Bio je Safetov lični harmonikaš i prvi aranžer sevdaha uz elektroniku: Petnaest godina od smrti Omera Pobrića

"Zar sve je prošlo ljubavi moja,

zar više nade nema,

Preporučujemo

u srcu mome nikad te neće

zamenit' druga žena.

Zašto me ostavljaš ti,

kad sam te volio,

kad sam te ljubio

i kad sam samo za tebe živio.

Sad idu dana i tvoja sreća,

nestaje moje tuge,

ti ćeš me tražit'

a ja ću volit' iskrene oči druge."

(Omer Pobrić)

20. januara 2010. godine preminuo je Omer Pobrić, Safetov lični harmonikaš, šef jednog od najtraženijih estradnih ansambala u Bosni, osnivač "Instituta sevdaha", aranžer nekih od najslušanijih sevdalinki u modernom ruhu ("Moj dilbere", "Kona na bunaru", "U lijepom starom gradu Višegradu", "Kad sretneš Hanku", "Jablani se povijaju", "Moćevčiću, mali Carigrade", "Mlado momče za Sjenicu pita", "Svi mi kažu da moj dragi pije"). Ovo je sećanje na Omerov nastup u Radio izdanju Muzučke apoteke.

- Kada sam 70-ih godina osnivao svoj orkestar sa klavjjaturama i elektronikom u aranžmanima sevdalinki, pitali su me da li sam poludeo. Čuj, sevdah, uz elektroniku i klavijature! Ispostavilo se da sam iskoračio makar deceniju unapred. Kasnije sam ostavio i moj studio "Omega" u kome su snimali i oni koji su me mrko gledali.

- Safet je snimio pet studijskih albuma sa mojim orkestrom i aranžmanima, sa desetinama starih sevdalinki koje sam oživeo i približio nekim novim klincima. I sevdah putuje kroz prostor i vreme, ne može ostati samo u Bosni i izvoditi se samo na sazu i šargiji. Mnoge od tih pesama slušaju se više u Srbiji nego u Bosni. Hvala dragom Bogu, naše sevdalinke se slušaju na svim meridijanima kao muzički identitet nas Bosanaca.

Omerov novi zvuk opčinio je i najveće kegende sevdaha. Orkestar Omera Pobrića svirao je na pločama Safeta Isovića, Zaima Imamovića, Himza Polovine, Hanke Paldum, Meha Puzića, Bebe Selimović, Zehre Deović, Ćazima Čolakovića, Kadire Ćano, Muharema Serbezovskog, Nade Obrić, Slobodana Lalića, Muhameda Mujkanovića, Zekerijaha Đezića, Mladena Tomića, Hasibe Agić...

- Ni sam ne znam ni kako sam počeo da sviram ni kome sam sve svirao na pločama. Siguran sam da sam počeo još u krilu majke Zlate u mom rodnom Tešnju. Dolaskom u Sarajevo nastavio sam sa muzičkim opismenjavanjem u KUD-u "Slobodan Princip Seljo". Stigao sam i da apsolviram na prirodno-matematučkom fakultetu, ali sam stigao i da slušam Šerbu u restoranu "Topola" na Ilidži.

- Biologija je ostala u drugom pkanu, a ja postadoh Šerbina druga harmonika i spoljni saradnik Radio Sarajeva. Doduše, nije mi baš prijao taj epitet "spoljnog saradnika". U moju bosansku glavu nikako nije moglo da uđe - ja sviram sa orkestrom unutra a zovu me spoljni saradnik!? Omer Pobrić (za prijatelje Omeraga) je bio redak sevdalija i u životu i u muzičkom izrazu.

Omer je možda i jedini harmonikaš sa ovih prostora koji je sevdahu pristupao i sa umetničke i sa intelektualne i sa duhovne strane, mnogo više nego sa one tehničke i interpretativne.

- Sevdah je muzučko-duhovna prepoznatljivost nas Bosanaca. I sevdah je rezultat bonluka, lepog života. Nema sevdaha u ovom paklenom tempu od života od dvesta na sat. Ciklična tragičnost ovih prostora ubija sevdah u nama i oko nas - primetio je legndarni Omeraga.

Omer Pobrić (1945 - 2010) je bio lični harmonikaš Safeta Isovića. Odsvirao mu je i aranžirao pedesetak pesama u studiju, hiljade tezgi i koncerata. Bejah početnik na Radio Šapcu 1988. godine kada je Sajo imao promociju svog luksuznog duplog albuma u produkciji sarajevskog "Diskotona". Posle promocije nastupio je na trgovačkoj zabavi u hotelu "Sloboda" u Šapcu. Hiljadu ljudi u sali, vrućina, sve curi od znoja i pića. Sajo peva, Omer svira, a Šapčani ih gutaju sa uživanjem i strahopoštovanjem, mirni kao bebe sa cuclama. Safetovo pevanje tražilo je adekvatnu kulturu slušanja, pa čak i na trgovačkoj zabavi. Na ovoj tipično komercijalnoj manifestaciji nastupilo je dvadesetak najvećih pevačkih zvezda, a jedino Safet i Omer nisu tražili honorar!

- I u Bosni i u Srbiji čovek ne može biti dobar dok je živ. Tek kad ga ponesu onda je dobar. Eto, meni za života obećavaju sobu u "Kući sevdaha", a mnogo je važnija soba u Radio-televiziji Sarajevo koja bi čuvala i slala u etar ovo naše sevdalijsko blago. Moja misija sevdaha je zabava kroz edukaciju.

- Zato sam 2003. godine osnovao "Institut sevdaha", kulturnu, arhivsku i istorijsku ustanovu sa notnim zapisima, originalnim foršpilima, specifičnim harmonijama i pojašnjenjima nastanka hiljada sevdalinki. Sve više osećam da neću stići, osećam koliko sam privremen, a sevdah je trajna lepota. Ja kao prirodnjak, biolog po struci, mogu da kažem da je sevdah bosanski DNK.

(Goran Milošević)