Sećanje na Zorana Pejkovića: Aranžmani koji su pobedili vek

Retko se pojavljivao ne televiziji, ne pamti se da je dao neku izjavu, a ostavio je velikog traga u narodnoj muzici i kao harmonikaš, solista mnogih estradnih ansambala, šef ansambla i autor aranžmana stotina najlepših pesama narodne muzike. Ovo je sećanje na Zorana Pejkovića, majstora narodne muzike koji je malo poživeo a mnogo ostavio.

Preporučujemo

- Kada se govori o sedam prvih harmonika u Sokobanji, obično se kreće od mene. Retko kad se pomene jedan veliki majstor, neko ko je pobedio u Sokobanji i pre mene - Zoran Pejković. I dan-danas su moji ispisnici zatečeni saznanjem da je pesmu "Vodeničar na Moravi" (poznatu po nazivu "Kome šumiš, oj Moravo"), jednu od najlepših pesama iz mog opusa, odsvirao i aranžirao Zoran Pejković - pričao je Novica Negovanović u Muzičkoj apoteci.

- Nikad neću zaboraviti scenu: kompozitor Mića Stojanović je uvežbavao tu pesmu u studiju sa Cunetom i uz Pejkovićevu svirku i harmoniku. Kad sam čuo foršpil te pesme, razboleo sam se od lepote. Zapretio sam da ću početi štrajk glađu ako ja ne snimim tu pesmu. Cune se nije naljutio, a Mića Stojanović je "Vodeničara" ustupio meni uz briljantan aranžman Zorana Pejkovića.

Zoran Pejković je rođen 1941. godine u Milakovcu kod Kraljeva u veoma muzikalnoj porodici. Zoranov otac Miladin i brat Dragan su svirali harmonuku, Zoranova majka Milja je lepo svirala harmoniku, Zoranov deda po majci Tihomir je svirao hramoniku, tako da ni Zoran nije mogao da omane. Majka Milja je počela da uči sina Zorana kada je imao šest godina. Pošto je još kao dete nagovestio da će biti vrhunski harmonikaš, roditelji su mu kupili novi model šestoredne harmonike - priča profesor Ljubomir Lukić, autor "Enciklopedije harmonike".

- Iako je veoma mlad uspešno savladao tehniku, prstored i izradio izvođački stil, za razliku od svojih vršnjaka opredelio se za muzičko obrazovanje. Upisao je srednju muzičku školu "Miloje Milojević" u Kragujevcu, gde je svirao klavir i završio dve godine. Muzičko obrazovanje je nastavio u Beogradu i uspešno završio nastavnički odsek u muzičkon školi "Stanković". Upisao je i Muzičku akademiju u Beogradu, izučavao istoriju muzike, apsolvirao muzički folklor.

Na prvom festivalu harmonikaša Srbije u Sokobanji 1963. godine Zoran Pejković je osvojio prvo mesto u duetu harmonika sa Mihajlom Milovanovićem Cigom. Sredinom 60-ih važio je za jednog od najperspektivnijih mladih srpskih harmonikaša, a već od početka 70-ih počinje diskografsko-estradna karijera Zorana Pejkovića. Nekoliko godina je svirao kao solista na harmonici u orkestru svoga kuma gitariste Žarka Josipovića Škule, a od sredine 70-ih formirao je svoj estradni ansambl "BIS" ("Beogradski instrumentalni sastav").

Pored toga što je bio izvanredan solista na harmonici, Zoran Pejković je napisao nekoliko stotina izvanrednih aranžmana za velike hitove najvećih zvezda narodne muzike: "Kome šumiš oj Moravo", "Okićena s malo para, harmoniko moja stara" (Novica Negovanović), "Siromah sam, al' volim da živim", "Šta je život kad se mreti mora", "Dozvoli mi da te zaboravim", "Putevi se naši razilaze", "Mađarica" (Tozovac), "Pevam i tugujem", "Ne živi se hiljadu godina", "Čaj za dvoje", "Kćeri moja milija od zlata", "Možeš li bez mene ti" (Lepa Lukić), "Opa, cupa", "A šunen Romalen", "Đelem, đelem", "Piravelo Mile", "Dema Miro", "Geljan dade", "I barval pudela čaje" (Šaban Bajramović), "Duško, Duško", "Čiji su ono sirotani", "Vrati tata mamu" (Ljiljana Petrović), "Harmoniko moja", "Oj, Kruševcu, Lazarevo carstvo", "Mnogo snova, mnogo nada" (Mića Stojanović), "U ranama srce moje" (Azemina Grbić), "Kaži dragoj, oj Moravo" (Cune), "Neka priče, neka kruže" (Angel Dimov), "Sini munjo, udri grome" (Mira Vasiljević), "Šta je s tobom Radovane" (Danilo Živković), "Ne žali druže za njom", "Ne pitaj me kad ću sutra doći" (Mitar), "Nema više nje" (Staniša Stošić), "Šumadija moj je kraj" (Dragoljub Lazarević), "Za nju moja vrata otvorena stoje" (Rade Petrović)...

- Zoran Pejković je odsvirao i aranžirao pesme sa mog prvog LP-ija iz 1982. godine ("Duni vetre malo sa Neretve", "Još ne sviće rujna zora", "Tamo đe rujne zore sviću", "Razbole se Zarka", "Blago tebi cvijet karanfile", "Il je vedro il oblačno", "Ženilo se mlado momče") i nadogradio ih svojom harmonikom. Zoran je bio retko pismen muzičar za to doba koji je sa malom postavom zvučao na nivou narodnog orkestra - kaže Mirko Rondović.

SEMUS (Savez estradno-muzičkih umetnika Srbije) je 2019. godine posthumno dodelio Zoranu Pejkoviću nagradu za životno delo. Njegov sin Vladimir Pejković je akademski muzičar, dizajner zvuka, svira nekoliko instrumenata, bavi se komponovanjem kamerne muzike, muzike za pozorište, film i serije.

(Goran Milošević)