 

 

View this post on Instagram

Check day 3 @taikwuncontemporary @tobiasmberger @ukita_jur @komayojur @amazing_jiro @yamato_mannequin @kazukiyunoki @tagawajunringoA post shared by Takashi Murakami (@takashipom) on May 13, 2019 at 2:02am PDT

 

 

 

View this post on Instagram

When I can’t go on living alone, you are next to me. Nobita has Doraemon. I, Takashi Murkami, have POM. Thank you for being there. POM. The dialogue in the balloon of this picture is over. Because, the other day, my dog POM was found to be cancer for old age, I am very depressed. 😭😭😭A post shared by Takashi Murakami (@takashipom) on Feb 24, 2019 at 12:55am PST

 

 

 

View this post on Instagram

I have to say very sorry about this toy sales Today. We can ready to sales this time just 80sets. Because we could not ready in time many reason. That is a long story... I am so sorry about that. Sorry sorry sorry... 📷 @takishz05A post shared by Takashi Murakami (@takashipom) on Nov 3, 2018 at 4:45am PDT

(Telegraf.rs)