Sećanje na Dževada Ibrahimagića: "Da smo se mi pevači pitali, Juga se nikad ne bi raspala"

A. Š.
A. Š.    
Čitanje: oko 4 min.
  • 2

"Rodi mi draga sina,

bićemo srećni mi,

nek' ima plave oči

kao što imaš ti.

O, željo moja,

u srcu jedina,

sudbo, sudbo,

dodeli nam sina.

Voleću više sina

nego i život svoj,

rodi ga, rodi draga,

nek' ima osmeh tvoj.

Koliko želim sina,

to moje srce zna,

rodi ga, rodi draga,

nek' naša sreća sja."

(Ilija Spasojević - Ratomir Ivanović)

Beše ovo jedna od najsušanijih pesama u bivšoj Jugi, naručivali su je i očevi koji su dobijali ćerke. Kako i ne bi, kad iz svakog stiha izbija ljubav. "Rodi mi draga sina" pobedila je i svog kompozitora i svog tekstopisca i svog pevača. Ovo je sećanje na Dževada Ibrahimagića (1942 - 2021), radijskog pevača koji se proslavio namenskim pesmama.

- Ta pesma je snimljena 1971. godine, na vrhuncu moje karijere, kada sam pobedio na jugoslovenskom putujućem festivalu. Pobedničku pesmu "Beskućnik" stavilu smo na "A" stranu, a onda smo razmišljali koju pesmu da stavimo na drugu stranu singlice. Moj kompozitor Ilija Spasojević mi je svojim debelim baritonom zviždukao neku pesmicu koja mi je ličila kao neko pismo bez kraja. Ja sam prihvatio izazov i isto veče smo je snimili u studiju - pričao je Dževad u Muzičkoj apoteci.

- U PGP-u su reklamirali "Beskućnika", ali je narod prihvatio ovu namensku i naručivao u željama i čestitkama. I danas čuvam pisma obožavateljki, nabacivale su mi se i cure i žene iz celog sveta, sa najčešćom porukom: "Kad već toliko čeznete da dobijete sina, evo ja vam se nudim."

Dževad Ibrahimagić je pevač iz prve jugoslovenake lige s kraja 60-ih i s početka 70-ih. Iz tog divnog spoja sevdaha i Šumadije izbrusio se prodoran kafanski i radijski pevač.

- Rođen sam u Bosanskom Šamcu, u toj čuvenoj Posavini, na vetrometini naroda i kultura, skoro podjednako udaljen od Sarajeva, Zagreba i Beograda. Babo me odgajao uz šargiju i narodnu pesmu. Znao je da me uzme u naručje i da peva sevdalinke i pesme iz Srbije u stilu Vuleta Jevtića.

- A kad mi dosadi pesma, ja sam znao da preplivam Savu, odem u Slavoniju, naberem jabuka i vratjm se punih nedara. Kad je ulov bio malo masniji (guske i patke), onda pregazimo Savu pa živinu u lonac. Zato se i kaže da se od Bosanca možeš svemu nadati - i muzici i ašikovanju i svim belajima. Moje detinjstvo je predodredilo moj avanturistički duh, menjao sam adrese kao Ciga konje.

U svojoj rodnoj Posavini dogurao je do veoma traženog kafanskog i hotelskog pevača, a onda se javio na audiciju za solistu Radio Beograda.

- Tada se znalo: ko hoće da snimi ploču, poželjno je da bude radio pevač. 1961. godine, ranim jutrom u sedam sati, stigao sam na audiciju Radio Beograda ispred "Studija 5". Pevao sam pesmu "Niz polje idu babo sejmeni" i prošao audiciju kod velikog Carevca.

Diskografska karijera Dževada Ibrahimagića trajala je od 1967. do 1982. Učestvovao je na svim značajnijim festivalima, snimio dvadest singlova i dva albuma sa desetinama pesama sa snagom evergrina: "Slomljeno srce", "Ljubav se ljubavlju liječi", "Bona Fato", "Rodi mi draga sina", "Nasledniče sine moj", "Ženi se brate ove jeseni", "Momačko veče", "Sudbina mi dodelila suze", "Besane noći", "Ja prošetah šefteli sokakom", "Ne plačite oči moje", "Krčmarica Kata", "Ja sam momče sa planine"...

- Spremao sam se za nastup na Ilidžanskom festivalu kod jedne šnajderke u Zemunu. Poručio sam luksuzno odelo, džojej sako sa maramom ispod košulje i karanfil maramicom u reveru. O, Bože, kad se samo setim: oko mene Safet, Zaim, Himzo, Meho, Kvaka, Silvana, Lepa, Gvozden, Nada, Tozovac. Pevamo uživo na letnjoj pozornici, a televizija direktno prenosi.

Tako je Dževad ušao u pevačku elitu, okumio se sa Ilijom Spasojevićem i Bucom Jovanovićem, postao Beograđanin.

- Bili su to moji najlepši dani. Pevao sam u "Lipovičkoj noći", "Kalemegdanskoj terasi", "Skadarliji", "Stambol kapiji", "Londonu", "Parku", "Unionu", "Centralu", Pančevu... Sećam se, u mojoj ekipi Aca Trandafilović, Aca Matić, Mila Lekić, orkestar Branka Belobrka. Pevali smo blokovsku muziku, svako je pevao svoj fah, a meni za kraj obično pripadao sevdah. Kad završimo čeka nas meze, vino, sifoni. U našoj ekipi niko nije pio sokove. A na kraju, konobar na tacni donese bakšiš pokriven salvetom.

- Dolazili su da nas slušaju i Fila Filota, Veljko Guberina, Dragoslav Šekularac, Mija Aleksić. Sve na nivou, bez onog narudžbinskog maltretiranja "može li ono", "a što ne znaš ovo". Slično je bilo i u pančevačkoj "Slobodi" sa sjajnom ekipom: Kvaka, Tozovac, Sava Ludajić i ja.

Dževad Ibrahimagić (za prijatelje "Džeki") se povukao sa estrade početkom 80-ih, i to na vrhuncu karijere, posle miliona prodatih ploča i kaseta.

- Bile su to godine kada su se ploče kupovale više nego automobili. Bio sam ponosan što pevam narodnjake. Voleo sam Srbiju kao moju Bosnu, šumadijske dvojke su mi kegle kao sevdalinke, a kolo sam igrao bolje i od samih folkloraca - s ponosom je pričao Dževad.

- Sa kolegama sam bio kao sa svojom braćom. Ispovedali smo se jedni drugima, družili na višemesečnim turnejama, ostajali jedni kod drugih na konacima. Da smo se mi estradni umetnici pitali, Juga se nikad ne bi raspala.

Posle teških bičeva sudbine, nekoliko saobraćajki, nekoliko moždanih udara i bajpasova, živeo je od lepih pesama i lepih uspomena. I kad je teško govorio, voleo je da zapeva. Preminuo je 21. marta 2021. godine u Beogradu.

(Goran Milošević)

Video: MUZIČKA APOTEKA: Gost Mirko Rondović

Podelite vest:

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

Telegraf.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Komentari

Da li želite da dobijate obaveštenja o najnovijim vestima?

Možda kasnije
DA